Upoznaj STEM: Učenje kroz znanost i igru

 

STEM je zabavan način učenja kroz igru, istraživanje i stvaranje! Djeca uče o svijetu oko sebe pomoću znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike — ali na način koji je zanimljiv i razumljiv. Kroz pokuse, gradnju i razne aktivnosti, razvijaju znatiželju, kreativnost i radoznali duh.

Akronim STEM u engleskom jeziku označava četiri discipline na koje su ove aktivnost usmjerene: znanost (science), tehnologija (technology), inženjerstvo (engineering) i matematika (mathematics). Pod STEM aktivnosti ubrajamo sve znanstvene aktivnosti koje potiču kognitivni razvoj djece te kojima se djeci znanost približava kroz igru i zabavu.

Područja koja uključuju STEM aktivnosti dio su naše svakodnevice- od učenja o svijetu koji nas okružuje, zvijezdama i planetima, preko tehnoloških inovacija, dizajniranja građevina i primjene matematičkih principa u svakodnevnom životu.

Mala djeca obožavaju učiti, po prirodi su istraživači i to je ono što rade gotovo cijelo  vrijeme. Svaki novi pojam, svaki pokušaj i pogreška dovodi do neke nove spoznaje koja im pomaže shvatiti svijet oko sebe. Danas se toliko inzistira na pamćenju i ponavljanju, praznim činjenicama i znanju svega i svačega pa nije ni čudno što su nam djeca u stalnom strahu od neuspjeha i pod stalnim pritiskom da trebaju bolje i više.

Zašto su STEM aktivnosti sve popularnije?

U današnje vrijeme, sve su traženija zanimanja koja se baziraju na obrazovanju iz područja STEM-a: robotika, umjetna inteligencija, neuroznanost, molekularna biologija koja su uglavnom  deficitarna i stoga dobro plaćena.  Upravo to je razlog zašto mnogi roditelji potiču djecu na STEM aktivnosti.

No, postoje i drugi razlozi: STEM aktivnosti djeci su zabavne i drugačije, a istovremeno ih potiču na logičko razmišljanje, ali i razvijanje kreativnosti.

Sve što trebate jest uvesti malo dodatnog poticaja i pravilno usmjeravanje kroz igru i zabavne aktivnosti kako bi mališani razvijali svoje sposobnosti.

 STEM nije samo učenje — to je igra, istraživanje i otkrivanje svijeta! Djeca najbolje uče kad mogu pitati, eksperimentirati i stvarati. Već s jednostavnim aktivnostima kod kuće ili u vrtiću možete potaknuti znatiželju i ljubav prema učenju. Započnite s malim pokusom, gradnjom tornja ili istraživanjem prirode — i pustite mašti na volju!

Evo nekoliko jednostavnih i zabavnih STEM aktivnosti koje su idealne za djecu vrtićke i rane školske dobi — mogu se provoditi u učionici ili kod kuće:

---

🧪 1. Duga u staklenci (Rainbow in a Jar)

Cilj: Upoznati pojmove gustoće i boja.
Opis aktivnosti pročitajte OVDJE

 
🧲 2. Magnetna potraga

Cilj: Istraživanje svojstava magneta.
Materijali: Magneti, razni predmeti (metalni i nemetalni).
Opis: Djeca pogađaju koji će se predmet “zalijepiti” za magnet, zatim testiraju i uče kroz pokus.

 
🌱 3. Promatranje rasta biljke

 Cilj: Upoznati životni ciklus biljke.
Materijali: Prozirna čaša, vata, zrno graha, voda.
Opis: Zrno se stavi na vatu i svakodnevno promatra kako klija i raste. Djeca prate promjene i bilježe ih.

 
🧠 4. Tornjevi od čaša ili kocaka

Cilj: Razvijanje logičkog razmišljanja i motoričkih vještina.
Materijali: Plastične čaše, kocke ili lego kocke.
Opis: Djeca pokušavaju izgraditi najviši toranj koji se neće srušiti — uče kroz pokušaj i pogrešku.

 
🌊 5. Brodići koji plutaju

Cilj: Istraživanje uzgona i materijala.
Materijali: Kora, stiropor, čačkalice, papir, zdjela s vodom.
Opis: Djeca izrađuju male brodiće i testiraju koji materijali najbolje plutaju.

📌 Savjet:
STEM aktivnosti ne moraju biti komplicirane — najbolje su one koje potiču djecu na pitanja, promatranje i istraživanje.

Uz svaku aktivnost možeš dodati i kratku raspravu: “Zašto misliš da se ovo dogodilo?” ili “Što bi se dogodilo da promijenimo nešto?” 🌟

Ako vas zanima više o STEM-u, onda svakako pročitajte  Istražimo STEM područja.

Možda će vas zanimati i zabavna stem aktivnost: erupcija vulkana.

Izvori:

https://www.novilist.hr/zivot-i-stil/video-doznajte-sve-o-stem-aktivnostima-za-djecu-i-napravite-s-nama-mali-eksperiment-eksploziju-vulkana/

https://www.stemlittleexplorers.com/hr/sto-je-stem-zasto-je-uopce-bitno/

Izolacija i djetetova potreba za kretanjem

S obzirom na novonastalu i neočekivanu situaciju kod nas, ali i u svijetu, život i svakodnevne aktivnosti su nam u mnogočemu promijenjene ili onemogućene. Neću sada dublje ulaziti u tu temu, ali eto, silom prilika i ja sam dio onih koji su manje-više izolirani u svojim domovima zajedno sa svojim obiteljima. Pretpostavljam da je najmlađima već dosadila izolacije te da jedva čekaju povratak  u vrtić ili školu, svojim prijateljima, tetama, učiteljicama…..svojim uobičajenim aktivnostima.

Već duže vrijeme nisam ništa postala na svom blogu, ali s obzirom na višak vremena i voljom za rad, odlučila sam biti malo više aktivnija na blogu. Fokus materijala koje ću objavljivati bit će na aktivnostima koje iziskuju minimalno materijala koje većina vas ima kod kuće pri ruci ili ću nuditi već gotove kao npr. video priču, pjesmicu, ideje za igre i sl.

U nastavku pročitajte kako zadovoljiti djetetovu potrebu za kretanje  te zašto je fizička aktivnost  važna za optimalan razvoj svakoga djeteta.

Važnost prirodnih oblika kretanja

Prirodni oblici kretanja temeljna su motorička znanja koja omogućuju stvaranje preduvjeta za  bavljenje sportom kroz cijeli život – aktivan život i nadogradnju sportskih znanja koja će osigurati izvrsnost u sportu. Djeca sa višom razinom temeljnih motoričkih znanja poput hodanja, trčanja, bacanja i skakanja više se uključuju u slobodnu igru sa vršnjacima, aktivnija su i imaju manji rizik za pretilost.

Kretanje ne zadovoljava samo djetetove različite potrebe, već predstavlja i svojevrsni ventil za psihičku napetost. Različita istraživanja ukazuju na pozitivan odnos između fizičkih aktivnosti i svih psihofizičkih sposobnosti djeteta: 

• fizički aspekt - povećavanje snage i izdržljivosti, bolje razvijene motoričke vještine, manje sklonost obolijevanju… 
• mentalni aspekt - jasnoća uma, bolja koncentracija, bolje pamćenje i rješavanje problema… 
• socio-emocionalni aspekt - kroz fizičke aktivnosti s drugom djecom, djeca stvaraju prijateljstva te razvijaju vještine kao što su: vodstvo i suradnja. Djeca koja su uključena u neki organizirani oblik fizičkih aktivnosti u pravilu su bolje socijalizirana, samopouzdanija, otpornija na stres,….

Krupne, grube motoričke aktivnosti podrazumijevaju pokrete cijelog tijela ili glavnih segmenata tijela. Mogu se podijeliti na lokomotorne (hodanje, trčanje, skakutanje, preskakanje, skok, galop), ne-lokomotorne kretnje (guranja, povlačenja, sagibanja, pregibanja, rotacija) i manipulativne vještine rukom i nogom (bacanje, hvatanje, udarac reketom ili palicom, udarac lopte nogom, vođenje lopte). Fine motoričke kretnje podrazumijevaju precizne i spretne pokrete manipulacije manjim predmetima poput nizanja perlica ili rezanja papira škarama.

Djeca od najranije dobi pokazuju spontan interes za tjelesno kretanje. Štoviše, kretanje je primarna biološka potreba te je od iznimne važnosti za djetetov cjelokupan razvoj.

Prirodne potrebe djeteta za kretanjem treba zadovoljiti, ali i rukovoditi njima. Planirani program tjelesnih vježbi je dio kurikuluma za predškolski odgoj.

AKTIVNOSTI S KRETANJEM

 TJELOVJEŽBA

Svakodnevna tjelovježba ima posebnu važnost. Provodi se s namjerom da se kratkim energičnim pokretima razgiba dječji organizam. Svakodnevnim vježbanjem razvija se tjelesna snaga, koordinacija, ravnoteža i izdržljivost.

Redovita tjelesna aktivnost potrebna nam je za optimalno funkcioniranje i razvoj. Kako bi vam pomogli da u novonastaloj situaciji ostanete tjelesno aktivni i usvojite zdrave životne navike,  "Živjeti zdravo" pripremili su kompleks 10-minutnih vježbi koje se vrlo jednostavno možete izvoditi i kod kuće.

