Aktivnosti na temu "Lav i miš"

Budući da je poruka basne da su i najmoćnijima u nevolji potrebni i oni najslabiji, naglasak ćemo staviti na aktivnosti kojima ćemo poticati socijalnu kompetenciju suradnje te usvajanju vrijednosti humanizma i tolerancije kroz prihvaćanje i poštivanje drugih bez obzira na njihove različitosti.

Basnu "Lav i miš" pročitajte OVDJE.

Aktivnost prije čitanja basne

Razgovor uz poticajna pitanja o osobinama i izgledu lava i miša korištenjem slikovnog materijala.

Razgovor nakon pročitane basne

Razgovorom nakon aktivnosti slušanja, osim što potičemo razvoj dječjih kompetencija izražavanja na materinskom jeziku, pomažemo djeci da prerade emocije i osvijeste poruku koja se pričom želi prenijeti.

POKRETNA IGRA: SPAŠAVANJE LAVA

Djeca se u paru kao lav i miš pokušavaju osloboditi iz mreže, labirinta napravljenog od traka gume (može poslužiti i vuna, špaga i sl.) koje ostala djeca u parovima drže zategnute u različitim visinama. Lav i miš se moraju cijelo vrijeme držati za ruke. Ovom smo aktivnošću kod djece poticali tjelesni, emocionalni i socijalni razvoj i to: razvoj krupne motorike, spretnost, ravnotežu, koordinaciju strpljenje, pažnju, suradnju itd.

POKRETNA IGRA: MI IDEMO LOVITI LAVOVE

Opis igre pronađite OVDJE.

Ovom ćete pokretom kod djece izazvati smijeh i veselje što će djecu poticati na ponavljanja kojima će na posredan način, uz igru vježbati tečnost govora te  izgovora glasova i riječi.

STVARALAČKA AKTIVNOST IZRADE DVOGLEDA ZA TRAŽENJE LAVOVA

Za ovu aktivnost potrebni su vam papirnati tuljci, vruče ljepilo, špagica. Za ukrašavanje možete koristiti slikarsku tehniku temperama ili kolašem, ili ukražavanje flomasterima i sl.

Postupak izrade dvogleda:

Dva tuljca jednake duljine spojite jednim izrezanim dijelom tuljca debljine cca 1 cm na način da ga spljoštite, te zalijepite uzdužno kako bi spojili dva tuljca koji će postati pomični, odnosno moći će se skupiti i raširiti.

IGRA PREPOZNAVANJA PO GLASU "RIKANJE U POMOĆ"

Jedno dijete koje predstavlja miša, okrenuto leđima ili ima povez na očima, pogađa koje je dijete lav prema njegovu glasu – rikanju. 

USPAVANI LAVOVI

Lavovi, djeca, spavaju na podu. Miš, jedno dijete, ih pokušava probuditi - potaknuti da se pomaknu nasmijavajući ih i šetajući od jednog do drugog i sl. Tko se probudi, odnosno pomakne ili počne smijati, pridružuje se mišu i zajedno pokušavaju probuditi ostale lavove. Igra traje sve dok ne ostane samo jedan lav koji pobjeđuje u igri i on sada preuzima ulogu miša i igra se otpočetka.

LIKOVNA AKTIVNOST SLIKANJA KOLAŽEM "LAV I MIŠ"

Potrebno: podloga za lijepljenje natur boje, žuti, narančasti (preporuka oslikani papiri kombinacijom narančaste i žute tempere ) i sivi kolaž, crni flomaster.

Aktivnosti na temu „Vrlo gladna gusjenica

1. Aktivnost: Priča „Vrlo gladna gusjenica“ , Eric Carle

Materijal: 

Slikovnica ili tekst priče koji možete pronaći u nastavku ili  video verzija čitanja priče. 

Opis aktivnosti:

Prije čitanja posjednite dijete u krilo kako bi potaknuli osjećaj bliskosti i stvorili ugodno i opuštajuće okruženje.

