Igre prstićima i rukama

< Igre rukama i prstićima ubrajamo u skupinu starijih i zaboravljenih igara. Njih bolje poznaju starije generacije jer su nastale su vrijeme kada su se igračke za djecu izrađivale od raznih prirodnih i drugih dostupnih materijala.

Pokret, kao izvor spoznaje, raznim sadržajima i oblicima rada razvija ruku i prste i pričinjava zadovoljstvo i veselje. Zato kažemo da su ruke izvor spoznaje, ali i radosti i veselja. U igri se rukama koristimo pojedinačno, u paru ili skupini. Znači da ruke možemo isticati i kao predmet i sadržaj igre.Igre rukama kao oblik zabave ili aktivnosti koristi svaki odgajatelj u svom odgojno obrazovnom radu. Gotovo nema igre s pjevanjem u kojoj odgajatelj neće upotrijebiti ruke: „Boc, boc iglicama“, „Ovako se ruke peru, ovako…“, „Kad si sretan..“ i druge. Koriste se kad se želi djecu smiriti, zabaviti ili zaokupiti.

Dobrobiti koje djeca ostvaruju ovakvim igrama su mnogostruke. Između ostaloga, igre rukama za djecu su korisne jer:

• potiču razvoj motorike 
• potiču razvoj socijalizacije (poštivanje pravila, suradnja, prihvaćanje poraza i dr.) 
• potiču razvoj vještina izražavanja na materinjem jeziku (bogaćenje rječnika, slušanje, izgovor, pamćenje i dr.) 
• njeguju tradiciju. 

IGRE PRSTIĆIMA

OVAJ PALAC

Ovaj palac kruha prosi,
Kažiprst ga kuća nosi,
Srednjak šuti, pa se ljuti,
Što prstenjak sve izjeda,
A mezimcu ništa ne da.

JEDAN PRST

Jedan prst,
Dva prsta,
Tri.
S ovim prstom,
Čet'ri prsta,
Pet.

PRSTI

Ovaj ide u lov,
Ovaj za njim,
Ovaj kuću čuva,
Ovaj jelo kuha,
Ovaj ide m m m (mumljajući).

PRSTIĆ PALAC

Prstić palac, pravi znalac.
Kažiprst kazuje put.
Srednji prst je od svih veći.
Prstenjak se prstom hvali.
Peti viče: „mali, mali, mali.“

Upute za igru:
Objašnjavajući tekst, hvatamo redom dječje prstiće, a pri zadnjem stihu lagano protresemo njihov mali palac.

IDE BUBAMARA

Ide bubamara,
Ne zna gdje bi stala,
Gili,gili, gili…
Prstima lagano prelazimo djetetovim tijelom, a na zadnje riječi malo poškakaljamo dijete.

KUHALA MACA DJEČICI

Kuhala maca dječici,
u toj maloj ručici,
palcu dala, prstenjaku dala,
kažiprstu dala,
samo malom prstu ništa nije dala,
pa je trčao, trčao,
gle tu se sakrio.


Izgovarajući tekst, kružimo kažiprstom po dlanu djeteta. Kad izgovaramo "..dala." dodirujemo svaki dječji prstić. Izgovarajući "pa je trčao..." naši prsti "trče" po djetetovu tijelu. N vratu i iza uha malo ga poškakljamo uz izgovaranje "gle tu se sakrio.".

PRSTI

Prvi prst je palac,
pravi radoznalac,
drugi pravo kaže,
i nikada ne laže,
a srednjak je treći,
on je ponajveći,četvrti je domali,
prstenom se hvali,
a malić najmanji,
najslabiji, najtanji.

KRIŠ, KRAŠ, MATIJAŠ

Kriš, kraš, Matijaš.
Kaj mi daš?
(kažiprstom kružimo po djetetovu dlanu)
Packu dam.
(nježno pljesnemo po djetetovu dlanu)
Kriš, kraš, Matijaš.
Kaj mi daš?
(kažiprstom kružimo po djetetovu dlanu)Pikec dukec,
pac, pac, pac.
(na pac nježno pljesnemo po djetetovu dlanu)
Kriš, kraš, Matijaš.
Kaj mi daš?
(kažiprstom kružimo po djetetovu dlanu)
Prstom buc,
(bocnemo prstom djetetov dlan)
Dlanom tuc,
(pljesnemo djetetov dlan)
I za nos povuc.
(nježno povučemo djetetov nosić).

IGRE RUKAMA

RUKE

Prste ima ruka svaka,
(ispružimo ruke i mičemo prstima)
kad ih stisnem, to je šaka.
((stisnemo šaku).
Bum, bum, bum, bum, bum,
(udaramo šaku u šaku)
to je pjesma laka!
Igraju se ruke dvije,
(mašemo rukama, vrtimo, pucketamo prstima)
tko će bolje tko će prije.
Bum, bum, bum, bum, bum,
(udaramo šakom u šaku)
to je pjesma laka!

OKOŠ BOKOŠ, PITA KOKOŠ

Okoš bokoš, pita kokoš,
kol´ko, kume, tebi treba jaja?
Okoš bokoš, skoći kokoš,
pita Baja, kol´ko tebi treba jaja.

kupina djece postavi se u krug te ispruže ruke ispred sebe sa zatvorenim šakama. Jedno dijete, govori u ritmu tekst i dodiruje po redu svaku šaku, pa i svoju. Budući da mu je jedna ruka zauzeta, on umjesto nje dodiruje i svoju bradu. Na zadnju riječe, suigrač na čijoj šaci se zaustavila šaka djeteta koje izgovara tekst, odgovara brojem od jeda do deset (ako su djeca starije do dvadeset).Ritam udaranja se nastavlja do izrečenog broja. Onaj koga zahvati dogovoreni broj, makne svoju šaku iz kruga. Igra se dok ne ostane samo jedna šaka u igri, a dijete čije je šaka, je pobijednik igre.

MAKARON

Son makaron,
son makaron
marin, marion.
leo, leo, cin cin cin.
Leo leo, cin, cin cin.
Jedan, dva, tri.
Son makaron, son solfeđo.
Dum dum dum,
dum, dum, dum,
trif, traf, truf.
Son makaron,
son seferon,
temaron, temaron,
leo, leo, cin cin cin,
Leo, leo, cin cin cin.
Jedan dva, tri,
magarac si ti.


Igra se izvodi stojeći ili sjedeći u krugu. Djeca ispuže dlanove, ali tako da dlan desne ruke leži na dlanu lijeve ruke desnog susjeda. Svi dlanovi su okrenuti prema gore. Dijete koje počinje igru svojim dlanom udari o dlan svog lijevog susjeda uz izgovaranje prvog dijela teksta (son makaron). Drugo dijete nastavlja postupak i tako se dlanovi u krugu udaraju pri čemu se izgovara tekst. pri izgovaranju cic cin cin udara se dlan tri put, a na poslijednju riječ "Ti" dijete treba izmaknuti dlan. Ukoliko dijete ne uspije izmaknuti dlan, ispada iz igre. Na taj način se igre sve dok ne ostane jedno dijete koje je pobijednik igre. Igra se može provoditi izgovaranjem samo prve kitice.

TKO JE DOŠAO

Prsti jedne i druge ruke su spojeni (dlan o dlan), a na određeni tekst lupka se prstima na ovaj način:
Tko je došao? - Lupka se samo palčevima.
Mi, mi, mi! - Palčevi su spojeni, lupka se ostalim prstima.
Mama, mama, to si ti? - Lupka se palčevima.
Da, da, da. - lupka se kažiprstima.
Tata, tata to si ti? - Lupka se palčevima.
Da, da, da. - Lupka se srednjim prstima.
Brate, brate to si ti? - Lupka se palčevima
Da, da, da. - lupka se prstenjacima.Sestro, sestro to si ti? Lupka se palčevima.Da, da, da. - lupka se malim prstima.Svi smo zajedno, da, da, da. - Lupka se prstima.

Poticanje razvoja dječje socijalne kompentencije

1.SOCIJALNA KOMPETENCIJA U RANOM DJETINJSTVU

ODREĐENJE SOCIJALNE KOMPETENCIJE

Socijalno kompetentna djeca ona su koja se upuštaju u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima i kroz takve aktivnosti unapređuju svoju osobnu kompetencije, a to su:
➜Popularnost i prijateljstvo

Stručnjaci za socijalni razvoj razlikuju dva aspekta socijalne kompetencije: POPULARNOST (VRŠNJAČKI STATUS) i PRIJATELJSTVO
➜Društvenost i prisnost
Važan čimbenik u ocjeni socijalnog razvoja djeteta može biti kvaliteta, a ne kvantiteta vršnjačkih odnosa. To znači da je važnije da dijete ima nekoliko prijatelja s kojima ima jaču emotivnu vezu, nego da ima puno prijatelja sa nikakvom ili slabijom emotivnom vezom

SASTAVNICE SOCIJALNE KOMPETENCIJE

Sposobnost da reguliraju svoje emocije važan je doprinos razvoju vršnjačkog statusa i prijateljstva.

1.Regulacije emocija
Sposobnost da se reagira na zahtjevne situacije s rasponom emocija i na način koji je socijalno prihvatljiv i dovoljno fleksibilan da bi ostavio i prostora i za spontane reakcije, ali i za sposobnost odgode spontane reakcije prema potrebi. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi sa frustracijama, kako uživati u drugima, prepoznati opasnost, prevladati strah i tjeskobu te kako razvijati prijateljstva.

2.Socijalno znanje i socijalno razumijevanje
Socijalno kompetentna djeca usklađuju svoje ponašanje s tuđim tako da nađu zajednički jezik, razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. Socijalna umijeća su najvažnija za socijalno sudjelovanje i uspjeh.

3.Socijalne dispozicija
Predstavlja namjerno i umjereno ponašanje prema širokim ciljevima:

• radoznalost
• šaljivost
• kreativnost
• plahivost
• refleksivnost
• pristupačnost
• svadljivost
• škrtost

UOBIČAJENI PROBLEMI SOCIJALIZACIJE

STIDLJIVOST
Sramežljivost je u nekim situacijama primjerena reakcija u male djece. Dijete je svijesno nepoznate situacije. Međutim, izrazita sramežljivost, povučenost i socijalna izoliranost mogu ostaviti posljedice na djetetov razvoj. Treba razlikovati nezrelu samotnjačku igru kod predškolaca (npr. glumljenje životinja) i zrelu individualnu igru (npr. slikanje i slične individualne aktivnosti).