PLES

Ples vrlo stimulativno utječe na djecu predškolske dobi. S obzirom da se ples temelji na prirodnim oblicima kretanja (hodanju, trčanju, skakanju), da se izvodi u različitim tlocrtnim oblicima i uz različitu pratnju (uz glazbu, uz pjevanje), vrlo pozitivno utječe na razvoj osjećaja za ljepotu i skladnost pokreta, na smisao za jednakomjerno izvođenje pokreta, na razvijanje kreativnog izražavanja i stvaralaštva djece putem pokreta i kretanja te na pravilno držanje tijela.

Na you tube-u se na primjer, može pronaći pregršt pjesama po svačijem ukusu koje će vas svojim ritmom potaknuti na ples te vam izmamiti osmijeh na lice. Možda ćete barem i na trenutak zaboraviti na sve ono što vas u ovome trenutku tišti...

POKRETNA IGRA

Igra je osnovni oblik aktivnosti djeteta jer ispunjava njegovo cijelo vrijeme. U igri se ne zadovoljavaju samo potrebe djeteta za kretanjem nego se i povećava rad svih organa i organskih funkcija, pa je njezina uloga u rastu i razvoju djece utoliko veća.

Djeca najviše vole pokretne igre koje ubrajamo u igre s pravilima. Pokretna igra jest osnovi oblik rada na tjelesnom odgoju predškolskog djeteta. Ovim igrama djeca stječu i učvršćuju pravilno navike osnovnih gibanja, tj. prirodnih oblika kretanja.

Više o pokretnim igrama i primjerima igara pročitajte OVDJE.


BORAVAK NA OTVORENOM


Posebno igra na otvorenom pruža djeci priliku da odrastaju bolje usklađeni s vlastitim tjelesnim potrebama. Sama djeca obožavaju igru na otvorenom.

Na ljuljačkama, u trčanju, natjecanjima s loptom i igrama gdje se koristi tjelesna snaga, djeca se rješavaju viška energije, upoznaju vlastito tijelo, nauče što je napor i odmor.

Otvoreni prostor promiče razvoj velikih mišića. Sloboda kretanja i širina prostora djeci pružaju priliku da trče, poskakuju, skaču i slobodno razgibavaju svoja tijela.

Više o važnosti o vježbanju djece predškolske dobi pročitajte na stranicama www.sportskizivot.com.

Dijete i slikovnica

Svakodnevno čitanje djetetu omogućit će mu da spozna da je knjiga važan izvor uživanja u priči, zapletu, ljepoti, riječi i slici. Najbolje je čitanje koje se odvija uz osjećaj povezanosti, topline i zajedničkog uživanja u priči. Stoga je dobro da dijete sjedi u krilu, da i samo gleda slikovnicu, prati tijek priče na stranici uz gledanje slike i redova slova te da mu roditelj/odgajatelj pokazuje gdje se nalazi riječ koju upravo čita.

Najprije se čitaju slikovnice jednostavnog sadržaja, jasnih slika i s jednim ili dva glavna lika. Ozračje treba biti opušteno i toplo. Takvo zajedničko čitanje slikovnica razvija u djetetu ljubav prema knjizi i čitanju, ali i djetetove govorne sposobnosti. Govorne su sposobnosti preduvjet čitalačkih sposobnosti i kasnijeg napretka u školi.

Da bi čitanje bilo učinkovito ono se odvija na određen način. Najprije mala djeca komentiraju pročitano i daju slikama imena, ali ne mogu prepričati sadržaj. Postepeno se njihov govor razvija i mogu sve bolje prepričati priču.

Učinkovito i poticajno čitanje ima oblik razgovora u kojem se faze čitanja izmjenjuju s fazama razgovora o slikama i tekstu, a razgovor postaje sve složeniji i bogatiji.

Načela poticajnog čitanja:

• Korisnije je aktivno sudjelovanje nego pasivno slušanje
• Govor roditelja mora sadržavati više od teksta
• Zahtjevi za samostalnim govorom djeteta postupno se povećavaju – zahtijeva se sve veća samostalnost i sve složeniji oblici izražavanja.

DIJALOŠKO ČITANJE SLIKOVNICA

Odrasli i dijete čitaju slikovnicu tako da dijete sjedi odraslome u krilu i da oboje istovremeno gledaju slike i tekst.

Oblici komunikacijskih poticaja za dijete:

1. JEDNOSTAVNA RAZINA:

1. Postavljanje poticajnih pitanja.Pitanja koja počinju sa „što“. Npr. „Što je ovo?“
2. Obogaćivanje odgovora. Djetetov odgovor nadograditi novim pitanjem.
3. Ponavljanej odgovora. Ispravnu izjavu djeteta valja ponoviti.
4. Pomaganje. Nakon djetetova pogrešnog odgovora ne treba upozoravati na pogrešku, već samo reći ispravan odgovor.
5. Pohvale i hrabrenje. Oblike samostalnog govora i ponašanja djeteta valja zapaziti i poticati mirnim prihvaćanjem. Npr. „Dobro si to zapazio.“
6. Uvažavanje djetetova zanimanja.
7. Vedrina i šale. Čitanje mora biti zabavno i odvijati se poput igre.

2. SLOŽENIJA RAZINA:

Kada je dijete već sposobno za duže i složenije samostalne iskaze, valja tražiti od djeteta da se govorno izrazi duljim i složeniji rečenicama. Za to su potrebni sljedeći postupci:

1. Postavljanje pitanja slobodnih odgovora. Npr. „O čemu se ovdje radi?“. Pohvaljuje se svaki odgovor djeteta i odmah izriče primjer odgovora ili djetetov odgovor bogati pitanjima.
2. Proširivanje djetetova izričaja. Npr. kada dijete kaše „pas“, roditelj ponovi „To je pas.“.
3. Vedrina i šala.

ŠTO ČITATI DJECI

Slikovnica djeluje na govorni, estetski i misaoni razvoj djeteta, stoga slikovnica mora dobra, umjetnički oblikova i napisana slikovnica. Već smo ustvrdili da je za razvoj predčitačkih vještinalvažno da roditelji čitaju djeci, a roditelji su često u nedoumici što da čitaju djeci jer na tržištu je obilje slikovnica i knjiga za djecu.

KOJA JE SLIKOVNICA DOBRA

Najbolji su izbor one kojima je pisac poznat, a ilustracije potpisao slikar. Izbjegavajte one bez nepoznatih autora. Jezik slikovnica koje imaju poznatog pisca i ilustratora prepoznatljive su po bogatom i maštovitom likovnom sadržaju. Jezik je dobar i lijep, te daje kratku i jednostavnu poruku.

Za djecu mlađu od tri godine slikovnice moraju biti velike, prikazivati jedan predmet jednostavnog i jasnog oblika i primarne boje. Oko pete godine dijete će uživati u proučavanju i otkrivanju sadržaja bogatoga crtežima s mnogo elemenata.

Razlikujemo dva tipa slikovnica:

1. SLIKOVNICA KOJA JE ZAPRAVO PRIČA (najzastupljenija)

Priča je kratka, posebno raspoređenog teksta, obogaćena ilustracijama. Jezik je najčešće bogat i mnogo teži od djetetovih govornih mogućnosti. Dijete će slušanjem obogaćivati i širiti razumijevanje i govor.

2. SLIKOVNICE ČIJA JE SVAKA STRANICA OSLIKANA JEDNOSTAVNIM PRIZOROM KOJI JE OPISAN JEDNOM ILI DVJEMA KRATKIM REČENICAMA

Takve su slikovnice namijenjene za zajedničko čitanje odrasloga i djeteta. One omogućuju da dijete povezuje sliku s tekstom, da shvati značenje teksta. Tipičan primjer takvih slikovnica su slikovnice Dicka Bune.


Literatura:

Mira čudina – obradović: „Igrom do čitanja“
Biserka Petrović – Sočo: „ Dijete, odgajatelj i slikovnica“

Poticanje razvoja dječje socijalne kompentencije

1.SOCIJALNA KOMPETENCIJA U RANOM DJETINJSTVU

ODREĐENJE SOCIJALNE KOMPETENCIJE

Socijalno kompetentna djeca ona su koja se upuštaju u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima i kroz takve aktivnosti unapređuju svoju osobnu kompetencije, a to su:
➜Popularnost i prijateljstvo

Stručnjaci za socijalni razvoj razlikuju dva aspekta socijalne kompetencije: POPULARNOST (VRŠNJAČKI STATUS) i PRIJATELJSTVO
➜Društvenost i prisnost
Važan čimbenik u ocjeni socijalnog razvoja djeteta može biti kvaliteta, a ne kvantiteta vršnjačkih odnosa. To znači da je važnije da dijete ima nekoliko prijatelja s kojima ima jaču emotivnu vezu, nego da ima puno prijatelja sa nikakvom ili slabijom emotivnom vezom

SASTAVNICE SOCIJALNE KOMPETENCIJE

Sposobnost da reguliraju svoje emocije važan je doprinos razvoju vršnjačkog statusa i prijateljstva.

1.Regulacije emocija
Sposobnost da se reagira na zahtjevne situacije s rasponom emocija i na način koji je socijalno prihvatljiv i dovoljno fleksibilan da bi ostavio i prostora i za spontane reakcije, ali i za sposobnost odgode spontane reakcije prema potrebi. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi sa frustracijama, kako uživati u drugima, prepoznati opasnost, prevladati strah i tjeskobu te kako razvijati prijateljstva.

2.Socijalno znanje i socijalno razumijevanje
Socijalno kompetentna djeca usklađuju svoje ponašanje s tuđim tako da nađu zajednički jezik, razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. Socijalna umijeća su najvažnija za socijalno sudjelovanje i uspjeh.