Tijekom čitanja priče potaknite dijete na aktivno sudjelovanje postavljanjem pitanja i razgovorom o slikama. S ciljem usvajanja naziva dana u tjednu, nakon svakog pročitanog dana, upitajte dijete npr. „Što se dogodilo u nedjelju? (ako dijete još ne imenuje dane u tjednu) ili „Kojega dana u tjednu je mala gusjenica izašla iz jajašca?“ ( ako dijete imenuje dane u tjednu) i sl. 

Isto tako možete dijete zamoliti da zajedno prebrojite koliko je čega gusjenica pojela ili da imenuje hranu na slikama. Mogućnosti su različite, a vama prepuštam izbor s obzirom na dob i mogućnosti djeteta.

Vrlo gladna gusjenica

U šumi, na zelenom listu, koji je bio obasjan mjesečinom…ležalo je jedno bijelo jajašce.

U NEDELJU ujutro, kada se pojavilo sunce, iz jajašca je izašla vrlo malena i jako gladna gusjenica. Ubrzo je krenula u potragu za hranom.

U PONEDJELJAK je progrizla 1 jabuku, ali je još uvijek bila gladna.

U UTORAK je progrizla 2 kruške, ali je još uvijek bila gladna.

U SRIJEDU je progrizla 3 šljive, ali je još uvijek bila gladna.

U ČETVRTAK je progrizla 4 jagode…ali je još uvijek bila gladna.

U PETAK je progrizla 5 naranči, ali je još uvijek bila gladna.

U SUBOTU je progrizla 1 krišku čokoladne torte, 1 sladoled, 1 krastavac, 1 krišku sira, 1 krišku salame,1 lizalicu, 1 krišku torte od višanja, 1 kobasicu, 1 kolačić i 1 krišku lubenice! Te je noći malu gusjenicu jako bolio trbuh.

Vrlo gladna gusjenica je tada progrizla 1 zeleni list. Tada se osjećala malo bolje.

Gusjenica više nije bila malena…postala je velika, debela gusjenica. Sagradila je malu kućicu-„kukuljicu“ i probudila se nakon nekog vremena kao…veliki, prekrasni leptir!

Eric Carl 

2. Aktivnost: „Od gusjenice do leptira“

Materijali:

· papirnati tanjur ili papir za crtanje

· bojice

· može, ali ne mora: riža za jajašca i tjestenina za kukuljicu i gusjenicu (svrdla) , ljepilo

· edukativni film „Od gusjenice do leptira“ 

Opis:

Nakon što ste pročitali priču, potaknite dijete na razgovor o ciklusu nastanka leptira. Nakon što utvrdite da je dijete razumjelo taj ciklus predložite mu da to i nacrta. Tanjur ili papir olovkom ili flomasterom podijelite na četiri polja te povucite strelice u krug kao na slici. U prvo polje dijete crta jajašce na listu/lijepi rižu , u drugo malu gusjenicu, u treće čahuru, a u četvrto leptira.

                            

 

3. Stvaralačka aktivnost: „Gusjenica“, 

Materijal:

· karton za jaja

· škare

· tempere ili vodene boje, kistovi

· crni flomaster ili

· prazna tabla od tableta i papar – za oči (opcionalno: može, ali i na mora)

· za ticala: čupava žica ili slamčice ili čačkalice


Opis:

Izrežite dio kartonske ambalaže od jaja kao na slici. 

Neka dijete oboji tijelo i glavu gusjenice. Oči dijete može nacrtati npr. crnim flomasterom ili napraviti od kolaž papira, ili uz Vašu pomoć zalijepiti plastične oči koje možete jednostavno izraditi od ambalaže u kojoj su zapakirane tablete: izrežite praznu tablu za tablete na dijelove te u prostor u kojemu je stajala tableta umetnite zrno papra.
  

  

4. Aktivnost: „Vježbamo grafomotoriku“

Materijal:

· radni listić možete preuzeti ovdje: Leptir - grafomotorika

· olovka

· drvene bojice 

Opis:

Isprintajte radni listić. Uputite dijete da ukrasi leptire prema zadatku. Kada dijete završi, može leptiriće obojiti drvenim bojicama prema vlastitoj želji.