AGRESIVNOST
Jedan od najvećih problema.

 Postoje dva tipa agresivnost:
1. Reaktivna agresivnost - defenzivna reakcija na neki izazov koji je popraćen vidljivim bijesom
2. Proaktivna agresivnost - sileđijska agresija kojoj je cilj dominacija ili zastrašivanje vršnjaka. Djeca su agresivna jer im nešto manjka, neko socijalno umijeće ili kontrola impulsa, ili jer se ne znaju nositi sa visokim razinama bijesa ili agresivnosti.

USAMLJENOST
Mala djeca mogu osjećati duboku usamljenost, kadšto kao posljedica obiteljskih okolnosti. Takvoj djeci odgajatelji mogu pomoći da im prodube osjećaj pripadnosti.

UTJECAJI NA RAZVOJ SOCIJALNE KOMPETENCIJE

ULOGA OBITELJI
Najvažniji utjeca na razvoj socijalizacije. Opće kompetencije djece, uključujući i ovu socijalnu kompetenciju, pospješuju se autoritativnim, a ne permisivnim roditeljskim odgojem.

⟶AUTORITATIVNI ODGOJ
Kombinacija intenzivne skrbi i intenzivnog nadzora kao i dobre komunikacije i topline. Socijalno kompetentna i samostalna djeca potječu iz obitelji u kojima su iskusila i bliskost i rezerviranost, i ljubav i strogost.


ULOGA VRŠNJAKA
Predškolska djeca se osjećaju manje stresno u nepoznatim situacijama u nazočnosti nekog drugog djeteta, pa čak i njima nepoznatima, nego kad su sama.


ULOGA ODGOJITELJA
Kada se odgojiteljica posveti jednom djetetu umjesto da se obraća cijeloj grupi, lakše će potaknuti dijete na aktivno mišljenje pomoću neke problemske situacije i ponuditi prijedloge na topao poticajni način.

2. DJELOTVORNE STRATEGIJE KOJE POJAČAVAJU SOCIJALNU KOMPETENCIJU

➤OTVORENA KOMUNIKACIJA S RODITELJIMA
➤POŠTIVANJE DJEČJIH OSJEĆAJA
➤USPOSTAVA AUTORITETA I POVJERENJA
➤POZITIVNO ETIKETIRANJE DJEČJEG KARAKTERA
➤UVAŽAVANJE INDIVIDUALNIH RAZLIKA
➤POZIVANJE NA TEMELJNA PRAVA
➤POJAČAVANJE PROSOCIJALNIH UMIJEĆA
➤OBRAĆANJE DJEČJEM ZDRAVOM RAZUMU
➤POMOĆ U PREVLADAVANJU NEDAĆA

NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA

Sukob je situacija u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije, ponašanja i emocije.
KONSTRUKTIVANO RJEŠAVANJE SUKOBA predstavlja aktivan odnos prema problemu, u kome će svaki sudionik voditi računa kako o svojim potrebama i željama, tako i o potrebama i željama druge strane. Socijalne vještine, odnosno naučeni oblici ponašanja, pridonose uspostavljanju uspješnijih odnosa s okruženjem i većem osobnom zadovoljstvu.



SOCIJALNE VJEŠTINE KOJE NASTOJIMO RAZVIJATI KOD DJECE:

• slušanje
• započinjanje i održavanje razgovora
• postavljanje pitanja
• zahvaljivanje i pohvaljivanje
• predstavljanje sebe i drugih
• davanje i slijeđenje uputa
• ispričavanje
• uvjeravanje
• poznavanje i izražavanje tuđih osjećaja
• traženje dozvole
• dijeljenje, pomaganje, pregovaranje
• samokontrola
• izbjegavanje tučnjeva i sl.

Potrebno je što više poticati djecu na korištenje vještina i rješavanja vlastitih problema jer će djeca tako biti češće u prilici ovladavati vještinama za kreativno rješavanje sukoba. Cilj nije ukloniti sukob jer sukobi mogu poticati osobni rast i razvoj i učenje i promjene. Cilj je smanjenje broja sukoba i priprema djeteta za efikasnije i konstruktivno nošenje sa sukobima kad se oni pojave.




Literatura:

• Katz i McClellan: Poticanje razvoja dječje socijalne kompetencije
• Marina Ajduković i Nina Pečnik: Nenasilno rješavanje sukoba
• Josip Janković: Sukob ili suradnja

PREPORUČENE KNJIGE I SLIKOVNICE:

• Marian Diamond i Janet Hopson: Čarobno drveće uma
• Sue Bredkamp: Kako djecu odgajati
• Mira Čudina-Obradović: Priče o dobru, priče o zlu
• Jesper Juul: Vaše kompetentno dijete
• Grupa autora: Osobine i psihološki uvjeti razvoja djece predškolske dobi
• Ivanka Borovac : Dječji bonton: Pravila lijepog ponašanja - slikovnica
• Valentina Glavica: Priče za djecu
• Zbirka Miffy: Miffy je zločesta
• Marina Ajduković i Nina Pečnik: Nenasilno rješavanje sukoba
• Josip Janković: Sukob ili suradnja
• Katz i McClellan: Poticanje razvoja dječje socijalne kompetencije
• John B. Thomson: Zdravo djetinjstvo

DANI KRUHA

Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje – obilježavaju se svake godine tijekom listopada u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, učeničkim domovima, ustanovama za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju, te ograncima i granama Udruge Lijepa naša. Svečanostima Dana kruha zahvaljujemo Bogu na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao narod i kao pojedinci bili podareni.

Obilježavanje Dana kruha u vrtiću i/ili školi

• razgovor s djecom i učenicima na temu “Od zrna do pogače” i “Plodovi našeg zavičaja" 
• upoznavanje djece i učenika s kulturom ophođenja prema kruhu i zbrinjavanjem njegovih ostataka 
• spoznajno-istraživačke aktivnosti: „Od zrna do kruha“(runjenje kukuruza, mljevenje kukuruza u brašno, pripremanje i pečenje različitih vrsta kruha i krušnih proizvoda), manipuliranje brašnom: sijanje i presipavanje brašna 
• umjetničke aktivnosti: priče: „Mala crvena koka i zrno pšenice“, „Od zrna do pogačice“, „Djedova pogača“, „Djevojčica dobra kako kruh“, slikovnica: „Anin Kruščić“ 
• aktivnosti različitog izražavanja i stvaranja: „Kukuruz“, crtanje olovkom 
• „Ja sam mali pekar“, crtanje flomasterom, pjevanje: „Pekar“ i „Mlin na vodi“, dramatizacija umjetničkih tekstova: „Mala crvena koka i zrno pšenice“ 
• životno praktične i radne :„U pekara je čista kuhinja“, izrada kruha (izrada i oblikovanje tijesta u kruščiće te pečenje) 
• raznovrsne igre : : „Zrno u kučici", matematička igra, „Čarobno brašno“, crtanje po ploči s brašnom, igra uloga: „Mi smo mali pekari“ i poklapalica: igra slovima – napiši riječ 
• igre s pjevanjem: „Igra mlina“ i natjecateljska igre: „Tko će prvi do mlina" 
• organiziranje izložbi (sjemenke žitarica, ljekovito bilje, gljive, izložba starih vrsta jabuka) i predavanja 
• izložbe radova djece i učenika na temu Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje: literarni radovi, likovni radovi, fotografije, plakati, izrada kruha i peciva, uređivanje izložbenih prostora, scenski izraz (prikaz običaja, igrokaz na određenu temu – može biti poznato djelo iz književnosti ili učenički uradak)

Sve gore navedene aktivnosti mogu se prikazati djeci, učenicima, roditeljima i uzvanicima na svečanostima u dječjim vrtićima/školama, uz već tradicionalne aktivnosti:

• pripremanje i pečenje različitih vrsta kruha i krušnih proizvoda 
• izložba plodova užeg zavičaja 
• predstavljanje zavičajne kuhinje 
• zajedničko blagovanje kruha i plodova zemlje 
• postavljanje svečanog stola 
• blagoslov kruha i plodova zemlje 
• darivanje kruha–simbola obnove i blagostanja

Dječji tjedan

”Ljubav djeci prije svega!” je moto pod kojim obilježavamo Dječji tjedan u cijeloj Hrvatskoj, s posebnim apelom na odrasle da imaju u vidu prijedloge djece o stvarima koje ih se tiču.

Dječji tjedan u svijetu se obilježava svakog prvog punog tjedna u listopadu, a prvi dan u tom tjednu je Međunarodni dan djeteta. Ove godine dječji tjedan počinje u ponedjeljak, 03. listopada, a završava u nedjelju, 09. listopada.

Ciljevi Dječjeg tjedna, utvrđeni prije više od tri desetljeća i danas su isti:
google-site-verification: googledc8dbf4670ed8d3e.html

1. usmjeravanje pažnje javnosti na ostvarivanje prava, potreba i aktivnosti s djecom i za djecu
2. organiziranje posebnih i prigodno odabranih igara, priredbi i kreativnih aktivnosti za djecu u danima Dječjeg tjedna
3. pokretanje novih akcija šireg značaja za razvoj i odgoj djece
4. poticanje volonterskog stručnog i općeg rada odraslih s djecom
5. poticanje aktivne participacije djece u aktivnostima zajednice.

Dječji tjedan obilježavamo provodeći različite aktivnosti usmjerene djeci kojima ostvarujemo različite dobrobiti za djecu te razvijamo mnoge kompetencije djece.

Aktivnosti usmjerene djeci kojima možemo obilježiti Dječji tjedan:

• čitanje slikovnica i priča o pravima djece, siromašnoj djeci i sl.
• razgovorima o njihovim pravima, njihovim prijateljima, najdražim igračkama, djeci bez roditelja, siromašnoj djeci i sl.
• sudjelovanje u humanitarnim akcijama kao npr. prikupljanje igračaka za potrebitu djecu
• provođenje zabavnih igara s pjevanjem, smiješnih igara riječima ili pokretima i sl.
• poticanje djece na likovni izraz: Moj najbolji prijatelj, Moja najdraža igračka, Imam pravo iskazati osjećaje/na igru/zdravu prehranu/na ljubav itd.
• izrada igračaka od različitih prirodnih i prirodno-neoblikovanih materijala
• organiziranje druženja djece (igrokazi, šetnje, ples i sl.)
• izrađivanje plakata sa porukama djece usmjerene odraslima (npr. kako možemo pomoći siromašnoj djeci, kako učiniti svijet boljim mjestom za sve, kako živjeti u miru itd.).

