U hramu je Božjem vladala tišina. Samo četiri svijeće, svaka svojeg značenja i imena, polagano su gorjele…
Prva svijeća
zvala se MIR.
“Ja sam MIR… ljudi me ne uspijevaju sačuvati… Nitko ne želi da
vlada mir. ”, reče tiho i polako
se ugasi.
Druga
svijeća je to čula pa reče: “Ja sam VJERA… nažalost mnogi ljudi imaju površnu
vjeru i ja ih ne zanimam… Nitko više nema vjere u ništa i nikoga”. Tek što to izgovori, zapuše lagani povjetarac i ugasi je.
Oglasi se žalosno
i treća svijeća slabašno tinjajući: “Ja sam LJUBAV… nemam više snage… ljudi
često zaboravljaju na mene. Nitko nikoga više iskreno ne voli.“ I u trenu se ugasi.
Nedugo zatim
u sobu uđe dijete …
” Što je to?” upitalo je.
“Trebale ste gorjeti do kraja.”
I rekavši to, počelo je plakati.
“Trebale ste gorjeti do kraja.”
I rekavši to, počelo je plakati.
Tada se
oglasi i četvrta svijeća:
“Ne boj se, ja sam NADA! Nitko nikada ne smije izgubiti nadu. Ja ću ih ponovo upaliti i u ljudske živote poslati. ”. Nakon što upali tri svijeće koje su umalo odustale, četvrta svijeća NADA im reče: „Svijetlite i dajte svima mir vjeru i ljubav, a ja ću uvijek biti nada koja se nikada ne gasi, već plamen svoj širi i svakog čovjeka krasi!“.
“Ne boj se, ja sam NADA! Nitko nikada ne smije izgubiti nadu. Ja ću ih ponovo upaliti i u ljudske živote poslati. ”. Nakon što upali tri svijeće koje su umalo odustale, četvrta svijeća NADA im reče: „Svijetlite i dajte svima mir vjeru i ljubav, a ja ću uvijek biti nada koja se nikada ne gasi, već plamen svoj širi i svakog čovjeka krasi!“.
Dijete je
ispričalo ovu priču svima koje je znalo. A ta priča i dan-danas teče, a prati
je adventsko vrijeme kroz sve četiri svijeće.