5. Aktivnost: Stihovi s pokretom „Leptir“

Materijal:

· stihovi s pokretom „Leptir“ (nalazi se u nastavku)

Opis:

Čitajte stihove i pratite ih pokretom opisanim u zagradi. Dijete prvo sluša i prati pokrete. Zatim ponovite stihove i pokrete, ali sada uputite dijete da ponavlja pokrete za vama. Slijedeći put potaknite dijete da ponavlja i stihove. Sada ponavljajte stihove, a dijete neka pokuša pokazati odgovarajući pokret. Na kraju pokazujte djetetu pokrete, a dijete pokušava pogoditi stihove. 

                                   „LEPTIR“

Krenuo je leptir, na put oko svijeta. (ispružiti ruke i spojiti dlanove)

Poletio s livade, sa šarenog cvijeta. (dlanovima simulirati let leptira)

Obukao čarape (napraviti pokret kao pri oblačenju čarapa)

i majicu žutu, (napraviti pokret kao pri oblačenju majice)

mahao je djeci svoj na dalekom putu. (mahati za pozdrav)

Plesna haljina žutog maslačka (Sunčana Škrinjarić)

Svake je godine cvijeće priređivalo raskošni ples koji je bio toliko velik i poseban da je trajao do zore. Pripreme za ples su trajale tijekom cijele godine. Krojile su se i izrađivale posebne haljine te su se pripremali razni ukrasi i kape.

I tako je jedne godine u jarku, jedan žuti maslačak plakao jer je znao da ne može prisustvovati plesu. Naime, on je smatrao sebe neuglednim jer je imao ružnu haljinu. Tada je jedna bubamara, odnosno božja ovčica, začula plač maslačka. On joj se tada povjerio i rekao joj je da plače jer je njegova haljina ružna i da svi cvjetovi imaju ljepšu haljinu od njega te da on zato ne može prisustvovati plesu. Maslačak ne želi biti najružniji cvijet na plesu.

Bubamara nije znala što da radi i kako da maslačku pomogne pa je za savjet pitala ostale kukce. No, nitko nije znao kako mu pomoći.

Cijelu priču čuo je stari pauk koji je bio jako zao. On je osjetio da mu se te noći približava smrt pa je bio jako nesretan. Odlučio je da će maslačku istkati haljinu kakvu neće nitko drugi imati. Vjerovao je da će mu biti lakše umrijeti ako razveseli maslačka.

I tako je stari pauk bio zaposlen cijelu noć, a ujutro sljedeći dan, haljina je bila gotova. Maslačak je obukao haljinu i sretan otišao na ples. Cijelu je noć sa svima plesao, a svi su se divili njegovoj prekrasnoj haljini.

Sljedećeg dana, jedan je dječak puhnuo u maslačka i njegova se haljina rasprsnula. No, na proljeće je pored tog istog maslačka niknulo još mnogo drugih. I svi su oni prisustvovali plesu cvijeća u svojim predivnim paučinastim haljinama.

(skraćena verzija)

Cijelu priču poslušajte u audio formatu:

Jaje koje nije znalo koju boju voli

Približavao se Uskrs. Jaje Egi bilo je žalosno. Puno se toga pripremalo: košarice, čokoladni zečići, a hrpa jaja željno je čakala bojanje. Svako je jaje odabralo svoju boju, svoj novi izgled za uskršnju košaricu. Svi, baš svi, osim Egija. On se nije mogao odlučiti u koju boju da oboji svoju ljusku. 

Došao je i dan bojanja jaja, a on još uvijek razmišlja u koju boju da se oboji. Pred njim su bile izložene sve boje: crvena, žuta, plava, zelena, narančasta. A Egi ni tada da se odluči u koju boju da se oboji. 

Razgledao je sve boje i tiho sebi rekao: "Ova plava boja zaista je lijepa i podsjeća me na boju neba." Uzeo je kist i obojio se u nekoliko plavih točkica. 