Uz brojne tradicionalne aktivnosti ovogodišnji Dječji tjedan obogaćen je i novom aktivnošću u okviru projekta društvene odgovornosti „Neka odrastanje bude dječja igra“ koji Savez društava Naša djeca Hrvatske provodi s tvrtkom Beiersdorf. U već tradicionalnom tjednu posvećenom djeci i ispunjenom raznovrsnim aktivnostima i programima koje Savez DND i Društva Naša djeca organiziraju desetljećima, ove godine roditelji i djeca u lokalnim Društvima Naša djeca u okviru NIVEA projekta mogu sudjelovati u izradi igračaka, naučiti zašto je igra izuzetno važna za odrastanje te kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme kroz igru.

U sklopu ovogodišnjeg projekta, edukaciju je prošlo 50 volontera Društava Naša djeca s područja cijele Hrvatske kroz tri programa – dva likovno-kreativna i jedan dramsko-lutkarski seminar. Likovno – kreativne radionice održale su dugogodišnje stručne suradnice Saveza DND, Mirjana Kranželić, samostalna likovna umjetnica i Goranka Vlahović, modna dizajnerica i kostimografkinja. Ksenija Rožman, prof. hrvatskog jezika i dramska pedagoginja i Zvjezdana Balija, odgojiteljica i lutkarica bile su zadužene za dramsko-lutkarske radionice. Sudionici edukacija izradili su preko 120 različitih igračaka te održali jednu dramsku i jednu lutkarsku prezentaciju. Educirani volonteri Društava naša djeca, koji su prošli kreativne seminare i edukaciju u sklopu projekta, tijekom NIVEA Dječjeg tjedna održat će besplatne radionice za roditelje i djecu s ciljem poticanja obitelji na zajedničko druženje i kreativno stvaralaštvo kroz igru. Jedna od tema radionica bit će i igračka – kako izraditi igračku u svom domu te koje materijale koristiti prilikom izrade. Dio igračaka i dječjih uradaka izrađenih na radionicama predstavit će se na izložbi o igračkama koja će se održati u studenom u Zagrebu.

Upravo je i igračka glavna tema nagradnog natječaja koji se provodi na mrežnim stranicama nivea.hr/djecja-igra do 6. listopada. Dizajnerice Slavica Farkaš, Tea Janković, Iva Risek i Adriana Pavelić za potrebe projekta izradile su prototipove igračka, a javnost će odabrati najbolji koji će se producirati u limitiranom izdanju. Pobjednička igračka koristit će se u edukativne svrhe s ciljem promicanja igre i igračke kao sastavnog dijea odrastanja svakog djeteta.

I vi se možete uključiti u glasovanje i sudjelovati u odabiru najboljeg prototipa – na https://www.nivea.hr/nivea-noviteti/djecja-igra odaberite svog favorita i putem prijavnog obrasca objasnite koja je vaša omiljena igračka i zašto te uz malo sreće možete osvojiti i tjedni NIVEA poklon paket.

Ovdje možete preuzeti Smjernice za Dječji tjedan 2016., a ovogodišnji plakat na sljedećem linku.

Strani jezik i govorne teškoće

Prva važna pretpostavka pri upisu djeteta u bilo kakav program ranog učenja stranoga jezika je da je dijete dostiglo za svoju dob očekivanu jezičnu zrelost materinjeg jezika. Ima li Vaše dijete ikakve govorno-jezične teškoće, kao što su zamuckivanje i jezična nezrelost, mudrije je posvetiti se adekvatnom logopedskom tretmanu nego ga upisivati u školu stranih jezika.

Prije samog upisa, svakako se savjetujte sa stručnjacima, voditeljima i pedagozima koji će Vam moći potvrditi da je vaše dijete spremno za usvajanje stranog jezika.

TEŠKOĆE U GOVORNO JEZIČNOM RAZVOJU

1.POREMEĆAJI ARTIKULACIJE-IZGOVORA

Neispravan izgovor glasova-dislalya u većine djece spontano nestaje tijekom ranih godina života. Međutim kod neke djece umjesto da spontano nestaju one postaju sastavnim dijelom njihova govora koji je onda nerazumljiv za okolinu. Vršnjaci iz djetetove okoline često nemaju razumjevanja za takav govor te dijete biva izolirano.

Postoje tri oblika neispravnog izgovora glasova:

1. OMISIJA - izostavljanje glasova u riječi (plavo-pavo, Marko-Mako…), ovo je normalno za djecu do 3 godine, poslije toga ne bi se smjelo javljati
2. SUPSTITUCIJA - zamjena glasova drugim glasom (Luka-Juka, riba-wiba…), ovo je normalno za djecu do 4 godine, poslije toga ne bi se smjelo javljati
3. DISTORZIJA - iskrivljeni izgovor nekog glasa

Nesigurna predodžba glasovne strukture riječi (leksička dislalija ) ili tzv. nesigurna riječ (nisu krivi glasovi već njihov razmještaj), primjerice Zagreb-Zabreg, lokomotiva-lokotomotiva,traktor-tratkor, crkva-cvrka...). Ovaj problem može se javiti u ranom jezičnom razvoju. Najčešće spontano nestaje, a ako to nije slučaj do kasnijeg predškolskog uzrsta (5.godine) treba potražiti stručnu pomoć logopeda, jer može ukazivati na postojenja jezičnih problema u djeteta.

Najčešči uzroci poremećaja artikulacije (izgovora) su:

•  odstupanja u građi ili funkciji organa za artikulaciju (jezik, usne, meko nepce…)
• oštećenje ili gubitak sluha
• intelektualno zaostajanje
• loš fonematski sluh (nerazlikovanje između glasova u riječi)
• loš govorni uzor.

2.MUCANJE

Mucanje je poremećaj u tečnosti govora. Osoba sa ovim poremećajem zna što želi ili treba reći ali uslijed neusklađenosti pokreta njezinih govornih organa disanja nastaju teškoće u obliku mucanja.

Više je kritičnih perioda za pojavu mucanja, a najčešće se može javiti između 2. i 5. godine života zbog:

• naglog povećanja fonda riječi
• naglog razvoja gramatike
• razvoja kontrole govora
• završetka formiranja baze govora
• stresa u obitelji i okruženju

Manifestira se ponavljanjem, produljivanjem i umetanjem glasova, slogova ili riječi za vrijeme govora. Ovakvo mucanje naziva se i fiziološko mucanje, i ono u većini slučajeva pod normalnim okolnostima spontano nestaje. U suprotnom slučaju potrebna je stručna pomoć logopeda, jer se radi o razvoju «pravog» tipa mucanja. Bez obzira na godine pomoć kod mucanja je moguća.

Kako se ponašati prema osobi koja muca:

• u razgovoru biti strpljiv te usmjeriti svoju pažnju na ono što osoba govori a ne kako govori
• ne izbjegavati gledanje u oči
• ne pokušavati završiti riječ ili rečenicu umjesto te osobe
• ponašati se kao u svakoj drugoj situaciji

3.JEZIČNE TEŠKOĆE

Jezične teškoće su poremećaj u kojem dijete nema sposobnost razumijevanja, strukturiranja i izražavanja jezične misli. Može biti izražena kao:

• teškoće u zapamćivanju riječi (ormar-«Ono u što slažemo robu»...)
• nepravilnoj upotrebi gramatičkih oblika («Vani pada kiši»...)
• opća nesposobnost verbalnog izražavanja (kratke rečenice, oskudan fond riječi)

4.DYSARTRIA

Dysartria je poremećaj koji se manifestira usporenim, slabim, nepreciznim i nekoordiniranim pokretima govorne muskulature. Ponekad se javljaju teškoće prilokom gutanja i žvakanja. Najčešći uzroci su:

· oštećenje živca (CNS) koji kontrolira određene mišiće ili organe govora (jezik, jedna strana mekog nepca , glasnice).

Preuzeto sa: VERBUM SANUM-LOGOPEDSKI KABINET

Kada početi sa učenjem stranog jezika

Roditelji su često u dvojbi trebaju li upisati dijete na tečaj ili u program stranog jezika koji je u ponudi vrtića u slučaju kada ono ima određenih govornih teškoća. Kakvo je mišljenje struke o tome, prof.logoped R.Kožul kaže:

"Iako danas postoje istraživanja i pristupi učenju koji naglašavaju rano upoznavanje djece s drugim jezikom uz sadržaje prikladne dobi djece, vrlo je važno uzeti u obzir i tijek govorno-jezičnog razvoja djeteta – postoji li zaostajanje u razvoju govora? Ima li dijete teškoća na morfološkoj i/ili sintaktičkoj razini? Što kada su prisutne teškoće izgovora? Upravo zbog ovih pitanja neki znanstvenici zagovaraju učenje stranih jezika nakon treće godine, kada dijete ovlada osnovama materinjeg jezika. Brojni su primjeri iz prakse kada dvojezičnost djetetu stvara komunikacijski problem i kada je potrebna pomoć stručnjaka - logopeda kako bi se prisutne teškoće reducirale i u konačnici uklonile. U slučaju teškoća izgovora ili nekih drugih govorno-jezičnih teškoća svakako je dobro potražiti savjet logopeda koji će procijeniti razinu usvojenosti materinjeg jezika i eventualna odstupanja te njihov utjecaj na usvajanje stranog jezika.Možemo zaključiti kako učenje stranih jezika od najranije dobi ima brojne prednosti, ali je dužnost roditelja i odgojitelja praćenje mogućnosti djeteta u usvajanju sadržaja na stranom jeziku te njihova usklađenost s dobi djeteta"

Preuzeto sa: LINQUA STUDIO - ŠKOLA STRANIH JEZIKA ZA DJECU

Priprema za školu: Pravilno držanje olovke i grafomotorika

Grafomotorika je sposobnost držanja olovke i pisanja. Djeca od najranije dobi razvijaju finu motoriku ruku, odnosno pokrete šake i prstića.

