Priča o četiri svijeće

U hramu je Božjem vladala tišina.  Samo četiri svijeće, svaka svojeg značenja i imena, polagano su gorjele… 

Prva svijeća zvala se MIR.

“Ja sam MIR… ljudi me ne uspijevaju sačuvati… Nitko ne želi da vlada mir. ”, reče tiho i polako se ugasi. 

Druga svijeća je to čula pa reče: “Ja sam VJERA… nažalost mnogi ljudi imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam… Nitko više nema vjere u ništa i nikoga”. Tek što to izgovori, zapuše lagani povjetarac i ugasi je.

Oglasi se žalosno i treća svijeća slabašno tinjajući: “Ja sam LJUBAV… nemam više snage… ljudi često zaboravljaju na mene. Nitko nikoga više iskreno ne voli.“ I  u trenu se ugasi.

Nedugo zatim u sobu  uđe dijete … 

” Što je to?” upitalo je.
“Trebale ste gorjeti do kraja.”
I rekavši to, počelo je plakati.

Tada se oglasi i četvrta svijeća:
“Ne boj se, ja sam NADA! Nitko nikada ne smije izgubiti nadu. Ja ću ih ponovo upaliti i u ljudske živote poslati. ”. Nakon što upali tri svijeće koje su umalo odustale, četvrta svijeća NADA im reče: „Svijetlite i dajte svima mir vjeru i ljubav, a ja ću uvijek biti nada koja se nikada ne gasi, već plamen svoj širi i svakog čovjeka krasi!“.

Dijete je ispričalo ovu priču svima koje je znalo. A ta priča i dan-danas teče, a prati je adventsko vrijeme kroz sve četiri svijeće.