Zatim je ugledao crvenu boju, koja je bila sjajna i crvena, poput jabuke s bakina ormara. Uzeo je kist i obojio se u nekoliko crvenih točkica. 

Onda je ugledao žutu boju, sjajnu i zlatnu kao sunce. Uzeo je kist i obojio se u nekoliko žutih linija. 

Bila je tu i zelena boja, zelena kao što su iglice na boru. Zelena mu se toliko svidjela da je njome napravio više zelenih linija. Sad je jaje Egi bilo lijepo i obojano.

Zadovoljan svojim izgledom pjevao je:
KOJU BOJU JOŠ DA UZMEM! - pjevao je sam u sebi.

Ugledao je narančastu boji. Bila je svijetla i vesela poput bundeve u kojoj se pa i svijeća za jesensku svečanost.

Tako se jaje Egi zabavljalo bojanjem svoje ljuske.
Pogledao se u ogledalo i rekao - EVO I JA SAM IZABRAO BOJE KOJE VOLIM I SAD SAM SPREMAN ZA USKRS.

-BAŠ SAM LIJEP, BAŠ SAM LIJEP!-

I stvarno je jaje Egi bilo najljepše uskrsno jaje.

Možda će vas zanimati:

Tko sve daje jaje 1. dio

Tko sve daje jaje 2. dio: Slikovnice i priče

Tko sve daje jaje 3. dio: Likovna aktivnost "Potrgaj i pogleda...tko će se izleći iz jajeta

Možda će vas zanimati i ovo:

Priča o uskrsnom zecu

Priča: Čarobno jaje

Priča: Ružno pače

Priča: Max je pronašao jaje

Uskrs: Stihovi i pjesmice

Moglo bi vas zanima

Priča o uskrsnom zecu

Bili jednom mama zečica i tata zec i imali su sedam malih zečića. Nisu znali koji bi od njih mogao biti pravi uskrsni zec.

Uzeli su zato košaru punu šarenih uskrsnih jaja i pozvali svoju djecu.

- Da vidimo koji će od vas biti pravi uskrsni zec! Ponesite ova jaja djeci!

Prvi pristupi najstariji zec, zvani Dugouško. On uze zlatno jaje pa potrči s njim kroz šumu, preko proplanka, prepliva malo jezero, koje se nalazilo na putu, ponovo na livadu, pa sve do dvorišne ograde kuće u kojoj su stanovala djeca. Ona su za zeku, u vrtu, već pripremila gnijezdo. Dugouško uzme jaki zalet i jednim skokom preskoči ogradu. Ali jao! Nije dobro ocijenio, zalet je bio prevelik, on je prejako skočio, a jaje mu je pritom udarilo u zemlju i razbilo se. Žalostan i pokunjen vrati se kući neobavljena posla.

On nije bio pravi uskrsni zec.

Sada je došao red na drugog zečića, zvanog Vrtirep. On uze srebrno jaje, pa potrči s njim kroz šumu. No, čim je stigao u šumu, s grane ga zovne vrana:

- Zeko što to nosiš? Pokaži mi!

- Nosim jaje za djecu. Zar ne znaš da već dolazi Uskrs?

Dok je on pričao, vrana je zgrabila jaje i odletjela s njim. Ni on nije bio pravi uskrsni zec.

Došao je red i na trećeg zeca, koji se je zvao Sladibrk. On uze čokoladno jaje, pa hop s njim kroz šumu! Na samom rubu šume, nadomak proplanku, dočeka ga vjeverica i upita:

- Zeko, što to nosiš?

- Čokoladno jaje za djecu!

- Mmmm… - reče vjeverica - Daj mi malo da liznem, molim te!

Lizne ona, lizne zeko, lizne ona, lizne zeko – i u tili čas nestade čokoladnog jajeta. Kada se zeko Sladibrk vratio kući tata ga je počupao za brkove, koji su još bili umrljani od čokolade, i rekao:

- Nisi ni ti pravi uskrsni zec!