U razvijanju fine motorike djeci možemo  pomoći zabavnim igrama poput nizanja, redanja, slaganja, otkopčavanja, zakopčavanja, provlačenja i vezanja vezica... Sposobnost koju će mališani razviti, preduvjet je za uspjeh u kasnijim grafomotoričkim aktivnostima, crtanju, bojanju i pisanju.

Osim razvijanja  fine motorike prstiju i šake, dijete grafomotoričkim aktivnostima razvija i  pažnju, koncentraciju, orijentaciju, govor, spoznaju. Ono pamti otprije usvojene pokrete, koristi se njima u novim situacijama i razmišlja.

Kako djeca drže olovku

Interes za olovku, djeca pokazuju već u dobi od godine dana. Olovku grabe cijelom šakom, koristeći rame kako bi micali olovku. S otprilike dvije godine, hvat olovke je donekle napredniji. Od druge do treće godine, djeca olovku drže prstićima, ali još uvijek nepravilno. Nema otvorenog luka između palca i kažiprsta i ruka se miče kao cjelina.

U dobi između tri i pol i četiri godine godine, olovka se drži s tri prsta, ali se prilikom pisanja miče cijela šaka umjesto prstiju.

S otprilike pet godina (najkasnije do šeste), hvat olovke postaje pravilan. Olovka se tada drži vrhovima prstiju (kažiprsta, palca i srednjaka), a prilikom pisanja miču se prsti.

Tek ovaj hvat (tzv. pincentni hvat) omogućava maksimalnu kontrolu i fleksibilnost prilikom pisanja.


Kojom ručicom pisati

Otprilike do druge godine starosti, djeca podjednako koriste lijevu i desnu ruku. Stručnjaci savjetuju da se do te dobi djeci predmeti stavljaju između ruku, kako se ne bi utjecalo na njihov izbor. Moguće je da će dijete prvo pretežno koristiti desnu ruku, a zatim će odjednom početi davati prednost lijevoj. Tek između druge i treće djetetove godine, roditelji mogu početi zapažati radi li se o malenom dešnjaku ili ljevaku. Sklonost određenoj strani, osim ruku obuhvaća i ostale dijelove tijela: stopala, noge, oči pa čak i uši. Stoga se ta karakteristika može zapaziti i u situacijama kao što su uspinjanje stepenicama (kojom nožicom započinje uspinjanje) ili igranje nogometa (kojom nogom "puca" loptu).

Do pete godine, 90 posto djece pokazuje sklonost upotrebi jedne ruke u većini aktivnosti koje se vrše rukama. Neka dijete što češće bude u prilici crtati i bojati i nemojte utjecati na to u kojoj će ruci držati olovku.

Kad dijete odbija crtati i pisati

Najčešći razlog zbog kojega djeca odbijaju aktivnosti olovkom je vezan uz poteškoće na koje pritom nailaze. Nemojte forsirati i uvijek imajte na umu dob djeteta i njegove sposobnosti. Grafomotorika je sposobnost koja se razvija i vježba. Crtanje i pisanje pokušajte potaknuti na zabavan način, a djetetov lijep rad možete i nagraditi.

Igre za vježbanje pravilnog hvata olovke

• Dijete gužva maramicu u ruci, počevši od jednog kuta, tako da mu se cijela maramica smjesti u šaci.
• Crtanje voštanim bojama koje su se istrošile ili izlomile, tako da su ostali kratki komadići. Male komadiće dijete neće moći držati šakom, već će upotrijebiti prstiće i vježbati njihov položaj.
• Dijete prepoznaje predmete opipavajući ih rukom.
• Guljenje mandarina ili manjih naranči. Time će dijete vježbati hvat prstima i povlačenje (kod guljenja).
• Dijete uz pomoć pipete prebacuje kap po kap vode iz jedne čaše u drugu. Ovime razvija jačinu prstiju i koordinaciju pokreta.
• Premještanje olovke među prstima, u smjeru od palca prema malom prstom i natrag, prvo jednom, a zatim drugom rukom.



Poželjne grafomotorne vještine prije polaska u školu


• postoji fleksibilnost šake i prstiju, dijete pravilno drži olovku, linija mu je jasna, adekvatnog pritiska
• po uzorku zna povlačiti linije od crte do crte, od točke do točke, ravne kružne i valovite linije
• zna precrtati geometrijske likove: krug, kvadrat, trokut, romb
• zna napisati svoje ime velikim tiskanim slovima




Izvor:  http://www.pjesmicezadjecu.com/mamin-kutak/pravilno-drzanje-olovke.html




PREPORUČENE KNJIGE I SLIKOVNICE:




1. Edita Slunjski: Kad djeca pišu, broje, računaju....- Neobične igre obićnim materijalima
2. Mira Čudina Obradović: Igrom do čitanja
3. Suzane  Stocklin-Meier: Oblikujemo papir i učimo kroz igru 

Hrvatski olimpijski dan, 10.09.

Hrvatski olimpijski odbor je 2007. godine pokrenuo program pod nazivom Hrvatski olimpijski dan kojem je cilj potaknuti građane svih dobnih skupina na aktivno bavljenje sportovima koji su im na raspolaganju u njihovim sredinama. Hrvatski olimpijski dan jedinstveni je naziv za nacionalnu sportsku manifestaciju koja se obilježava 10. rujna, na dan osnivanja Hrvatskog olimpijskoga odbora. Cilj organiziranja obilježavanja ovog dana u vrtićima i školama je da se djeci ukaže na važnost bavljenja sportom i fizičkom aktivnošću.

Za obilježavanje Hrvatskog olimpijskoga dana djeca se u vrtiću pripremaju kroz različite aktivnosti kao što su između ostaloga:

• razgovori o sportovima koji postoje,
• razgovori o sportašima koje poznaju,
• istraživačke aktivnosti: „Što su olimpijske igre – simbolika krugova na zastavi olimpijskih igara“, „Sportski rekviziti: istraživanje rekvizita, pridruživanje rekvizita određenom sportu…“, „Poznati i uspješni hrvatski sportaši“ itd.
• likovne aktivnosti: „Sport koji poznajem“, „Kad odrastem želim biti spotaš “, „Sportski rekviziti“, „Ovako mi vježbamo“ i dr.
• provođenje različitih sportsko-natjecateljskih igara na otvorenom ili u sportskoj dvorani: skok u dalj, potezanje užeta, gađanje u metu, štafeta, poligoni sa zaprekama i sl.

Provođenjem ovakvih aktivnosti:

• osigurava se osobna i tjelesna dobrobit za djecu: usvajanje zdravog načina života i navika korisnih za zdravlje, usavršavanje prirodnih oblika kretanja, razvoj fine i krupne motorike, usvajanje različitih vještina: točnost, preciznost, balansiranje na jednoj nozi itd.
• ostvaruju se vrijednosti: znanja o važnosti bavljenja sportom i sportu uopće, humanizma i tolerancije kroz građenje zajedništva  i osjećaja pripadanja vrtiću, kreativnosti poticanjem djece na likovno izražavanje
• razvijaju se kompetencije komunikacije na materinskom jeziku poticanjem djece na prepričavanje i pravilan razumljiv i izražajan govor, matematičke kompetencije kroz razvoj prostorne orijentacije i shvaćanje prostornih odnosa: u, na, naprijed, nazad, gore, dolje, ispod, iznad,lijevo, desno. Socijalna i građanska kompetencija razvija se u jednoj demokratskoj atmosferi ispunjenoj pozitivnim međusobnim odnosima suradnje, pomaganja prihvaćanja i poštovanja.

Predškola

PREDŠKOLA je priprema djece za polazak u školu. Ona je prostor između obiteljskog doma, dječjeg vrtića i osnovne škole.

Psihofizičke razvojne osobine djece u dobi pred školu:

- razvijen pojam o sebi i svojim mogućnostima
- natjecateljski duh, želja da se u nečemu nadmaši vršnjake
- sakupljanje različitih predmeta.

Djeca predškolske dobi sposobna su:

• vladati svojim fiziološkim potrebama 
• govorno se izražavati 
• vješto se kretati u prostoru i djelovati u njemu 
• razlikovati ponašanja koja sredina ocjenjuje kao pozitivna od negativnih 
• usvojiti pojmove i generalizirati ih 
• logički misliti i zaključivati na temelju poznatih im elemenata 
• shvatiti postupke i uzroke nečijeg djelovanja 
• usmjeravati pozornost na različite stvari, shodno motivaciji 
• shvatiti pojam vremena, ali samo za sadašnjost. 

Djeca pred školu trebala bi imaju razvijene slijedeće prečitačke vještine:

• razumijeti priče koje mu se pričaju, znati prepričati jednostavnu i kratku priču 
• shvatiti da pisani tekst sadrži pisanu poruku 
• znati kako se drži knjiga, okreću listovi, kako tekst teće s lijeva nadesno, i odozgo nadolje 
• znati da se tekst sastoji od rečenica, rečenica od riječi, a riječ od glasova 
• prepoznati sluhom pojedinačne glasove u riječi te znati rastaviti riječi na glasove (glasovna analiza) te sastaviti glasove u riječ (glasovna sinteza) 
• prepoznavati slova abecede 
• znati pročitati i napisati vlastito ime. 

Osnovne obveze predškolaca su:

- PREMA SEBI (zdravlje, vlastiti razvoj, usvajanje higijenskih i radnih navika, pravila o čuvanju zdravlja)
- PREMA DRUGIMA (uljudno ponašanje, pomaganje, suradnja, razumijevanje, uvažavanje, nenasilno rješavanje sukoba,...)
- PREMA OKOLINI.

Osnovna obilježja pripreme djece za polazak u školu su:

- zadovoljavanje dječjih primarnih (bioloških) potreba, koliko je to moguće, u suradnji s roditeljima
- nastojanje da dijete dobije osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti
- pružanje svakom djetetu prigode za samo ostvarivanje i stjecanje povjerenja u sebe, a time i stvaranje pozitivne slike o sebi i o svojim mogućnostima
- praćenjem razvoja djeteta moguće je uočiti posebne potrebe djeteta i s njima usklađivati odgojne postupke.

Predškola polaznicima omogućuje:

- raznovrsne razvojne poticaje
- povoljno ozračje kao ne upitan okvir za djelotvoran pozitivni učinak takvih poticaja
- prepoznavanje i prevencija razvojnih poremećaja.