3.Socijalne dispozicija
Predstavlja namjerno i umjereno ponašanje prema širokim ciljevima:

• radoznalost
• šaljivost
• kreativnost
• plahivost
• refleksivnost
• pristupačnost
• svadljivost
• škrtost

UOBIČAJENI PROBLEMI SOCIJALIZACIJE

STIDLJIVOST
Sramežljivost je u nekim situacijama primjerena reakcija u male djece. Dijete je svijesno nepoznate situacije. Međutim, izrazita sramežljivost, povučenost i socijalna izoliranost mogu ostaviti posljedice na djetetov razvoj. Treba razlikovati nezrelu samotnjačku igru kod predškolaca (npr. glumljenje životinja) i zrelu individualnu igru (npr. slikanje i slične individualne aktivnosti).

AGRESIVNOST
Jedan od najvećih problema.

 Postoje dva tipa agresivnost:
1. Reaktivna agresivnost - defenzivna reakcija na neki izazov koji je popraćen vidljivim bijesom
2. Proaktivna agresivnost - sileđijska agresija kojoj je cilj dominacija ili zastrašivanje vršnjaka. Djeca su agresivna jer im nešto manjka, neko socijalno umijeće ili kontrola impulsa, ili jer se ne znaju nositi sa visokim razinama bijesa ili agresivnosti.

USAMLJENOST
Mala djeca mogu osjećati duboku usamljenost, kadšto kao posljedica obiteljskih okolnosti. Takvoj djeci odgajatelji mogu pomoći da im prodube osjećaj pripadnosti.

UTJECAJI NA RAZVOJ SOCIJALNE KOMPETENCIJE

ULOGA OBITELJI
Najvažniji utjeca na razvoj socijalizacije. Opće kompetencije djece, uključujući i ovu socijalnu kompetenciju, pospješuju se autoritativnim, a ne permisivnim roditeljskim odgojem.

⟶AUTORITATIVNI ODGOJ
Kombinacija intenzivne skrbi i intenzivnog nadzora kao i dobre komunikacije i topline. Socijalno kompetentna i samostalna djeca potječu iz obitelji u kojima su iskusila i bliskost i rezerviranost, i ljubav i strogost.


ULOGA VRŠNJAKA
Predškolska djeca se osjećaju manje stresno u nepoznatim situacijama u nazočnosti nekog drugog djeteta, pa čak i njima nepoznatima, nego kad su sama.


ULOGA ODGOJITELJA
Kada se odgojiteljica posveti jednom djetetu umjesto da se obraća cijeloj grupi, lakše će potaknuti dijete na aktivno mišljenje pomoću neke problemske situacije i ponuditi prijedloge na topao poticajni način.

2. DJELOTVORNE STRATEGIJE KOJE POJAČAVAJU SOCIJALNU KOMPETENCIJU

➤OTVORENA KOMUNIKACIJA S RODITELJIMA
➤POŠTIVANJE DJEČJIH OSJEĆAJA
➤USPOSTAVA AUTORITETA I POVJERENJA
➤POZITIVNO ETIKETIRANJE DJEČJEG KARAKTERA
➤UVAŽAVANJE INDIVIDUALNIH RAZLIKA
➤POZIVANJE NA TEMELJNA PRAVA
➤POJAČAVANJE PROSOCIJALNIH UMIJEĆA
➤OBRAĆANJE DJEČJEM ZDRAVOM RAZUMU
➤POMOĆ U PREVLADAVANJU NEDAĆA

NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA

Sukob je situacija u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije, ponašanja i emocije.
KONSTRUKTIVANO RJEŠAVANJE SUKOBA predstavlja aktivan odnos prema problemu, u kome će svaki sudionik voditi računa kako o svojim potrebama i željama, tako i o potrebama i željama druge strane. Socijalne vještine, odnosno naučeni oblici ponašanja, pridonose uspostavljanju uspješnijih odnosa s okruženjem i većem osobnom zadovoljstvu.



SOCIJALNE VJEŠTINE KOJE NASTOJIMO RAZVIJATI KOD DJECE:

• slušanje
• započinjanje i održavanje razgovora
• postavljanje pitanja
• zahvaljivanje i pohvaljivanje
• predstavljanje sebe i drugih
• davanje i slijeđenje uputa
• ispričavanje
• uvjeravanje
• poznavanje i izražavanje tuđih osjećaja
• traženje dozvole
• dijeljenje, pomaganje, pregovaranje
• samokontrola
• izbjegavanje tučnjeva i sl.

Potrebno je što više poticati djecu na korištenje vještina i rješavanja vlastitih problema jer će djeca tako biti češće u prilici ovladavati vještinama za kreativno rješavanje sukoba. Cilj nije ukloniti sukob jer sukobi mogu poticati osobni rast i razvoj i učenje i promjene. Cilj je smanjenje broja sukoba i priprema djeteta za efikasnije i konstruktivno nošenje sa sukobima kad se oni pojave.




Literatura:

• Katz i McClellan: Poticanje razvoja dječje socijalne kompetencije
• Marina Ajduković i Nina Pečnik: Nenasilno rješavanje sukoba
• Josip Janković: Sukob ili suradnja

PREPORUČENE KNJIGE I SLIKOVNICE:

• Marian Diamond i Janet Hopson: Čarobno drveće uma
• Sue Bredkamp: Kako djecu odgajati
• Mira Čudina-Obradović: Priče o dobru, priče o zlu
• Jesper Juul: Vaše kompetentno dijete
• Grupa autora: Osobine i psihološki uvjeti razvoja djece predškolske dobi
• Ivanka Borovac : Dječji bonton: Pravila lijepog ponašanja - slikovnica
• Valentina Glavica: Priče za djecu
• Zbirka Miffy: Miffy je zločesta
• Marina Ajduković i Nina Pečnik: Nenasilno rješavanje sukoba
• Josip Janković: Sukob ili suradnja
• Katz i McClellan: Poticanje razvoja dječje socijalne kompetencije
• John B. Thomson: Zdravo djetinjstvo

DANI KRUHA

Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje – obilježavaju se svake godine tijekom listopada u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, učeničkim domovima, ustanovama za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju, te ograncima i granama Udruge Lijepa naša. Svečanostima Dana kruha zahvaljujemo Bogu na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao narod i kao pojedinci bili podareni.

Obilježavanje Dana kruha u vrtiću i/ili školi

• razgovor s djecom i učenicima na temu “Od zrna do pogače” i “Plodovi našeg zavičaja" 
• upoznavanje djece i učenika s kulturom ophođenja prema kruhu i zbrinjavanjem njegovih ostataka 
• spoznajno-istraživačke aktivnosti: „Od zrna do kruha“(runjenje kukuruza, mljevenje kukuruza u brašno, pripremanje i pečenje različitih vrsta kruha i krušnih proizvoda), manipuliranje brašnom: sijanje i presipavanje brašna 
• umjetničke aktivnosti: priče: „Mala crvena koka i zrno pšenice“, „Od zrna do pogačice“, „Djedova pogača“, „Djevojčica dobra kako kruh“, slikovnica: „Anin Kruščić“ 
• aktivnosti različitog izražavanja i stvaranja: „Kukuruz“, crtanje olovkom 
• „Ja sam mali pekar“, crtanje flomasterom, pjevanje: „Pekar“ i „Mlin na vodi“, dramatizacija umjetničkih tekstova: „Mala crvena koka i zrno pšenice“ 
• životno praktične i radne :„U pekara je čista kuhinja“, izrada kruha (izrada i oblikovanje tijesta u kruščiće te pečenje) 
• raznovrsne igre : : „Zrno u kučici", matematička igra, „Čarobno brašno“, crtanje po ploči s brašnom, igra uloga: „Mi smo mali pekari“ i poklapalica: igra slovima – napiši riječ 
• igre s pjevanjem: „Igra mlina“ i natjecateljska igre: „Tko će prvi do mlina" 
• organiziranje izložbi (sjemenke žitarica, ljekovito bilje, gljive, izložba starih vrsta jabuka) i predavanja 
• izložbe radova djece i učenika na temu Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje: literarni radovi, likovni radovi, fotografije, plakati, izrada kruha i peciva, uređivanje izložbenih prostora, scenski izraz (prikaz običaja, igrokaz na određenu temu – može biti poznato djelo iz književnosti ili učenički uradak)

Sve gore navedene aktivnosti mogu se prikazati djeci, učenicima, roditeljima i uzvanicima na svečanostima u dječjim vrtićima/školama, uz već tradicionalne aktivnosti:

• pripremanje i pečenje različitih vrsta kruha i krušnih proizvoda 
• izložba plodova užeg zavičaja 
• predstavljanje zavičajne kuhinje 
• zajedničko blagovanje kruha i plodova zemlje 
• postavljanje svečanog stola 
• blagoslov kruha i plodova zemlje 
• darivanje kruha–simbola obnove i blagostanja

Dječji tjedan

”Ljubav djeci prije svega!” je moto pod kojim obilježavamo Dječji tjedan u cijeloj Hrvatskoj, s posebnim apelom na odrasle da imaju u vidu prijedloge djece o stvarima koje ih se tiču.

Dječji tjedan u svijetu se obilježava svakog prvog punog tjedna u listopadu, a prvi dan u tom tjednu je Međunarodni dan djeteta. Ove godine dječji tjedan počinje u ponedjeljak, 03. listopada, a završava u nedjelju, 09. listopada.