Dođe i četvrti zeko na red. On se zvao Šaro. Uze Šaro šareno jaje, pa s njim kroz šumu. Dođe do ruba šume, preko proplanka, pa sve do jezera. Popne se na brvno da s njim prepliva jezero. Dok je plivao, zagledao se u svoju sliku što ju je primijetio na mirnoj površini jezera. No tada – buć! Pade mu jaje u vodu. Ni on nije bio pravi uskrsni zec.

Peti zeko se zvao Meka Šapa. On uzme plavo jaje, pa s njim kroz šumu. Stigne do ruba šume, prijeđe proplanak, stigne do jezera, prepliva jezero, i tek što je stigao na drugu obalu sretne ga lisica.

- Zeko što to nosiš? - upita ga lisica.

- Nosim djeci uskrsno jaje! - odgovori zec.

- Daj mi ga malo da ga pokažem svojoj djeci!

Lisičići se stadoše igrati s jajem, kao s loptom. No, jednom jaje promaši, padne na kamen i razbije se.

Ni Meka Šapa nije bio pravi uskrsni zec.

Predzadnji zeko, Kratkorepić, uze žuto jaje, pa potrči s njim kroz šumu, preko proplanka, prepliva jezero, stigne na drugu obalu, krene livadom prema kući gdje su stanovala djeca, kad susretne drugog zeca. On ga pozove da se s njim poigra. Ali usred igre najednom nestade zeca, a od jajeta ni traga ni glasa. Ni Kratkorepić nije bio pravi uskrsni zec.

Sedmi zeko, najmlađi, zvao se Bjelko. On uze crveno jaje, pa potrči s njim kroz šumu. U šumi sretne vranu koja ga je zvala:

- Zeko kud ćeš?

- Nosim jaje djeci za Uskrs! - odgovori zeko, ne zaustavljajući se. Na izlasku iz šume dočeka ga vjeverica i htjede se poigrati s njim. No zeko joj odgovori da se žuri odnijeti jaje djeci za Uskrs. Sretno stigne do obale jezera. Stane na brvno da prepliva jezero. Kad je došao na drugu obalu, dočeka ga lisica i htjede ga pozvati da pokaže jaje njenim lisičićima. No, zeko joj se ispriča i reče kako žuri djeci da im odnese uskrsno jaje. Trčeći dalje sretne još jednog zeca. Kad ga taj pozove na igru, Bjelko mu reče:

- Nije sad vrijeme za igru, žurim djeci, nosim im jaje za Uskrs! - i odskakuće dalje. Ubrzo zatim stigne do ograde one kuće u kojoj su stanovala djeca. Djeca su u vrtu već pripremila gnijezdo za uskrsnog zeca. Bjelko uze zalet, ni prevelik, ni premalen i preskoči ogradu baš kako treba. U vrtu je našao gnijezdo što su ga djeca za njega pripremila. U njemu ostavi crveno uskrsno jaje.

On je bio pravi uskrsni zec.

V. Picht

Možda će vas zanimati i ovo:

Priča o uskrsnom zecu

Priča: Jaje koje nije znalo koju boju voli

Priča: Čarobno jaje

Priča: Ružno pače

Priča: Max je pronašao jaje

Uskrs: Stihovi i pjesmice

Tko sve daje jaje 2. dio: Slikovnice i priče

Tko sve daje jaje 3. dio: Likovna aktivnost "Potrgaj i pogleda...tko će se izleći iz jajeta

"Tko sve daje jaje", 2. dio: Slikovnice i priče

Više o dobrobitima čitanja slikovnica i priča možete pročitati OVDJE, a u današnjem postu predložit ću neke od slikovnica i priča koje djeci čitamo u sklopu aktivnosti "Tko sve daje jaje". S obzirom da su knjižnice zatvorene, dala sam si malo truda te jednu od slikovnica, „Max je pronašao jaje“, prevela  i prilagodila u video formatu.