OSNOVNO O USTROJSTVU PREDŠKOLE

Zadaćama i namjeni predškole trebaju odgovarati:

- prostor i oprema
- pokućstvo (namještaj)
- audio-vizualna sredstva
- sredstva za likovno i govorno-scensko izražavanje djece
- sredstva za glazbeno izražavanje
- sredstva za istraživanje
- razni oblikovani i neoblikovani materijali.


Vrijeme provedbe (trajanje predškole za djecu koja nisu uključena u redoviti program, odnosno ne idu u vrtić): uobičajeno je od 150 – 170 sati.

Sudionici provedbe programa predškole:

Ravnatelj ustanove, osim voditeljice, najodgovornija je osoba za osiguranje potrebnih preduvjeta za normalan rad predškole.

Voditeljica uz sudjelovanje i pomoć ostalih sudionika – suradnika, ostaje temeljnim, neposrednim izvršiteljem i kreatorom izvedbenog programa.

Stručni profil voditelja predškole treba obuhvaćati:

• temeljito poznavanje mogućnosti djece u 6. godini života
• temeljito poznavanje programa odnosno svih činjenica važnih za stvaranje dobrog izvedbenog programa
• poznavanje i znalački odabir načina i sredstava za koje se zna da će imati najveći učinak u razvojnom poticanju djece
• osposobljavanje za uspješnu komunikaciju sa svim čimbenicima koji mogu doprinijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu, ponajprije roditeljima polaznika predškole
• sposobnost i otvorenost za prihvaćanje i upoznavanje novih znanstvenih spoznaja koje će smišljeno nastojati ugraditi u djelokrug (program) rada predškole
• razumijevanje potreba, želja, osjećaja, tegoba i mogućih problema svakog djeteta
• uspostavljanje suradničkih odnosa s roditeljima polaznika.

ZRELOST DJECE ZA POLAZAK U ŠKOLU

Zrelost djece za polazak u školu promatra se kroz:

1.FIZIČKA ZRELOST

Fizički zrelim smatra se dijete koje zadovoljava stupanj tjelesne razvijenosti s obzirom na kronološku dob (prosječna visina za dječake je 120 cm, a za djevojčice 117 cm; prosječna težina šestogodišnjeg djeteta iznosi oko 20 kg).


2. INTELEKTUALNA ZRELOST

Odgovarajuća intelektualna zrelost podrazumijeva razvijenost opažanja, stabilnost pažnje , govornu razvijenost, te razvijanost mišljenja i pamćenja.
Šetnja, pranje, odijevanje, pospremanje stana ili SDB (soba dnevnog boravka u vrtiću) i druge prilike omogućavaju da u prirodnoj atmosferi vježbamo opažanje djece. Različite slagalice, domino, konstrukcijske igre bolja su priprema za učenje, čitanje i pisanje nego forsirano učenje slova.
Za učenje vještine čitanja i pisanja važno je vidno i slušno opažanje. Točnost slušanja razvija se i čitanjem ili pričanjem različitih priča i pjesmica, govornim igrama, igrama riječima.
Pažnja je bitna funkcija dječje intelektualne zrelosti. Kod šestogodišnje djece prevladava nehotična (nenamjerna) pažnja.
To utječe na organizaciju i metode odgojno-obrazovnog rada u školi. Nastava mora biti zanimljiva, sadržajno i metodički primjerena djeci tog uzrasta (u početku aktivnost treba trajati 25-30 minuta, a kasnije i duže).
Govor je jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije, prenošenja iskustva, učenja.
Dječji govor može se razviti jedino u socijalnom okruženju. Dijete će govorom izraziti svoje osjećaje, namjere ili zahtjeve, ali isto tako razumjeti tuđi govor.

Za početak školovanja osobito su važne misaone funkcije djeteta.


3. EMOCIONALNA ZRELOST

Emocije ili osjećaji osobito su važni za socijalni život djeteta.
Emocionalna zrelost znači da dijete reagira primjereno određenoj situaciji.
Djeca počinju racionalno objašnjavati svoje i tuđe ponašanje, a to onda omogućuje i kontrolu tog ponašanja.
Emocionalno nezrelo dijete lako gubi motivaciju za učenje, slabo kontrolira svoje postupke pa i školsku disciplinu teško podnosi.
Emocije olakšavaju djetetu da prepozna sebe i svoje postojanje, što mu pomaže u razvijanju svijesti o sebi.


4. SOCIJALNA ZRELOST

Socijalna zrelost najuže je vezana za emocionalnu zrelost. To podrazumijeva da prvoškolac ima svoj krug prijatelja s kojima se igra i druži i koji ga prihvaćaju kao ravnopravnog partnera, ali isto tako podrazumijeva prilagođavanje na društvene obveze i njihovo što temeljitije ispunjavanje u onoj mjeri u kojoj je to u stanju većina djece te dobi.
Važno je usmjeriti dijete da samo vodi brigu o svojim stvarima. Dijete postepeno razvija različite socijalne vještine, kao što je npr. suradnja, popuštanje, iskazivanje vlastitih potreba, stvaranje prijateljstava. Potrebno je kod djece kontinuirano razvijati samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Važno je naučiti dijete da poštuje i tolerira različitost među djecom i da u tim različitostima otkriva nečije kvalitete.
Djeci se isto tako mora dopustiti pravo na samoću te treba poštivati njihovu intimu. Potrebno im je i određeno vrijeme da se prilagode novim situacijama, te da razviju toleranciju na frustraciju. S vremenom će se spontano uključiti u grupu, prihvatiti pravila ponašanja i razviti osjećaj pripadnosti.

Kako mi možemo pomoći djetetu kako bi što spremnije krenulo u školu?

• razvijanjem pozitivne stavove djeteta prema školi 
• poticanjem interesa djeteta prema školi vlastitim pozitivnim stavovima prema školi 
• razvijanjem radnih navika djece (pospremanje igračaka, dovršavanje započete aktivnosti...) 

LITERATURA:

1. Anka Došen - Dobud: "Predškola - voditelj za voditelje i roditelje"

Sretan početak nove pedagoške godine!

Svim učenicima, učiteljima, odgajateljima, roditeljima i svima ostalima bez kojih bi odgoj i obrazovanje bili manje kvalitetni ili čak i nemogući, želim što uspješniju cijelu pedagošku godinu 2016./2017 (posebno mojoj Gabici koja kreće u 8. razred želim da da sve od sebe i otkrije/spozna/odluči što i gdje želi dalje poslije osnovne škole)!

Za početak da se i ja malo pohvalim. Naime, ove pedagoške godine imam čast, zajedno sa svojom kolegicom, voditi cjelodnevni program ranog učenja engleskog jezika. Agonija oko formiranja engleske grupe trajala je nekoliko mjeseci i već kad smo bile uvjerene da neće biti ništa od toga, dobile smo obavijest da ipak krećemo sa engleskom grupom. Jeeeej.... Moram priznati da sam jako uzbuđena, ali i pod velikim stresom jer posao koji nas čeka nije nimalo lak. Ali kako se ono kaže "svaki je početak težak". Da se razumijemo, ne bojim se da mi nećemo kvalitetno odraditi posao jer, naravno, dat' ćemo sve od sebe, već se bojim da nećemo ispuniti očekivanja roditelja (djeca su uvijek najmanji problem) jer očekivanja pojedinih roditelja u današnje vrijeme ne da su prevelika, nego i nerealna. Ali u jednu ruku to je i u redu jer nas to gura naprijed i da dajemo sve od sebe. No, dobro to su samo moji strahovi, a uvjerena sam da su većinom neopravdani i da će sve biti u najboljem redu.

Što se tiće grupe, za sada brojimo 23 djece u dobi od 4 do 6. godina. Klinci su super, oduševljeni su činjenicom da idu u englesku grupu. Većina ih ima već neko predznanje, što je odlično, a ostali brzo upijaju sa velikom željom za učenjem što i nas uvelike raduje. Zaboravih reći da se zovemo "Muffins" (prijedlog kolegice-roditelja) pa smo sada i najslađa grupa u cijelom vrtiću.

S obzirom na okolnosti, od sada nadalje na blogu ću postavljati i dijeliti s vama aktivnosti i ideje za provođenje aktivnosti vezane za učenje engleskog jezika. Više o ranom učenju engleskog jezika pročitajte OVDJE. 

Mi smo već počeli sa provjerom znanja i ponavljanjem pjesmica koje su djeca naučila, a u slijedećem postu detaljno ću vam opisati aktivnosti i sredstva za učenje boja kroz igru. Sve aktivnosti se mogu iskoristiti i u redovitom programu, samo prilagođeno dobi djece.

Svi ste pozvani komentirati, dijeliti svoja iskustva, ideje ili čak kritike, ali molim samo one konstruktivne naravi naravno.

Za kraj ću s vama podijeliti nekoliko linkova jako  korisnih web stranica na kojima možete pronaći priče, pjesmice, ideje, besplatno skidati flashcards potrebne za realizaciju istih, ma sve potrebno za planiranje i realiziranje različitih aktivnosti.

Korisni linkovi:

http://www.songsforteaching.com/index.html

http://learnenglishkids.britishcouncil.org/en/

http://www.kizclub.com/

http://supersimplelearning.com/

http://www.sparklebox.co.uk/

http://esl-kids.com/

http://www.makinglearningfun.com/index.html

http://www.preschool-plan-it.com/

http://www.earlylearninghq.org.uk/

P.S. Radujem se našem druženju. Lijepi pozdrav do slijedećeg posta. Bye!

NTC metoda učenja- važnost rane tjelesne aktivnosti na intelektualni razvoj

U odnosu na prethodne generacije, uočen je trend porasta nekih razvojnih poteškoća kao što su smetnje u govoru i pisanju, poremećaji pažnje i ponašanja i sl. Sa gledišta neurologije, ove razvojne smetnje znače da u pojedenim područjima mozga nije došlo do stvaranja optimalnog broja sinapsi, a to može ukazivati na nedovoljnu povezanost pojedinih područja kore velikog mozga. Odgovori na neka važna pitanja o razvoju inteligencije možemo naći u istraživanjima neuroloških laboratorija.