Ciljevi Dječjeg tjedna, utvrđeni prije više od tri desetljeća i danas su isti:
google-site-verification: googledc8dbf4670ed8d3e.html

1. usmjeravanje pažnje javnosti na ostvarivanje prava, potreba i aktivnosti s djecom i za djecu
2. organiziranje posebnih i prigodno odabranih igara, priredbi i kreativnih aktivnosti za djecu u danima Dječjeg tjedna
3. pokretanje novih akcija šireg značaja za razvoj i odgoj djece
4. poticanje volonterskog stručnog i općeg rada odraslih s djecom
5. poticanje aktivne participacije djece u aktivnostima zajednice.

Dječji tjedan obilježavamo provodeći različite aktivnosti usmjerene djeci kojima ostvarujemo različite dobrobiti za djecu te razvijamo mnoge kompetencije djece.

Aktivnosti usmjerene djeci kojima možemo obilježiti Dječji tjedan:

• čitanje slikovnica i priča o pravima djece, siromašnoj djeci i sl.
• razgovorima o njihovim pravima, njihovim prijateljima, najdražim igračkama, djeci bez roditelja, siromašnoj djeci i sl.
• sudjelovanje u humanitarnim akcijama kao npr. prikupljanje igračaka za potrebitu djecu
• provođenje zabavnih igara s pjevanjem, smiješnih igara riječima ili pokretima i sl.
• poticanje djece na likovni izraz: Moj najbolji prijatelj, Moja najdraža igračka, Imam pravo iskazati osjećaje/na igru/zdravu prehranu/na ljubav itd.
• izrada igračaka od različitih prirodnih i prirodno-neoblikovanih materijala
• organiziranje druženja djece (igrokazi, šetnje, ples i sl.)
• izrađivanje plakata sa porukama djece usmjerene odraslima (npr. kako možemo pomoći siromašnoj djeci, kako učiniti svijet boljim mjestom za sve, kako živjeti u miru itd.).

Uz brojne tradicionalne aktivnosti ovogodišnji Dječji tjedan obogaćen je i novom aktivnošću u okviru projekta društvene odgovornosti „Neka odrastanje bude dječja igra“ koji Savez društava Naša djeca Hrvatske provodi s tvrtkom Beiersdorf. U već tradicionalnom tjednu posvećenom djeci i ispunjenom raznovrsnim aktivnostima i programima koje Savez DND i Društva Naša djeca organiziraju desetljećima, ove godine roditelji i djeca u lokalnim Društvima Naša djeca u okviru NIVEA projekta mogu sudjelovati u izradi igračaka, naučiti zašto je igra izuzetno važna za odrastanje te kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme kroz igru.

U sklopu ovogodišnjeg projekta, edukaciju je prošlo 50 volontera Društava Naša djeca s područja cijele Hrvatske kroz tri programa – dva likovno-kreativna i jedan dramsko-lutkarski seminar. Likovno – kreativne radionice održale su dugogodišnje stručne suradnice Saveza DND, Mirjana Kranželić, samostalna likovna umjetnica i Goranka Vlahović, modna dizajnerica i kostimografkinja. Ksenija Rožman, prof. hrvatskog jezika i dramska pedagoginja i Zvjezdana Balija, odgojiteljica i lutkarica bile su zadužene za dramsko-lutkarske radionice. Sudionici edukacija izradili su preko 120 različitih igračaka te održali jednu dramsku i jednu lutkarsku prezentaciju. Educirani volonteri Društava naša djeca, koji su prošli kreativne seminare i edukaciju u sklopu projekta, tijekom NIVEA Dječjeg tjedna održat će besplatne radionice za roditelje i djecu s ciljem poticanja obitelji na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru. Jedna od tema radionica bit će i igračka – kako izraditi igračku u svom domu te koje materijale koristiti prilikom izrade. Dio igračaka i dječjih uradaka izrađenih na radionicama predstavit će se na izložbi o igračkama koja će se održati u studenom u Zagrebu.

Upravo je i igračka glavna tema nagradnog natječaja koji se provodi na mrežnim stranicama nivea.hr/djecja-igra do 6. listopada. Dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić za potrebe projekta izradile su prototipove igračka, a javnost će odabrati najbolji koji će se producirati u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke kao sastavnog dijea odrastanja svakog djeteta.

I vi se možete uključiti u glasovanje i sudjelovati u odabiru najboljeg prototipa – na https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra odaberite svog favorita i putem prijavnog obrasca objasnite koja je vaša omiljena igračka i zašto te uz malo sreće možete osvojiti i tjedni NIVEA poklon paket.

Ovdje možete preuzeti Smjernice za Dječji tjedan 2016., a ovogodišnji plakat na sljedećem linku.

Strani jezik i teškoće u govornom jezičnom razvoju

Prva važna pretpostavka pri upisu djeteta u bilo kakav program ranog učenja stranoga jezika je da je dijete dostiglo za svoju dob očekivanu jezičnu zrelost materinjeg jezika. Ima li Vaše dijete ikakve govorno-jezične teškoće, kao što su zamuckivanje i jezična nezrelost, mudrije je posvetiti se adekvatnom logopedskom tretmanu nego ga upisivati u školu stranih jezika.

Prije samog upisa, svakako se savjetujte sa stručnjacima, voditeljima i pedagozima koji će Vam moći potvrditi da je vaše dijete spremno za usvajanje stranog jezika.

TEŠKOĆE U GOVORNO JEZIČNOM RAZVOJU

1.POREMEĆAJI ARTIKULACIJE-IZGOVORA

Neispravan izgovor glasova-dislalya u većine djece spontano nestaje tijekom ranih godina života. Međutim kod neke djece umjesto da spontano nestaju one postaju sastavnim dijelom njihova govora koji je onda nerazumljiv za okolinu. Vršnjaci iz djetetove okoline često nemaju razumjevanja za takav govor te dijete biva izolirano.

Postoje tri oblika neispravnog izgovora glasova:

1. OMISIJA - izostavljanje glasova u riječi (plavo-pavo, Marko-Mako…), ovo je normalno za djecu do 3 godine, poslije toga ne bi se smjelo javljati
2. SUPSTITUCIJA - zamjena glasova drugim glasom (Luka-Juka, riba-wiba…), ovo je normalno za djecu do 4 godine, poslije toga ne bi se smjelo javljati
3. DISTORZIJA - iskrivljeni izgovor nekog glasa

Nesigurna predodžba glasovne strukture riječi (leksička dislalija ) ili tzv. nesigurna riječ (nisu krivi glasovi već njihov razmještaj), primjerice Zagreb-Zabreg, lokomotiva-lokotomotiva,traktor-tratkor, crkva-cvrka...). Ovaj problem može se javiti u ranom jezičnom razvoju. Najčešće spontano nestaje, a ako to nije slučaj do kasnijeg predškolskog uzrsta (5.godine) treba potražiti stručnu pomoć logopeda, jer može ukazivati na postojenja jezičnih problema u djeteta.

Najčešči uzroci poremećaja artikulacije (izgovora) su:

•  odstupanja u građi ili funkciji organa za artikulaciju (jezik, usne, meko nepce…)
• oštećenje ili gubitak sluha
• intelektualno zaostajanje
• loš fonematski sluh (nerazlikovanje između glasova u riječi)
• loš govorni uzor.

2.MUCANJE

Mucanje je poremećaj u tečnosti govora. Osoba sa ovim poremećajem zna što želi ili treba reći ali uslijed neusklađenosti pokreta njezinih govornih organa disanja nastaju teškoće u obliku mucanja.

Više je kritičnih perioda za pojavu mucanja, a najčešće se može javiti između 2. i 5. godine života zbog:

• naglog povećanja fonda riječi
• naglog razvoja gramatike
• razvoja kontrole govora
• završetka formiranja baze govora
• stresa u obitelji i okruženju

Manifestira se ponavljanjem, produljivanjem i umetanjem glasova, slogova ili riječi za vrijeme govora. Ovakvo mucanje naziva se i fiziološko mucanje, i ono u većini slučajeva pod normalnim okolnostima spontano nestaje. U suprotnom slučaju potrebna je stručna pomoć logopeda, jer se radi o razvoju «pravog» tipa mucanja. Bez obzira na godine pomoć kod mucanja je moguća.

Kako se ponašati prema osobi koja muca:

• u razgovoru biti strpljiv te usmjeriti svoju pažnju na ono što osoba govori a ne kako govori
• ne izbjegavati gledanje u oči
• ne pokušavati završiti riječ ili rečenicu umjesto te osobe
• ponašati se kao u svakoj drugoj situaciji

3.JEZIČNE TEŠKOĆE

Jezične teškoće su poremećaj u kojem dijete nema sposobnost razumijevanja, strukturiranja i izražavanja jezične misli. Može biti izražena kao:

• teškoće u zapamćivanju riječi (ormar-«Ono u što slažemo robu»...)
• nepravilnoj upotrebi gramatičkih oblika («Vani pada kiši»...)
• opća nesposobnost verbalnog izražavanja (kratke rečenice, oskudan fond riječi)

4.DYSARTRIA

Dysartria je poremećaj koji se manifestira usporenim, slabim, nepreciznim i nekoordiniranim pokretima govorne muskulature. Ponekad se javljaju teškoće prilokom gutanja i žvakanja. Najčešći uzroci su:

· oštećenje živca (CNS) koji kontrolira određene mišiće ili organe govora (jezik, jedna strana mekog nepca , glasnice).

