LEGENDA O SVETOM JURJU: Zašto je grb sv. Juraja na zastavi kraljevine Engleske

Iako se njegov križ nalazi na engleskoj zastavi (koju, doduše, ponajviše gledamo na sportskim natjecanjima i u rijetko kojoj drugoj prilici), nema čvrstih povijesnih dokaza da je on ikada posjetio Englesku.Bio je rimski vojnik cara Dioklecijana koji se spominje u mnogobrojnim legendama i pričama o pokrštavanju, a organizacije poput English Heritagea pokušavaju u recentnim vremenima ponovno oživjeti običaj slavljenja ovog sveca.

Baš kao što Škoti slave dan svojeg sveca zaštitnika, sv. Andrije, Engleska, 23. travnja, slavi sv. Georgea. Običaj slavljenja sv. Georgea prerastao je početkom petnaestog stoljeća u velik engleski nacionalni praznik no nakon što je tri stoljeća kasnije, 1707., stvorena unija Engleske i Škotske, taj je običaj gotovo posve iščeznuo.

Posljednjih je godina bilo nekoliko inicijativa da se dan proglasi blagdanom, no sama činjenica da nema dokaza da je sv. George uopće bio Englez, da je rođen na otoku ili – štoviše – da je ikada uopće bio na njemu ponešto otežava ovu proceduru, čineći krajnji ishod tih inicijativa neizvjesnim. Bilo je također i pokušaja da se sv. George “smijeni” s mjesta sveca zaštitnika i zamijeni nekim drugim u čije bi porijeklo Englezi bili “sigurniji” – poput Edmunda ili pak sv. Albana.

Zanimljivo je da se dan sv. Georgea – kod nas znan kao Jurjevdan, Jurjevo ili Đurđevdan – aktivno slavi na Visu. Britanci koji su za Napoleonskih ratova izgradili nekoliko utvrda na Visu gdje su se borili protiv francusko-venecijanske flote donijeli su na ovaj otok nekoliko svojih običaja. Među njima je kriket svakako najneobičniji za naše podneblje, ali i proslava dana sv. Jurja također je pustila korijenje u viškoj tradiciji.

Legenda o sv. Jurju

Jednom davno, postojao je  mladi i plemeniti vitez Juraj. Juraj je volio pomagati ljudima, a posebno je volio životinje, i one velike i one male. Juraju je bila draga sva priroda. Često je jahao na svom konju diveći se čarima prirode.

Jednoga dana Juraj je čuo da je u nevolji neka daleka zemlja koju je napao veliki zmaj. Strašni zmaj uništavao je sve što su stanovnici te zemlje radili - trgao im je cvijeće, gazio sa svojim velikim stopama po pšenici, tjerao im je životinje i jako su ga se bojali. Ono što ih je najviše uplašilo bilo je to što im je oteo princezu koju su jako voljeli.

Juraj im je odlučio pomoći. Otputovao je na svom konju do te zemlje i pronašao strašnog zmaja.Kada je Juraj pronašao srašnoga zmaja i vidio da je život mlade princeze u opasnosti, snažno se nabacio kopljem na njega te ga opasno ranio.  Zmaj je onako ranjen i uplašen netragom nestao iz zemlje koja je ponovno postala sretna.

Ljudi su jako zavoljeli Jurja koji je postao njihov junak, a njegovzaštitini grb je postao i zaštitini grb kraljevine Engleske.