U istraživanjima koja su provedena posljednjih godina došlo se do zabrinjavajućih rezultata o smanjenju dubokih struktura mozga, a  koja nastaju zbog smanjenja aerobnih aktivnosti , što može utjecati na smanjenje kognitivnih sposobnosti. Rane tjelesne aktivnosti imaju veliku važnost na aspektu zdravstvenog i tjelesnog razvoja, ali i nezanemariv utjecaj na intelektualni razvoj djeteta.

Prije se vjerovalo da je inteligencija nasljedna i da se ne može utjecati na kvocijent inteligencije. Međutim, danas se zna da je nasljedan samo potencijal, a koliko će se taj potencijal iskoristiti, ovisi o količini formiranih sinapsi. Mozak uspostavlja 75% svih neuronskih sinapsi do dobi od 7 godina, a od toga 50% nastane već do dobi od 5 godina.  Iz tog razloga potrebno je posvetiti veliku pozornost predškolskoj dobi, efektivnosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ukoliko naše formalno osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje radi s tada već samo 25% preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, onda je za nas važno kako se razvija dijete do 7. godine života.

Najveća  uloga u ranoj stimulaciji pripada upravo roditeljima jer, prema nekim istraživačima, sa stimulacijom se može početi još dok je dijete u majčinom trbuhu. Brzina formiranja neuronskih sinapsi u prvim mjesecima djetetova je toliko brza da se nikako ne smije zanemariti.

Da bi dijete prohodalo ono treba proći jedan prirodni slijed razvoja, od okretanja s trbuha na leđa, puzanja itd, koji bi dijete trebalo samostalno savladati. Kako bi se u djetetovom mozgu stvorile sinapse (koje će možda biti potrebne za uspješno čitanje ili za neke druge aktivnosti kada dijete bude starije), nije poželjno stavljati dijete u sjedeći položaj sve dok se dijete nije sposobno samostalno postaviti u taj položaj iz položaja puzanja. Spriječavanjem formiranja sinapsi zaduženih za taj pokret, dijete može kasnije imati poremećaj u razvoju npr. disleksiju ili sl. Dijete se mora razvijati prirodnim putem, kretanjem i samostalno, ali vlastitim tijelom, a ne uz pomoć hodalica i sličnih pomagala.

Različite aktivnosti formiraju veliki broj sinapsi u mozgu. Međutim, neuroznanost nedvosmisleno ukazuje da funkcije kao što su fina motorika, vid, govor, igre ravnoteža i rotacije, imaju značajnu ulogu u formiranju broja sinapsi. Stoga, ukoliko područja odgovorna za navedene funkcije ne budu dovoljno stimulirana, može se pretpostaviti i manje formiranih sinapsi u tim područjima, a dokazano je da kognitivne sposobnosti ovise uvelike i o ukupnom broju sinapsi, što je posebno značajno za pedagoški rad jer je moguće tu mrežu odgojno obrazovnim radom mijenjati – razvijati.

NTC - Sustav učenja, čiji je autor dr. Ranko Rajović,  stvorio je sistem učenja zasnovan na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije, obiteljske pedagogije, didaktike i metodika za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Ovaj sistem učenja je operacionalizacija tih teorijskih saznanja. Radi se o novom pristupu učenja, u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i do detalja razrađen, primjenljiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove ka povećanju IQ, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja.

Ranko Rajović uspio je operacionalizirati naučne spoznaje o razvoju inteligencije putem povećanja broja neurona u mozgu. Tako je nastao Projekt NTC - Sustav učenja i rada s djecom predškolskog uzrasta s namjerom da se ubrza razvoj inteligencije i stvaralačkog mišljenja, da se u tom procesu otkrivaju talenti i ubrza njihov razvoj.

Program edukacije „Mensa NTC sustav učenja“ odobren je od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta 18. kolovoza 2014. na temelju pozitivnog mišljena Agencije za odgoj i obrazovanje (KLASA: 007-02/14-01/0053, URBROJ: 561-06/22-14-2) od 15. srpnja 2014.

NTC program podijeljen je u tri faze:

1. razvoj mozga i neuronskih veza,
2. učenje djece da rade na fiziološki način, da koriste rezerve mozga koje su stalno uključene, ali ih ne koristimo (kroz apstraktne klasifi kacije i apstraktne serijacije djeca razvijaju  svoje razmišljanje ),
3. razvijanje funkcionalng znanja (razmišljanje i zaključivanje) po kojem smo među najgorima u Europi.

Roditelji čija su djeca u programu, program mogu provoditi kod kuće, u autu, parku ili šetnji. Dr. Rajović savjetuje da postavljate djetetu lagana pitanja, neka razmišlja.

Na  internet stranici  ntc.mensa. hr , roditelji i svi zainteresirani mogu vidjeti osnovne podatke o NTC-u, a odgajateljice se mogu  registrirati i razmjenjivati mišljenja i iskustva.

Izvori: 

1. Internet stranice ntc.mensa.hr

2. Ranko Rajović i Iva Rajović:  "NTC metoda: značaj pokreta za razvoj kognitivnih sposobnosti", 12. godišnja međunarodna konferencija Kondicijska priprema sportaša

Kako pomoći djetetu nositi se sa neugodnim osjećajima

Jedan od najvećih darova koje možemo dati svojem djetetu je pomoći mu da steknu zdravu samouvjerenost – osjećaj vrijednosti i vjere u sebe. Kako bi se dijete moglo nositi s neuspjehom, sramom, porazom ili gubitkom, jako je važno pomoći mu da stekne samopouzdanje.

Provodeći kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom, čitajući knjige, u igri ili jednostavno razgovorima, pomažete mu da se osjeća vrijedno. Razgovarajući o osjećajima, dijete uči da je posve normalno ponekad biti tužan, ljut ili preplašen.

Djeca koja se nauče nositi s neugodnim osjećajima stječu unutarnju sigurnost koja im pomaže u uspješnijim i kvalitetnijim interakcijama sa svojom okolinom.

Osjećaj straha u djeci mogu izazvati grmljavina, sjene u mraku,…ili strašilo od bundeve koje nas gleda u mraku. Razgovorom o strahovima jačamo djetetovo samopouzdanje te pomažemo djetetu da shvati kako je i najveći strah opet samo osjećaj koji će proći.

Osjećaj ljutnje je jedan od osjećaja s kojim se najteže nosimo. Djeca moraju znati da se svatko ponekad naljuti i da je to prirodan osjećaj, ali im pomoći razgovorom te usmjeravanjem na načine iskazivanja ljutnje koji su prihvatljivi.

Osjećaj tuge se u djeci može javiti u različitim situacijama. Kako bi se dijete moglo nositi s tugom, ono mora biti sposobno prepoznati taj osjećaj i shvatiti njihov uzrok.

Kako naučiti dijete da slobodno izrazi svoje osjećaje – bez da povrijedi druge

Iz knjige «Odgajam li dobro svoje dijete»

prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander i Ane Karlović

"Nagomilani osjećaji" su osjećaji koji su pod površinom, potisnuti ili zabranjeni, koji se ne mogu izraziti, ili nam važne druge osobe (najčešće roditelji) obeshrabruju njihovo izražavanje (na način da ih odbijaju, osuđuju, ismijavaju, okrivljavaju, kritiziraju, umanjuju), ili su ti osjećaji odgovor na traumu koja je toliko bolna da je dijete ne može svjesno pojmiti pa je pokušava potisnuti.

Stoga je važno da roditelji stvore okruženje u kojem dijete može sigurno i slobodno izraziti svoje osjećaje, bez da povrijedi druge. Djeci treba aktivno slušanje, dozvola za zdravo izražavanje ljutnje te priznavanje i vrednovanje osjećaja (uključujući ljutnju, strah, tugu, veselje, uzbuđenje...).

Kako bi pomogli djetetu da prepozna i izrazi svoje emocije, što je neophodno za zdrav emocionalni razvoj djeteta i emocionalnu stabilnost u odrasloj dobi, roditeljima se savjetuje:

1. Priznajte i izrazite vlastite osjećaje («Ljut sam», «Tužan sam», «Sretan sam», «Zabrinut sam»). Neka vas djeca vide kad se smijete, plačete, kad ste tužni, veseli, ljuti. Na taj način djeca uče da je u redu osjećati i izražavati svoje osjećaje.

2. Ne poričite da ste tužni kad su vam oči pune suza, i ne govorite «Nisam ljut!» kad ste zapravo ljuti, jer ćete na taj način djeci poslati dvostruku, zbunjujuću poruku. Dopustite da i vaše tijelo proživi i izrazi emocije koje osjećate.

3. Pokažite pred djecom pozitivne načine nošenja s teškim emocijama («To mogu prihvatiti», «Ja to mogu», «Snaći ću se», «Ovaj put nisam uspjela, ali sljedeći put ću napraviti drugačije»). Ove tvrdnje stvaraju osjećaj moći i kontrole nad životom te djeca uče da i ona mogu imati tu moć. Time uče da ne prihvaćaju pasivno probleme s kojima se susretnu.

4. Pokažite djetetu svojim primjerom kako se, na konstruktivan način, može nositi s osjećajima, posebno s uznemirujućim osjećajima, poput ljutnje. Porazgovarajte i pokažite mu na koje sve načine može izraziti ljutnju. Npr. recite mu da može:

Reći nekome ili igrački : «Ja sam ljut jer...».
Duboko udahnuti nekoliko puta.
Pisati ljuto pismo koje kasnije može poderati.
Zapisati to u svoj dnevnik.
Išarati stare novine koristeći puno boja.
Nacrtati kako se osjeća ili što bi želio/željela da može napraviti.
Snimiti na audio kazetu kako se osjeća – onda je prebrisati.
Zgužvati papir u loptu i baciti na prazan dio zida ili u koš.
Brzo hodati ili trčati. Tjelesnom aktivnošću oslobađamo se velike količine negativne energije i brzo se počinjemo bolje osjećati.

Na ovaj način dijete uči da je odgovorno za svoje ponašanje, tj. izražava ljutnju bez da ozlijedi ljude ili uništi predmete. Naravno, postoje i mnogi drugi načini, koje možete otkriti zajedno s djecom.

Nekad se u dječjoj psihologiji smatralo dobrim poticati djecu da fizički izražavaju bijes, npr. da udare jastuk ili loptu, viču u jastuk ili pod tušem, da udare po podu nogom i sl., međutim ove se tehnike u novije vrijeme ne preporučuju jer je dokazano da zapravo pojačavaju bijes i nakon njih djetetu je potrebno duže vrijeme da se smiri.