Preuzeto sa: VERBUM SANUM-LOGOPEDSKI KABINET

Kada početi sa učenjem stranog jezika

Roditelji su često u dvojbi trebaju li upisati dijete na tečaj ili u program stranog jezika koji je u ponudi vrtića u slučaju kada ono ima određenih govornih teškoća. Kakvo je mišljenje struke o tome, prof.logoped R.Kožul kaže:

"Iako danas postoje istraživanja i pristupi učenju koji naglašavaju rano upoznavanje djece s drugim jezikom uz sadržaje prikladne dobi djece, vrlo je važno uzeti u obzir i tijek govorno-jezičnog razvoja djeteta – postoji li zaostajanje u razvoju govora? Ima li dijete teškoća na morfološkoj i/ili sintaktičkoj razini? Što kada su prisutne teškoće izgovora? Upravo zbog ovih pitanja neki znanstvenici zagovaraju učenje stranih jezika nakon treće godine, kada dijete ovlada osnovama materinjeg jezika. Brojni su primjeri iz prakse kada dvojezičnost djetetu stvara komunikacijski problem i kada je potrebna pomoć stručnjaka - logopeda kako bi se prisutne teškoće reducirale i u konačnici uklonile. U slučaju teškoća izgovora ili nekih drugih govorno-jezičnih teškoća svakako je dobro potražiti savjet logopeda koji će procijeniti razinu usvojenosti materinjeg jezika i eventualna odstupanja te njihov utjecaj na usvajanje stranog jezika.Možemo zaključiti kako učenje stranih jezika od najranije dobi ima brojne prednosti, ali je dužnost roditelja i odgojitelja praćenje mogućnosti djeteta u usvajanju sadržaja na stranom jeziku te njihova usklađenost s dobi djeteta"

Preuzeto sa: LINQUA STUDIO - ŠKOLA STRANIH JEZIKA ZA DJECU

Priprema za školu: Pravilno držanje olovke i grafomotorika

Grafomotorika je sposobnost držanja olovke i pisanja. Djeca od najranije dobi razvijaju finu motoriku ruku, odnosno pokrete šake i prstića.

U razvijanju fine motorike djeci možemo  pomoći zabavnim igrama poput nizanja, redanja, slaganja, otkopčavanja, zakopčavanja, provlačenja i vezanja vezica... Sposobnost koju će mališani razviti, preduvjet je za uspjeh u kasnijim grafomotoričkim aktivnostima, crtanju, bojanju i pisanju.

Osim razvijanja  fine motorike prstiju i šake, dijete grafomotoričkim aktivnostima razvija i  pažnju, koncentraciju, orijentaciju, govor, spoznaju. Ono pamti otprije usvojene pokrete, koristi se njima u novim situacijama i razmišlja.

Kako djeca drže olovku

Interes za olovku, djeca pokazuju već u dobi od godine dana. Olovku grabe cijelom šakom, koristeći rame kako bi micali olovku. S otprilike dvije godine, hvat olovke je donekle napredniji. Od druge do treće godine, djeca olovku drže prstićima, ali još uvijek nepravilno. Nema otvorenog luka između palca i kažiprsta i ruka se miče kao cjelina.

U dobi između tri i pol i četiri godine godine, olovka se drži s tri prsta, ali se prilikom pisanja miče cijela šaka umjesto prstiju.

S otprilike pet godina (najkasnije do šeste), hvat olovke postaje pravilan. Olovka se tada drži vrhovima prstiju (kažiprsta, palca i srednjaka), a prilikom pisanja miču se prsti.

Tek ovaj hvat (tzv. pincentni hvat) omogućava maksimalnu kontrolu i fleksibilnost prilikom pisanja.


Kojom ručicom pisati

Otprilike do druge godine starosti, djeca podjednako koriste lijevu i desnu ruku. Stručnjaci savjetuju da se do te dobi djeci predmeti stavljaju između ruku, kako se ne bi utjecalo na njihov izbor. Moguće je da će dijete prvo pretežno koristiti desnu ruku, a zatim će odjednom početi davati prednost lijevoj. Tek između druge i treće djetetove godine, roditelji mogu početi zapažati radi li se o malenom dešnjaku ili ljevaku. Sklonost određenoj strani, osim ruku obuhvaća i ostale dijelove tijela: stopala, noge, oči pa čak i uši. Stoga se ta karakteristika može zapaziti i u situacijama kao što su uspinjanje stepenicama (kojom nožicom započinje uspinjanje) ili igranje nogometa (kojom nogom "puca" loptu).

Do pete godine, 90 posto djece pokazuje sklonost upotrebi jedne ruke u većini aktivnosti koje se vrše rukama. Neka dijete što češće bude u prilici crtati i bojati i nemojte utjecati na to u kojoj će ruci držati olovku.

Kad dijete odbija crtati i pisati

Najčešći razlog zbog kojega djeca odbijaju aktivnosti olovkom je vezan uz poteškoće na koje pritom nailaze. Nemojte forsirati i uvijek imajte na umu dob djeteta i njegove sposobnosti. Grafomotorika je sposobnost koja se razvija i vježba. Crtanje i pisanje pokušajte potaknuti na zabavan način, a djetetov lijep rad možete i nagraditi.

Igre za vježbanje pravilnog hvata olovke

• Dijete gužva maramicu u ruci, počevši od jednog kuta, tako da mu se cijela maramica smjesti u šaci.
• Crtanje voštanim bojama koje su se istrošile ili izlomile, tako da su ostali kratki komadići. Male komadiće dijete neće moći držati šakom, već će upotrijebiti prstiće i vježbati njihov položaj.
• Dijete prepoznaje predmete opipavajući ih rukom.
• Guljenje mandarina ili manjih naranči. Time će dijete vježbati hvat prstima i povlačenje (kod guljenja).
• Dijete uz pomoć pipete prebacuje kap po kap vode iz jedne čaše u drugu. Ovime razvija jačinu prstiju i koordinaciju pokreta.
• Premještanje olovke među prstima, u smjeru od palca prema malom prstom i natrag, prvo jednom, a zatim drugom rukom.



Poželjne grafomotorne vještine prije polaska u školu


• postoji fleksibilnost šake i prstiju, dijete pravilno drži olovku, linija mu je jasna, adekvatnog pritiska
• po uzorku zna povlačiti linije od crte do crte, od točke do točke, ravne kružne i valovite linije
• zna precrtati geometrijske likove: krug, kvadrat, trokut, romb
• zna napisati svoje ime velikim tiskanim slovima




Izvor:  http://www.pjesmicezadjecu.com/mamin-kutak/pravilno-drzanje-olovke.html




PREPORUČENE KNJIGE I SLIKOVNICE:




1. Edita Slunjski: Kad djeca pišu, broje, računaju....- Neobične igre obićnim materijalima
2. Mira Čudina Obradović: Igrom do čitanja
3. Suzane  Stocklin-Meier: Oblikujemo papir i učimo kroz igru 

Hrvatski olimpijski dan, 10.09.

Hrvatski olimpijski odbor je 2007. godine pokrenuo program pod nazivom Hrvatski olimpijski dan kojem je cilj potaknuti građane svih dobnih skupina na aktivno bavljenje sportovima koji su im na raspolaganju u njihovim sredinama. Hrvatski olimpijski dan jedinstveni je naziv za nacionalnu sportsku manifestaciju koja se obilježava 10. rujna, na dan osnivanja Hrvatskog olimpijskoga odbora. Cilj organiziranja obilježavanja ovog dana u vrtićima i školama je da se djeci ukaže na važnost bavljenja sportom i fizičkom aktivnošću.

Za obilježavanje Hrvatskog olimpijskoga dana djeca se u vrtiću pripremaju kroz različite aktivnosti kao što su između ostaloga:

• razgovori o sportovima koji postoje,
• razgovori o sportašima koje poznaju,
• istraživačke aktivnosti: „Što su olimpijske igre – simbolika krugova na zastavi olimpijskih igara“, „Sportski rekviziti: istraživanje rekvizita, pridruživanje rekvizita određenom sportu…“, „Poznati i uspješni hrvatski sportaši“ itd.
• likovne aktivnosti: „Sport koji poznajem“, „Kad odrastem želim biti spotaš “, „Sportski rekviziti“, „Ovako mi vježbamo“ i dr.
• provođenje različitih sportsko-natjecateljskih igara na otvorenom ili u sportskoj dvorani: skok u dalj, potezanje užeta, gađanje u metu, štafeta, poligoni sa zaprekama i sl.

Provođenjem ovakvih aktivnosti:

• osigurava se osobna i tjelesna dobrobit za djecu: usvajanje zdravog načina života i navika korisnih za zdravlje, usavršavanje prirodnih oblika kretanja, razvoj fine i krupne motorike, usvajanje različitih vještina: točnost, preciznost, balansiranje na jednoj nozi itd.
• ostvaruju se vrijednosti: znanja o važnosti bavljenja sportom i sportu uopće, humanizma i tolerancije kroz građenje zajedništva  i osjećaja pripadanja vrtiću, kreativnosti poticanjem djece na likovno izražavanje
• razvijaju se kompetencije komunikacije na materinskom jeziku poticanjem djece na prepričavanje i pravilan razumljiv i izražajan govor, matematičke kompetencije kroz razvoj prostorne orijentacije i shvaćanje prostornih odnosa: u, na, naprijed, nazad, gore, dolje, ispod, iznad,lijevo, desno. Socijalna i građanska kompetencija razvija se u jednoj demokratskoj atmosferi ispunjenoj pozitivnim međusobnim odnosima suradnje, pomaganja prihvaćanja i poštovanja.

Predškola

PREDŠKOLA je priprema djece za polazak u školu. Ona je prostor između obiteljskog doma, dječjeg vrtića i osnovne škole.