5. Priznajte i prihvatite osjećaje svoje djece kao stvarnu činjenicu, bez prosuđivanja tih osjećaja, i bez ponude brzih rješenja. Bolje je reći: «Čini mi se da si tužna jer si se posvađala s prijateljicom. Hoćeš da porazgovaramo o tome?», nego: «Nemoj biti tužna što si se posvađala s prijateljicom, pozovi si drugu prijateljicu.» Tako djeca uče da su njihovi osjećaji važni, da im vjerujemo da se mogu uspješno nositi s tim osjećajima i da je u redu računati na podršku drugih ljudi.

6. Pokažite djetetu da ste dovoljno snažni da se nosite s njegovim osjećajima(kako se ne bi dogodilo da vam se dijete boji ispričati neki problem, da vas ne bi uznemirilo) te da ste sposobni preuzeti odgovornost u situacijama kojima dijete nije doraslo.

Pazite da ne ugrozite vlastite osjećaje i potrebe – tj. vlastite granice, pokušavajući «ne uznemiriti» dijete i pretjerano mu ugoditi. Možete dozvoliti djetetu da ima osjećaje, ali je važno da sačuvate svijest o svojim osjećajima i vodite o njima računa. Npr.: «Možeš biti ljut na mene što tražim da se okupaš, ali svejedno hoću da se sad okupaš.» ili: «Naravno da si ljuta što ne možeš koristiti telefon. Ali želim da prvo završiš ovo što sad radiš, pa ćeš onda moći telefonirati.» ili «Stvarno mi smeta što sad slušaš glasno muziku, hoću se odmoriti.». «Sad želim čitati i odmoriti se, u 7 idemo u kino.».

Malo dijete i strani jezik

Mnogi roditelji se pitaju kad bi njihova djeca trebala početi učiti strani jezik. Kao što pokazuju istraživanja, ako je djetetov govorno-jezični razvoj uredan, nema valjanog razloga čekati do osnovne škole da bi se uveo novi jezik.

Prvih šest godina djetetova života su presudni za razvoj jezika jer je za tu dob karakteristična sposobnost oponašanja pravoga izgovora. Djeca koja započnu s učenjem stranoga jezika do svoje šeste godine sposobna su ga usvojiti bez stranoga akcenta. Već negdje početkom 7. godine djetetov mozak postupno slabi u svojoj sposobnosti usvajanja jezika.

Bilo da se radi o prvom ili drugom jeziku, očito je da s početkom usvajanja stranog jezika u predškolskoj dobi možemo samo dobiti. Ako ne počnemo, gubimo podlogu, propuštajući izlaganje jeziku u vrijeme kada je otvoren taj prozor mogućnosti.

Prednosti cjelodnevnog programa ranog učenja engleskog jezika

Stručnjaci su došli do zaključka kako dijete podjednako brzo usvaja i zaboravlja elemente stranoga jezika pa je iz tog razloga potreban osigurati kontinuitet u učenju stranoga jezika.

Učenje stranoga jezika u okviru cjelodnevnog programa u dječjem vrtiću koji se integrira u redoviti program učenja materinskog jezika pruža odlične uvjete u pružanju mogućnosti za stjecanje različitih iskustava nužnih za uspješno učenje i napredovanje, odnosno za njihov odgoj i razvoj.

Razvijanjem senzibilnosti za strani jezik utječe se na cjelokupni razvoj djeteta, a posebice na govorne sposobnosti i percepciju. Dijete kroz igru na najlakši način i njemu najprirodniji način uči jezik te stječe osnovno znanje o jeziku.

Učenjem engleskog jezika u ranoj dobi, djeca se senzibiliziraju za englesko govorno područje. Kroz igru, djeca vrlo brzo bogate fond i rječnik engleskog jezika, pobuđuje se njihov interes za komunikaciju i izražavanje na engleskom jeziku.

Temeljni cilj ranog učenja engleskog jezika

Osigurati poticajno okruženje (prostor, oprema, stručni kadar, raznovrsne aktivnosti…) u kojem će dijete na prirodan i spontan način učiti engleski jezik u situacijskom kontekstu.

Zadaće programa

Polazeći od humanističke koncepcije odgojno-obrazovnog rada s predškolskom djecom, Program se temelji na sljedećim zadaćama:

• Zadovoljavanje djetetovih osnovnih i aktualnih potreba i interesa
• Razvijanje kod djeteta senzibiliteta za engleski jezik
• Poticanje i motiviranje djeteta na situacijsko učenje riječi, jezičnih i fonetskih formi engleskog jezika
• Poticanje djetetove samoaktivnosti i interesa za postupnim slušanjem, razumijevanjem i usvajanjem engleskog vokabulara
• Postupno razvijanje kod djeteta vještine komuniciranja na engleskom jeziku
• Uvažavanje djetetove osobnosti i posebnosti prilikom usvajanja pojmova engleskog jezika
• Usvajanje engleskog jezika kroz igru kao temeljnu aktivnost predškolskog djeteta
• Poticanje što veće angažiranosti djeteta u stjecanju novih vještina, sposobnosti i znanja, posebno govornih sposobnosti vezanih za učenje engleskog jezika
• Poticanje djetetovog cjelokupnog razvoja uz primjenjivanje metoda učenja engleskog jezika

Međunarodni dan obitelji

Međunarodni dan obitelji ustanovila je Glavna Skupština Ujedinjenih naroda 1993. godine te preporučila da se od 1994. godine takav dan

održava svake godine 15. dana mjeseca svibnja, te da postane tradicijom koja je posvećena obitelji.

Svake godine se raznim događajima obilježava ovaj dan čime se prisjećamo da je obitelj temelj današnjeg društva, da se iz obitelji i obiteljskog okruženja stvaraju ljudi sa svojim karakterom, stavovima i  vjerovanjima koji grade neki budući svijet.

 U današnje vrijeme, gdje obitelj vrlo često nema ni vremena ni uvjeta da se razvija u zajedništvu i toleranciji, jako je važno poticati razvoj društvene svijesti  o važnosti obitelji, naših roditelja, braće, sestara, baka djedova… Svi su oni dio svakog pojedinog ljudskog bića, svi su oni važni u razvoju osobnosti pojedinca, te što kvalitetniju, tolerantniju, povezaniju obitelj imamo, veće su šanse da ćemo odgojiti i kvalitenije, tolerantnije i povezanije društvo.

Cilj obilježavanja Međunarodnog Dana obitelji u vrtiću je omogućiti različite dobrobiti za djecu:

• potaknuti usvajanje vrijednosti znanja o važnosti obitelji za pojedinca i društvo

• pružiti podršku uvažavanju obiteljskog života, tradicija i običaja,

• pokazati solidarnost u potrazi i rješenjima za boljim standardima i kvaliteti života obitelji.

Misli i slogani o obitelji:

 „Dijete je srce obitelji, a obitelj je srce društva.“

„Sretna obitelj – zadovoljni ljudi – uspješna zajednica.“

„ Obiteljski dom ne čine stvari, već majka, otac i djeca i njihovi

srdačni odnosi.“

Majčin dan

Svake godine, druge nedjelje u mjesecu svibnju, majke slave svoj dan. Ove godine Majčin dan obilježavamo u nedjelju, 08.05.2016.

Majčin dan se počeo slaviti još davne 1877. godine, a proglašen službenim tridesetak godina kasnije. Međutim, postoje dokazi da su i stari Grci i Rimljani priređivali slavlja u čast majkama.

 
"Svrha majčinog dana jest probuditi uspavanu ljubav i zahvalnost prema ženama koje su nas rodile. Dokinuti otuđivanje obitelji. Učiniti nas boljom djecom približavajući nas srcima naših dobrih majki. Dati majkama do znanja da ih cijenimo iako to baš ne pokazujemo čest. Ako niste kod kuće, pišite majci, recite joj nekoliko lijepih riječi, pohvala i recite joj kako je volite. Majčina ljubav je nova svaki dan. Bog blagoslovio naše vjerene i dobre majke.“

Anna Jarvis (utemeljiteljica Majčinog dana)


Bog ne može biti svugdje, zato je stvorio majke.
Židovska poslovica


Majčino srce je bezdan u čijim ćeš dubinama uvijek pronaći – spremnost na oprost.
Honore de Balzac


Kada bi otac zatvorio vrata, majka otvara prozor.

S djecom razgovaramo:

• o ljubavi i zahvalnosti prema majci
• o majci koja nas njeguje i odgaja
• o obitelji koju majka okuplja
• o majci koja me uvijek razumije i spremna je orostiti
• o majci koja me svaki dan obasiplja novom ljubavlju.

Kao poticaj na razgovor može nam poslužiti i priča MAMA PRUŽA SIGURNOST.

Majku usrećujemo:

• lijepim riječima - pjesmice za majčin dan
  
• lijepim ponašanjem
• pohvalama
• svojim stvaralaštvom

Možda će vas zanimati i ideje  kako napraviti:

• vaza za cvijeće,

•  cvijeće u teglici, 

• čestitka za majčin dan.

Svjetski dan sporta

Svjetski dan sporta obilježava se 25.05., a u svijetu se naziva i Dan izazova (World Challenge Day). To je najveća svjetska sportska manifestacija u kojoj se gradovi različitih država natječu u tome tko će atraktivnijim programom privući što veći broj sudionika u raznim sportskim i rekreativnim aktivnostima. Cilj je promovirati pozitivan stav prema zdravom, aktivnom i kreativnom načinu života, što promovira i ZIKZ, a osobito kroz svoj Centar za sport i kulturu tijela.

VAŽNOST SPORTA U ODRASTANJU

Bilo da je riječ o povremenom druženju ili bavljenju sportom u jednom od sportskih klubova, ljubav djece prema sportu treba njegovati već od najranije dobi. Uključivanjem djeteta u sportske aktivnosti, osim što dijete stječe kretne navike, dijete razvija vrijedne kvalitete kao što su odgovornost, upornost, suradnja, sposobnost za timski rad…

Dobrobiti bavljenja sportom u dječjoj dobi:

• unaprjeđuje zdravlje jer se na taj način kontrolira tjelesna težina, a znamo da je mnogo bolesti vezano uz povećanu tjelesnu težinu. Bavljenje sportom jača se i otpornost organizma prema različitim infekcijama. 
• utječe na tjelesni razvoj tako da ostvaruje preduvjet za razvoj motoričkih znanja kao što su trčanje, skakanje, bacanje i dr. te na taj način smanjuje i rizik od težih oštećenja pri padovima, sudarima i sl. 
• razvija spoznajne sposobnosti jer kretanje poboljšava cirkulaciju tijela pa samim time i mozga čime se poboljšava koncentracija te su djeca manje sklona nervozi, potištenosti i stresu 
• pospješuje socijalizaciju jer dijete usvaja vrijedne kvalitete kao što su odgovornost, ustrajnost, strpljenje, suradnja i dr. 

Dan planeta Zemlje

Svake godine, datuma 22. travnja, više od milijarde ljudi diljem svijeta sudjeluje u manifestaciji poznatoj kao Dan planete Zemlje. Na taj dan pojedinci, zajednice, organizacije kao i vlade ističu kako je divan taj planet Zemlja kojeg nazivamo domom te kako svi trebamo aktivno sudjelovati kako bi ga sačuvali za buduće naraštaje.

 KAKO UTJECATI NA SVIJEST DJETETA O SVEZI SVEGA ŠTO JEST NA NAŠEM PLANETU I SVIJEST O POTREBI ZAŠTITE NAŠEGA PLANETA

Neki se stavovi, emocije i navike ne mogu izraživati u izoliranim razdobljima, već da bi postali dio djeteta, nužno je da poruke sukladne porukama blagdana budu nazočne kroz cijelo djetinjstvo. Ekološku svijest o svemu što je na našem planetu i potrebi njegove zaštite, pogodno je razvijati još od predškolske dobi. Smisao i emocionalno značenje poruke snažnije se utiskuje u djetetovu psihu čim  aktualnost teme prožima sve oko djeteta - televizijske emisije, poruke na plakatima, aktivnosti u vrtiću, igraonicama, ali i u obitelj, koja je najvažniji čimbenik.

DAN PLANETA ZEMLJE U OBITELJI

Postupci i ponašanja kojima utječete na svijest djeteta vezano za Dan planeta Zemlje:

• Učenje ponašanja koja svakome osiguravaju pravo na prostor i mir
• Svijest o potrebi čuvanja hrane
• Aktivnosti čišćenja svog prostora što ne zagađuje tuđi prostor i prirodu
• Sudjelovanje u akcijama očuvanja stabala i sl.
• Aktivnosti sijanja, presađivanja i sađenja
• Molitve zahvale za hranu

KAKO SMANJITI EMISIJU UGLJIČNOG DIOKSIDA

Globalno zatopljenje je trenutno najozbiljniji ekološki problem. Majka Zemlja je postala vrlo ranjiva a ako je ona ranjiva i mi samim time postajemo ranjivi. Globalno zatopljenje je već prouzročilo ozbiljne klimatske promjene, a klimatske promjene u kombinaciji s zagađenjem zraka i voda su odgovorne za mnoge bolesti i naravno za mnoge smrti.

Svatko od nas nosi dio odgovornosti za klimatske promjene koje se događaju – stoga umjesto da budemo dio problema, bilo bi poželjno da se počnemo smatrati dijelom rješenja.

KAKO MOŽEMO SMANJITI EMISIJU UGLJIČNOG DIOKSIDA:

1.Racionalnim korištenjem energije

Jedno od najlogičnijih i najisplativijih rješenja koja se nameću u borbi protiv globalnog zagrijavanja, odnosno povećane emisije CO2, jest racionalno korištenje energije.

2.Kupujte energetski učinkovite aparate: birajte one energetskog razreda A

3.Optimizirajte sustave za grijanje i hlađenje

4.Zamijenite standardne sijalice štednim sijalicama

Svaka lampa koja štedi struju i koja zamijeni standardnu sijalicu, smanjuje emisiju CO2  za pola tone tokom svog životnog vijeka. Ukoliko bi se takve sijalice koristile širom svijeta, emisija CO2 bila bi smanjena za oko 450 miliona tona godišnje.

5. Kad ne trebaš rasvjetu, gasi je!

Naime, čest je slučaj da je rasvjeta uključena u prostorima u kojima nema nikoga. U ovom slučaju ne pomaže ni ugradnja najštedljivije žarulje, jer i ona radi bez ikakve potrebe!

6.Smanjenje emisije CO2 u transportu

Promet je vrlo značajan izvor emisije CO2

Voziti manje, pješačite više, korisno je za zdravlje, novčanik i okoliš.

Koristite javni gradski promet i bicikl.

7.Čuvajmo šume

Iako je kratkoročna korist od zasađivanja novih šuma upitna, dugoročna korist nikako ne bi snijela doći u pitanje, naravno samo uz uvjet da uspijemo sačuvati trenutne šume (osobito tropske kišne šume) i posadimo nove. Time bismo znatno pomogli u borbi protiv globalnog zatopljenja u obliku smanjenja količine ugljičnog dioksida u atmosferi. Ali ukoliko se u obzir uzme trenutni trend deforestacije u mnogim dijelovima svijeta to je vrlo nevjerojatno.

10  NAČINA DA POMOGNEMO OČUVATI SVIJET U KOJEM ŽIVIMO

1.Ugasite svjetlo kad izlazite iz prostorije!

Tako štedimo energiju, a štedne žarulje troše mnogo manje struje.

2.Zatvorite slavinu svaki put kad perete zube ili sapunate ruke!

Kad god to napravite, uštedite i do 18 čaša vode.

3.Uvijek odlažite otpatke u kantu za smeće.

Tako je svijet čišći i sigurniji.

4.Hranite ptice zimi!

Tako ćete im pomoći da se pripreme za svijanje gnijezda u proljeće.

5.Učite djecu da koriste obje strane papira!

Kad bismo svi to činili, trebalo bi posjeći mnogo manje stabala za izradu papira.

6.Isključite televizor iz struje!

Električni aparati troše struju i kad su pod naponom (stand-by).

7.Napravite igračku od starih kutija.

Puno toga možemo iskoristiti prije bacanja u smeće.

8.Hodajte!

Manje vožnje automobilom štedi gorivo, a zrak je čišći. A i zdravo je puno se kretati.

9.Sadite biljke i pomognite im da narastu!

Biljke održavaju zrak čistim i zdravim.

10.Razvrstavajte otpad za recikliranje!

Potrebno je mnogo manje energije za recikliranje nego da se nešto napravi ispočetka. Tako čuvamo i naš okoliš čistim i zdravim.

SPASIMO NAŠ PLANET

(MENTALNA MAPA ILI PLAKAT)

RAZMISLI

Smeće bačeno u prirodu može ugroziti životinje.

Smeće bačeno u prirodu zagađuje zrak, tlo i vodu.

Za proizvodnju 1 tone papira srednje kvalitete treba posjeći
2 stabla i potrošiti 240 000 l vode , 4 700 Kwh električne energije.
Za proizvodnju iste količine papira od starog papira potroši se
0 stabala, 180 l vode i 2750 Kwh električne energije.

Proizvodnja limenki znači
3 puta veći utrošak energije,
5 puta veće opterećenje atmosfere stakleničkim plinovima
10 puta veću količinu smeća
od proizvodnje povratnih staklenih boca.

RECIKLIRAJ

Recikliranje otpada je moguće samo ako se otpad odvojeno sakuplja.

RAZVRSTAJ

ORGANSKI OTPAD

Biootpad predstavlja kuhinjski otpad (ostaci od pripreme hrane) i vrtni ili zeleni otpad i čini oko trećinu ukupnog kućnog otpada. On je ujedno vrijedna sirovina za proizvodnju kvalitetnog biokomposta i to postupkom kompostiranja.

PAPIR

Za proizvodnju 1 tone papira srednje kvalitete treba posjeći
2 stabla i potrošiti 240 000 l vode , 4 700 Kwh električne energije.
Za proizvodnju iste količine papira od starog papira potroši se
0 stabala, 180 l vode i 2750 Kwh električne energije.

STAKLO

Recikliranje stakla troši manje energije nego njegova proizvodnja od pijeska, vapna i sode.  Svaka tona stakla iskorištena za proizvodnju novog stakla sačuva oko 315 kg ispuštenog ugljičnog dioksida.

Staklene povratne boce mogu se iskoristiti i do 40 puta.

METAL

Proizvodnja limenki znači
3 puta veći utrošak energije,
5 puta veće opterećenje atmosfere stakleničkim plinovima
10 puta veću količinu smeća
od proizvodnje povratnih staklenih boca.

OTPAD NIJE SMEĆE

Otpadni, prirodni i ambalažni materijal možemo iskoristiti i obogatiti dječje aktivnosti u našem svakodnevnom radu. Takav materijal kreativnom preradbom ili obradbom postaje sredstvo koje potiče djecu na neobične igre.

Upravo su takvi materijali djeci posebno zanimljivi jer im pružaju slobodu izražavanja vlastitih originalnih ideja i zamisli. Oni su pravi izazov za razvoj dječje kreativnosti, poticanje kognitivnih i socijalnih umijeća, za njegov cjeloviti razvoj.

PREPORUČENE KNJIGE, SLIKOVNICE I OSTALE AKTIVNOSTI:

1. Priča: Dan Planeta Zemlja
2. Igrokazi: "Čuvajmo Zemlju", "Radost Zemlje" i Zahvalnica Zemlji
3. Pjesmice na temu planeta Zemlje
4. Izrada planeta Zemlje
5. Radni listovi i bojanke
6. Vladimira Štanger-Veliki, Brankica Blažević: Svjetiljke za dječju dušu
7. Mira Čudina-Obradović: Priče o dobru, priče o zlu
8. Maja Gabelica-Šupljika i Mirjana Milanović: Blagdani djetinjstva
9. Moja prva enciklopedija: Nebo
10. Predivan svijet znanja: Planet Zemlja
11. Moja prva enciklopedija: Voda
12. Aljoša Vuković: Tajne i zgode nestašne vode - slikovnica
13. Josipa Franjić Radulović: Pozdrav Proljeću
14. Moja prva enciklopedija: Biljke
15. Dječja ilustrirana enciklopedija: Biljke
16. Maja Gjajić: Hoće li Zemlja ozdraviti?