Psihofizičke razvojne osobine djece u dobi pred školu:

- razvijen pojam o sebi i svojim mogućnostima
- natjecateljski duh, želja da se u nečemu nadmaši vršnjake
- sakupljanje različitih predmeta.

Djeca predškolske dobi sposobna su:

• vladati svojim fiziološkim potrebama 
• govorno se izražavati 
• vješto se kretati u prostoru i djelovati u njemu 
• razlikovati ponašanja koja sredina ocjenjuje kao pozitivna od negativnih 
• usvojiti pojmove i generalizirati ih 
• logički misliti i zaključivati na temelju poznatih im elemenata 
• shvatiti postupke i uzroke nečijeg djelovanja 
• usmjeravati pozornost na različite stvari, shodno motivaciji 
• shvatiti pojam vremena, ali samo za sadašnjost. 

Djeca pred školu trebala bi imaju razvijene slijedeće prečitačke vještine:

• razumijeti priče koje mu se pričaju, znati prepričati jednostavnu i kratku priču 
• shvatiti da pisani tekst sadrži pisanu poruku 
• znati kako se drži knjiga, okreću listovi, kako tekst teće s lijeva nadesno, i odozgo nadolje 
• znati da se tekst sastoji od rečenica, rečenica od riječi, a riječ od glasova 
• prepoznati sluhom pojedinačne glasove u riječi te znati rastaviti riječi na glasove (glasovna analiza) te sastaviti glasove u riječ (glasovna sinteza) 
• prepoznavati slova abecede 
• znati pročitati i napisati vlastito ime. 

Osnovne obveze predškolaca su:

- PREMA SEBI (zdravlje, vlastiti razvoj, usvajanje higijenskih i radnih navika, pravila o čuvanju zdravlja)
- PREMA DRUGIMA (uljudno ponašanje, pomaganje, suradnja, razumijevanje, uvažavanje, nenasilno rješavanje sukoba,...)
- PREMA OKOLINI.

Osnovna obilježja pripreme djece za polazak u školu su:

- zadovoljavanje dječjih primarnih (bioloških) potreba, koliko je to moguće, u suradnji s roditeljima
- nastojanje da dijete dobije osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti
- pružanje svakom djetetu prigode za samo ostvarivanje i stjecanje povjerenja u sebe, a time i stvaranje pozitivne slike o sebi i o svojim mogućnostima
- praćenjem razvoja djeteta moguće je uočiti posebne potrebe djeteta i s njima usklađivati odgojne postupke.

Predškola polaznicima omogućuje:

- raznovrsne razvojne poticaje
- povoljno ozračje kao ne upitan okvir za djelotvoran pozitivni učinak takvih poticaja
- prepoznavanje i prevencija razvojnih poremećaja.

OSNOVNO O USTROJSTVU PREDŠKOLE

Zadaćama i namjeni predškole trebaju odgovarati:

- prostor i oprema
- pokućstvo (namještaj)
- audio-vizualna sredstva
- sredstva za likovno i govorno-scensko izražavanje djece
- sredstva za glazbeno izražavanje
- sredstva za istraživanje
- razni oblikovani i neoblikovani materijali.


Vrijeme provedbe (trajanje predškole za djecu koja nisu uključena u redoviti program, odnosno ne idu u vrtić): uobičajeno je od 150 – 170 sati.

Sudionici provedbe programa predškole:

Ravnatelj ustanove, osim voditeljice, najodgovornija je osoba za osiguranje potrebnih preduvjeta za normalan rad predškole.

Voditeljica uz sudjelovanje i pomoć ostalih sudionika – suradnika, ostaje temeljnim, neposrednim izvršiteljem i kreatorom izvedbenog programa.

Stručni profil voditelja predškole treba obuhvaćati:

• temeljito poznavanje mogućnosti djece u 6. godini života
• temeljito poznavanje programa odnosno svih činjenica važnih za stvaranje dobrog izvedbenog programa
• poznavanje i znalački odabir načina i sredstava za koje se zna da će imati najveći učinak u razvojnom poticanju djece
• osposobljavanje za uspješnu komunikaciju sa svim čimbenicima koji mogu doprinijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu, ponajprije roditeljima polaznika predškole
• sposobnost i otvorenost za prihvaćanje i upoznavanje novih znanstvenih spoznaja koje će smišljeno nastojati ugraditi u djelokrug (program) rada predškole
• razumijevanje potreba, želja, osjećaja, tegoba i mogućih problema svakog djeteta
• uspostavljanje suradničkih odnosa s roditeljima polaznika.

ZRELOST DJECE ZA POLAZAK U ŠKOLU

Zrelost djece za polazak u školu promatra se kroz:

1.FIZIČKA ZRELOST

Fizički zrelim smatra se dijete koje zadovoljava stupanj tjelesne razvijenosti s obzirom na kronološku dob (prosječna visina za dječake je 120 cm, a za djevojčice 117 cm; prosječna težina šestogodišnjeg djeteta iznosi oko 20 kg).


2. INTELEKTUALNA ZRELOST

Odgovarajuća intelektualna zrelost podrazumijeva razvijenost opažanja, stabilnost pažnje , govornu razvijenost, te razvijanost mišljenja i pamćenja.
Šetnja, pranje, odijevanje, pospremanje stana ili SDB (soba dnevnog boravka u vrtiću) i druge prilike omogućavaju da u prirodnoj atmosferi vježbamo opažanje djece. Različite slagalice, domino, konstrukcijske igre bolja su priprema za učenje, čitanje i pisanje nego forsirano učenje slova.
Za učenje vještine čitanja i pisanja važno je vidno i slušno opažanje. Točnost slušanja razvija se i čitanjem ili pričanjem različitih priča i pjesmica, govornim igrama, igrama riječima.
Pažnja je bitna funkcija dječje intelektualne zrelosti. Kod šestogodišnje djece prevladava nehotična (nenamjerna) pažnja.
To utječe na organizaciju i metode odgojno-obrazovnog rada u školi. Nastava mora biti zanimljiva, sadržajno i metodički primjerena djeci tog uzrasta (u početku aktivnost treba trajati 25-30 minuta, a kasnije i duže).
Govor je jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije, prenošenja iskustva, učenja.
Dječji govor može se razviti jedino u socijalnom okruženju. Dijete će govorom izraziti svoje osjećaje, namjere ili zahtjeve, ali isto tako razumjeti tuđi govor.

Za početak školovanja osobito su važne misaone funkcije djeteta.


3. EMOCIONALNA ZRELOST

Emocije ili osjećaji osobito su važni za socijalni život djeteta.
Emocionalna zrelost znači da dijete reagira primjereno određenoj situaciji.
Djeca počinju racionalno objašnjavati svoje i tuđe ponašanje, a to onda omogućuje i kontrolu tog ponašanja.
Emocionalno nezrelo dijete lako gubi motivaciju za učenje, slabo kontrolira svoje postupke pa i školsku disciplinu teško podnosi.
Emocije olakšavaju djetetu da prepozna sebe i svoje postojanje, što mu pomaže u razvijanju svijesti o sebi.


4. SOCIJALNA ZRELOST

Socijalna zrelost najuže je vezana za emocionalnu zrelost. To podrazumijeva da prvoškolac ima svoj krug prijatelja s kojima se igra i druži i koji ga prihvaćaju kao ravnopravnog partnera, ali isto tako podrazumijeva prilagođavanje na društvene obveze i njihovo što temeljitije ispunjavanje u onoj mjeri u kojoj je to u stanju većina djece te dobi.
Važno je usmjeriti dijete da samo vodi brigu o svojim stvarima. Dijete postepeno razvija različite socijalne vještine, kao što je npr. suradnja, popuštanje, iskazivanje vlastitih potreba, stvaranje prijateljstava. Potrebno je kod djece kontinuirano razvijati samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Važno je naučiti dijete da poštuje i tolerira različitost među djecom i da u tim različitostima otkriva nečije kvalitete.
Djeci se isto tako mora dopustiti pravo na samoću te treba poštivati njihovu intimu. Potrebno im je i određeno vrijeme da se prilagode novim situacijama, te da razviju toleranciju na frustraciju. S vremenom će se spontano uključiti u grupu, prihvatiti pravila ponašanja i razviti osjećaj pripadnosti.

Kako mi možemo pomoći djetetu kako bi što spremnije krenulo u školu?

• razvijanjem pozitivne stavove djeteta prema školi 
• poticanjem interesa djeteta prema školi vlastitim pozitivnim stavovima prema školi 
• razvijanjem radnih navika djece (pospremanje igračaka, dovršavanje započete aktivnosti...) 

LITERATURA:

1. Anka Došen - Dobud: "Predškola - voditelj za voditelje i roditelje"

Sretan početak nove pedagoške godine!

Svim učenicima, učiteljima, odgajateljima, roditeljima i svima ostalima bez kojih bi odgoj i obrazovanje bili manje kvalitetni ili čak i nemogući, želim što uspješniju cijelu pedagošku godinu 2016./2017 (posebno mojoj Gabici koja kreće u 8. razred želim da da sve od sebe i otkrije/spozna/odluči što i gdje želi dalje poslije osnovne škole)!

Za početak da se i ja malo pohvalim. Naime, ove pedagoške godine imam čast, zajedno sa svojom kolegicom, voditi cjelodnevni program ranog učenja engleskog jezika. Agonija oko formiranja engleske grupe trajala je nekoliko mjeseci i već kad smo bile uvjerene da neće biti ništa od toga, dobile smo obavijest da ipak krećemo sa engleskom grupom. Jeeeej.... Moram priznati da sam jako uzbuđena, ali i pod velikim stresom jer posao koji nas čeka nije nimalo lak. Ali kako se ono kaže "svaki je početak težak". Da se razumijemo, ne bojim se da mi nećemo kvalitetno odraditi posao jer, naravno, dat' ćemo sve od sebe, već se bojim da nećemo ispuniti očekivanja roditelja (djeca su uvijek najmanji problem) jer očekivanja pojedinih roditelja u današnje vrijeme ne da su prevelika, nego i nerealna. Ali u jednu ruku to je i u redu jer nas to gura naprijed i da dajemo sve od sebe. No, dobro to su samo moji strahovi, a uvjerena sam da su većinom neopravdani i da će sve biti u najboljem redu.

Što se tiće grupe, za sada brojimo 23 djece u dobi od 4 do 6. godina. Klinci su super, oduševljeni su činjenicom da idu u englesku grupu. Većina ih ima već neko predznanje, što je odlično, a ostali brzo upijaju sa velikom željom za učenjem što i nas uvelike raduje. Zaboravih reći da se zovemo "Muffins" (prijedlog kolegice-roditelja) pa smo sada i najslađa grupa u cijelom vrtiću.

S obzirom na okolnosti, od sada nadalje na blogu ću postavljati i dijeliti s vama aktivnosti i ideje za provođenje aktivnosti vezane za učenje engleskog jezika. Više o ranom učenju engleskog jezika pročitajte OVDJE. 

Mi smo već počeli sa provjerom znanja i ponavljanjem pjesmica koje su djeca naučila, a u slijedećem postu detaljno ću vam opisati aktivnosti i sredstva za učenje boja kroz igru. Sve aktivnosti se mogu iskoristiti i u redovitom programu, samo prilagođeno dobi djece.

Svi ste pozvani komentirati, dijeliti svoja iskustva, ideje ili čak kritike, ali molim samo one konstruktivne naravi naravno.

Za kraj ću s vama podijeliti nekoliko linkova jako  korisnih web stranica na kojima možete pronaći priče, pjesmice, ideje, besplatno skidati flashcards potrebne za realizaciju istih, ma sve potrebno za planiranje i realiziranje različitih aktivnosti.

Korisni linkovi:

http://www.songsforteaching.com/index.html

http://learnenglishkids.britishcouncil.org/en/

http://www.kizclub.com/

http://supersimplelearning.com/

http://www.sparklebox.co.uk/

http://esl-kids.com/

http://www.makinglearningfun.com/index.html

http://www.preschool-plan-it.com/

http://www.earlylearninghq.org.uk/

P.S. Radujem se našem druženju. Lijepi pozdrav do slijedećeg posta. Bye!

NTC metoda učenja- važnost rane tjelesne aktivnosti na intelektualni razvoj

U odnosu na prethodne generacije, uočen je trend porasta nekih razvojnih poteškoća kao što su smetnje u govoru i pisanju, poremećaji pažnje i ponašanja i sl. Sa gledišta neurologije, ove razvojne smetnje znače da u pojedenim područjima mozga nije došlo do stvaranja optimalnog broja sinapsi, a to može ukazivati na nedovoljnu povezanost pojedinih područja kore velikog mozga. Odgovori na neka važna pitanja o razvoju inteligencije možemo naći u istraživanjima neuroloških laboratorija.

U istraživanjima koja su provedena posljednjih godina došlo se do zabrinjavajućih rezultata o smanjenju dubokih struktura mozga, a  koja nastaju zbog smanjenja aerobnih aktivnosti , što može utjecati na smanjenje kognitivnih sposobnosti. Rane tjelesne aktivnosti imaju veliku važnost na aspektu zdravstvenog i tjelesnog razvoja, ali i nezanemariv utjecaj na intelektualni razvoj djeteta.

Prije se vjerovalo da je inteligencija nasljedna i da se ne može utjecati na kvocijent inteligencije. Međutim, danas se zna da je nasljedan samo potencijal, a koliko će se taj potencijal iskoristiti, ovisi o količini formiranih sinapsi. Mozak uspostavlja 75% svih neuronskih sinapsi do dobi od 7 godina, a od toga 50% nastane već do dobi od 5 godina.  Iz tog razloga potrebno je posvetiti veliku pozornost predškolskoj dobi, efektivnosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ukoliko naše formalno osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje radi s tada već samo 25% preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, onda je za nas važno kako se razvija dijete do 7. godine života.

Najveća  uloga u ranoj stimulaciji pripada upravo roditeljima jer, prema nekim istraživačima, sa stimulacijom se može početi još dok je dijete u majčinom trbuhu. Brzina formiranja neuronskih sinapsi u prvim mjesecima djetetova je toliko brza da se nikako ne smije zanemariti.

Da bi dijete prohodalo ono treba proći jedan prirodni slijed razvoja, od okretanja s trbuha na leđa, puzanja itd, koji bi dijete trebalo samostalno savladati. Kako bi se u djetetovom mozgu stvorile sinapse (koje će možda biti potrebne za uspješno čitanje ili za neke druge aktivnosti kada dijete bude starije), nije poželjno stavljati dijete u sjedeći položaj sve dok se dijete nije sposobno samostalno postaviti u taj položaj iz položaja puzanja. Spriječavanjem formiranja sinapsi zaduženih za taj pokret, dijete može kasnije imati poremećaj u razvoju npr. disleksiju ili sl. Dijete se mora razvijati prirodnim putem, kretanjem i samostalno, ali vlastitim tijelom, a ne uz pomoć hodalica i sličnih pomagala.

Različite aktivnosti formiraju veliki broj sinapsi u mozgu. Međutim, neuroznanost nedvosmisleno ukazuje da funkcije kao što su fina motorika, vid, govor, igre ravnoteža i rotacije, imaju značajnu ulogu u formiranju broja sinapsi. Stoga, ukoliko područja odgovorna za navedene funkcije ne budu dovoljno stimulirana, može se pretpostaviti i manje formiranih sinapsi u tim područjima, a dokazano je da kognitivne sposobnosti ovise uvelike i o ukupnom broju sinapsi, što je posebno značajno za pedagoški rad jer je moguće tu mrežu odgojno obrazovnim radom mijenjati – razvijati.

NTC - Sustav učenja, čiji je autor dr. Ranko Rajović,  stvorio je sistem učenja zasnovan na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije, obiteljske pedagogije, didaktike i metodika za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Ovaj sistem učenja je operacionalizacija tih teorijskih saznanja. Radi se o novom pristupu učenja, u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i do detalja razrađen, primjenljiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove ka povećanju IQ, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja.

Ranko Rajović uspio je operacionalizirati naučne spoznaje o razvoju inteligencije putem povećanja broja neurona u mozgu. Tako je nastao Projekt NTC - Sustav učenja i rada s djecom predškolskog uzrasta s namjerom da se ubrza razvoj inteligencije i stvaralačkog mišljenja, da se u tom procesu otkrivaju talenti i ubrza njihov razvoj.

Program edukacije „Mensa NTC sustav učenja“ odobren je od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta 18. kolovoza 2014. na temelju pozitivnog mišljena Agencije za odgoj i obrazovanje (KLASA: 007-02/14-01/0053, URBROJ: 561-06/22-14-2) od 15. srpnja 2014.

NTC program podijeljen je u tri faze:

1. razvoj mozga i neuronskih veza,
2. učenje djece da rade na fiziološki način, da koriste rezerve mozga koje su stalno uključene, ali ih ne koristimo (kroz apstraktne klasifi kacije i apstraktne serijacije djeca razvijaju  svoje razmišljanje ),
3. razvijanje funkcionalng znanja (razmišljanje i zaključivanje) po kojem smo među najgorima u Europi.

Roditelji čija su djeca u programu, program mogu provoditi kod kuće, u autu, parku ili šetnji. Dr. Rajović savjetuje da postavljate djetetu lagana pitanja, neka razmišlja.

Na  internet stranici  ntc.mensa. hr , roditelji i svi zainteresirani mogu vidjeti osnovne podatke o NTC-u, a odgajateljice se mogu  registrirati i razmjenjivati mišljenja i iskustva.

Izvori: 

1. Internet stranice ntc.mensa.hr

2. Ranko Rajović i Iva Rajović:  "NTC metoda: značaj pokreta za razvoj kognitivnih sposobnosti", 12. godišnja međunarodna konferencija Kondicijska priprema sportaša

Kako pomoći djetetu nositi se sa neugodnim osjećajima

Jedan od najvećih darova koje možemo dati svojem djetetu je pomoći mu da steknu zdravu samouvjerenost – osjećaj vrijednosti i vjere u sebe. Kako bi se dijete moglo nositi s neuspjehom, sramom, porazom ili gubitkom, jako je važno pomoći mu da stekne samopouzdanje.

Provodeći kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom, čitajući knjige, u igri ili jednostavno razgovorima, pomažete mu da se osjeća vrijedno. Razgovarajući o osjećajima, dijete uči da je posve normalno ponekad biti tužan, ljut ili preplašen.

Djeca koja se nauče nositi s neugodnim osjećajima stječu unutarnju sigurnost koja im pomaže u uspješnijim i kvalitetnijim interakcijama sa svojom okolinom.

Osjećaj straha u djeci mogu izazvati grmljavina, sjene u mraku,…ili strašilo od bundeve koje nas gleda u mraku. Razgovorom o strahovima jačamo djetetovo samopouzdanje te pomažemo djetetu da shvati kako je i najveći strah opet samo osjećaj koji će proći.

Osjećaj ljutnje je jedan od osjećaja s kojim se najteže nosimo. Djeca moraju znati da se svatko ponekad naljuti i da je to prirodan osjećaj, ali im pomoći razgovorom te usmjeravanjem na načine iskazivanja ljutnje koji su prihvatljivi.

Osjećaj tuge se u djeci može javiti u različitim situacijama. Kako bi se dijete moglo nositi s tugom, ono mora biti sposobno prepoznati taj osjećaj i shvatiti njihov uzrok.

Kako naučiti dijete da slobodno izrazi svoje osjećaje – bez da povrijedi druge

Iz knjige «Odgajam li dobro svoje dijete»

prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander i Ane Karlović

"Nagomilani osjećaji" su osjećaji koji su pod površinom, potisnuti ili zabranjeni, koji se ne mogu izraziti, ili nam važne druge osobe (najčešće roditelji) obeshrabruju njihovo izražavanje (na način da ih odbijaju, osuđuju, ismijavaju, okrivljavaju, kritiziraju, umanjuju), ili su ti osjećaji odgovor na traumu koja je toliko bolna da je dijete ne može svjesno pojmiti pa je pokušava potisnuti.

Stoga je važno da roditelji stvore okruženje u kojem dijete može sigurno i slobodno izraziti svoje osjećaje, bez da povrijedi druge. Djeci treba aktivno slušanje, dozvola za zdravo izražavanje ljutnje te priznavanje i vrednovanje osjećaja (uključujući ljutnju, strah, tugu, veselje, uzbuđenje...).

Kako bi pomogli djetetu da prepozna i izrazi svoje emocije, što je neophodno za zdrav emocionalni razvoj djeteta i emocionalnu stabilnost u odrasloj dobi, roditeljima se savjetuje:

1. Priznajte i izrazite vlastite osjećaje («Ljut sam», «Tužan sam», «Sretan sam», «Zabrinut sam»). Neka vas djeca vide kad se smijete, plačete, kad ste tužni, veseli, ljuti. Na taj način djeca uče da je u redu osjećati i izražavati svoje osjećaje.

2. Ne poričite da ste tužni kad su vam oči pune suza, i ne govorite «Nisam ljut!» kad ste zapravo ljuti, jer ćete na taj način djeci poslati dvostruku, zbunjujuću poruku. Dopustite da i vaše tijelo proživi i izrazi emocije koje osjećate.

3. Pokažite pred djecom pozitivne načine nošenja s teškim emocijama («To mogu prihvatiti», «Ja to mogu», «Snaći ću se», «Ovaj put nisam uspjela, ali sljedeći put ću napraviti drugačije»). Ove tvrdnje stvaraju osjećaj moći i kontrole nad životom te djeca uče da i ona mogu imati tu moć. Time uče da ne prihvaćaju pasivno probleme s kojima se susretnu.

4. Pokažite djetetu svojim primjerom kako se, na konstruktivan način, može nositi s osjećajima, posebno s uznemirujućim osjećajima, poput ljutnje. Porazgovarajte i pokažite mu na koje sve načine može izraziti ljutnju. Npr. recite mu da može:

Reći nekome ili igrački : «Ja sam ljut jer...».
Duboko udahnuti nekoliko puta.
Pisati ljuto pismo koje kasnije može poderati.
Zapisati to u svoj dnevnik.
Išarati stare novine koristeći puno boja.
Nacrtati kako se osjeća ili što bi želio/željela da može napraviti.
Snimiti na audio kazetu kako se osjeća – onda je prebrisati.
Zgužvati papir u loptu i baciti na prazan dio zida ili u koš.
Brzo hodati ili trčati. Tjelesnom aktivnošću oslobađamo se velike količine negativne energije i brzo se počinjemo bolje osjećati.

Na ovaj način dijete uči da je odgovorno za svoje ponašanje, tj. izražava ljutnju bez da ozlijedi ljude ili uništi predmete. Naravno, postoje i mnogi drugi načini, koje možete otkriti zajedno s djecom.

Nekad se u dječjoj psihologiji smatralo dobrim poticati djecu da fizički izražavaju bijes, npr. da udare jastuk ili loptu, viču u jastuk ili pod tušem, da udare po podu nogom i sl., međutim ove se tehnike u novije vrijeme ne preporučuju jer je dokazano da zapravo pojačavaju bijes i nakon njih djetetu je potrebno duže vrijeme da se smiri.

5. Priznajte i prihvatite osjećaje svoje djece kao stvarnu činjenicu, bez prosuđivanja tih osjećaja, i bez ponude brzih rješenja. Bolje je reći: «Čini mi se da si tužna jer si se posvađala s prijateljicom. Hoćeš da porazgovaramo o tome?», nego: «Nemoj biti tužna što si se posvađala s prijateljicom, pozovi si drugu prijateljicu.» Tako djeca uče da su njihovi osjećaji važni, da im vjerujemo da se mogu uspješno nositi s tim osjećajima i da je u redu računati na podršku drugih ljudi.

6. Pokažite djetetu da ste dovoljno snažni da se nosite s njegovim osjećajima(kako se ne bi dogodilo da vam se dijete boji ispričati neki problem, da vas ne bi uznemirilo) te da ste sposobni preuzeti odgovornost u situacijama kojima dijete nije doraslo.

Pazite da ne ugrozite vlastite osjećaje i potrebe – tj. vlastite granice, pokušavajući «ne uznemiriti» dijete i pretjerano mu ugoditi. Možete dozvoliti djetetu da ima osjećaje, ali je važno da sačuvate svijest o svojim osjećajima i vodite o njima računa. Npr.: «Možeš biti ljut na mene što tražim da se okupaš, ali svejedno hoću da se sad okupaš.» ili: «Naravno da si ljuta što ne možeš koristiti telefon. Ali želim da prvo završiš ovo što sad radiš, pa ćeš onda moći telefonirati.» ili «Stvarno mi smeta što sad slušaš glasno muziku, hoću se odmoriti.». «Sad želim čitati i odmoriti se, u 7 idemo u kino.».

Malo dijete i strani jezik

Mnogi roditelji se pitaju kad bi njihova djeca trebala početi učiti strani jezik. Kao što pokazuju istraživanja, ako je djetetov govorno-jezični razvoj uredan, nema valjanog razloga čekati do osnovne škole da bi se uveo novi jezik.

Prvih šest godina djetetova života su presudni za razvoj jezika jer je za tu dob karakteristična sposobnost oponašanja pravoga izgovora. Djeca koja započnu s učenjem stranoga jezika do svoje šeste godine sposobna su ga usvojiti bez stranoga akcenta. Već negdje početkom 7. godine djetetov mozak postupno slabi u svojoj sposobnosti usvajanja jezika.

Bilo da se radi o prvom ili drugom jeziku, očito je da s početkom usvajanja stranog jezika u predškolskoj dobi možemo samo dobiti. Ako ne počnemo, gubimo podlogu, propuštajući izlaganje jeziku u vrijeme kada je otvoren taj prozor mogućnosti.

Prednosti cjelodnevnog programa ranog učenja engleskog jezika

Stručnjaci su došli do zaključka kako dijete podjednako brzo usvaja i zaboravlja elemente stranoga jezika pa je iz tog razloga potreban osigurati kontinuitet u učenju stranoga jezika.

Učenje stranoga jezika u okviru cjelodnevnog programa u dječjem vrtiću koji se integrira u redoviti program učenja materinskog jezika pruža odlične uvjete u pružanju mogućnosti za stjecanje različitih iskustava nužnih za uspješno učenje i napredovanje, odnosno za njihov odgoj i razvoj.

Razvijanjem senzibilnosti za strani jezik utječe se na cjelokupni razvoj djeteta, a posebice na govorne sposobnosti i percepciju. Dijete kroz igru na najlakši način i njemu najprirodniji način uči jezik te stječe osnovno znanje o jeziku.

Učenjem engleskog jezika u ranoj dobi, djeca se senzibiliziraju za englesko govorno područje. Kroz igru, djeca vrlo brzo bogate fond i rječnik engleskog jezika, pobuđuje se njihov interes za komunikaciju i izražavanje na engleskom jeziku.

Temeljni cilj ranog učenja engleskog jezika

Osigurati poticajno okruženje (prostor, oprema, stručni kadar, raznovrsne aktivnosti…) u kojem će dijete na prirodan i spontan način učiti engleski jezik u situacijskom kontekstu.

Zadaće programa

Polazeći od humanističke koncepcije odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom, Program se temelji na sljedećim zadaćama:

• Zadovoljavanje djetetovih osnovnih i aktualnih potreba i interesa
• Razvijanje kod djeteta senzibiliteta za engleski jezik
• Poticanje i motiviranje djeteta na situacijsko učenje riječi, jezičnih i fonetskih formi engleskog jezika
• Poticanje djetetove samoaktivnosti i interesa za postupnim slušanjem, razumijevanjem i usvajanjem engleskog vokabulara
• Postupno razvijanje kod djeteta vještine komuniciranja na engleskom jeziku
• Uvažavanje djetetove osobnosti i posebnosti prilikom usvajanja pojmova engleskog jezika
• Usvajanje engleskog jezika kroz igru kao temeljnu aktivnost predškolskog djeteta
• Poticanje što veće angažiranosti djeteta u stjecanju novih vještina, sposobnosti i znanja, posebno govornih sposobnosti vezanih za učenje engleskog jezika
• Poticanje djetetovog cjelokupnog razvoja uz primjenjivanje metoda učenja engleskog jezika