„Max je pronašao jaje“

Slikovnica se u originalu zove „Max Finds an Egg“, a namijenjena je za rano učenje engleskog jezika 1. stupnja. Slikovnicu možete gledati sa zvukom ili isključiti zvuk i na glas je čitatu djetetu. 

Slikovnica „Oda jajetu“, Zoran Pongrašić

Što je bilo prvo - kokoš ili jaje? Pitanje je koje oduvijek potiče maštu i izaziva mnoge zanimljive rasprave. "Svatko na svoj način odgovor nam daje. Čemu sva ta buka, galama i svađa? Iz jaja se uvijek novi život rađa!" U ovoj slikovnici je sve razigrano, veselo i šareno, čak su i slova različitih veličina i boja. A uz pomoć brojnih humorističnih crteža djeca će moći upoznati razne životinje koje se legu iz jaja. Zanimljivo i veselo!

Slikocnica "Povuci i ... pogledaj! Koga će mama roditi?", Giovanna Mantegazza

Povuci i pogledaj koje će sve mame iz životinjskoga svijeta dobiti svoje mladunce iz snešenih jaja . . . Slikovnica na izvlačenje (sa slikama koje se mijenjaju) pogodna je za igru, otkrivanje i zabavno učenje, a namijenjena je najmlađima.

Slikovnicu možete naručiti i preko weba. Trenutno je na akciji, a ponudu pogledajte ovdjeOVDJE.

Slikovnica „Jaje“, Dick Bruna

Čije je jaje bijelo izgubljeno u travici? Koka kaže da je njeno, pijetao da je njegovo, a tu su još maca i pjegavi psić koji radoznalo obilaze oko jajeta. Kora je pukla i pojavilo se žuto, gladno pače. I koka, i pijetao, i psić i maca pobrinuli su se da nahrane zbunjenoga mališana. Sada pače više nije gladno, niti zabrinuto, jedino ga još zanima gdje bi moglo zaplivati. Slikovnica slavnoga ilustratora Dicka Bruna, namijenjena najmlađim čitateljima.

Priča "Čarobno jaje"

Priču o čarobnom jajetu pročitajte OVDJE.

Priča "Ružno pače"

“Ružno pače” je priča o nevoljama i patnjama malog labuda koji se greškom izlegao u pačjem gnijezdu. Odmah na početku je obilježen kao drugačiji i tu počinju svi njegovi problemi. Pače biva omalovažavano na razne načine i zlostavljano i zbog toga što nije vjerovao u sebe, misleći kako je bezvrijedan napušta pačje pleme. Priču prčitajte OVDJE.

Predložene slikovnice i priče odličan su uvod u  aktivnosti istraživanja "Tko sve daje jaje", 1.dio   ili kao poticaj prije likovne aktivnosti "Pomozi mi izaći" koju ću opisati u slijedećem postu. Uživajte u čitanju!

Možda će vas zanimati:

Priča o uskrsnom zecu

Uskrs: Stihovi i pjesmice

Tko sve daje jaje 3. dio: Likovna aktivnost "Potrgaj i pogleda...tko će se izleći iz jajeta

RUKAVICA

Išao djed kroz šumu, a za njim trčao pas.

Išao djeda, išao, pa ispustio rukavicu.

Uto dotrči mišica, uvuče se u rukavicu i reče:

„Tu ću ja živjeti!“

Tada žaba skok, skok, skok, upita:

„Tko tu živi?“

„Ja mišica Grickalica. A tko si ti?“

„Ja sam žabica Skočica. Pusti i mene unutra,“

„Uđi“, reče joj mišica.

Sada ih je u rukavici već dvoje. Kroz šumu trči i zečić. Pritrča rukavici pa upita:

„Tko tu živi?“

„Ja mišica Grickalica i ja žabica Skočica. A tko si ti?“

„Ja sam ježić  Bježić. Pustite i mene u rukavicu.“

„Uđi“, rekoše.

Sad ih je već troje. Dotrči lisica pa upita:

„Tko tu živi?“

„Ja mišica Grickalica,ja žabica Skočica i ja ježić Bježić. A tko si ti?“

„Ja sam lisica Sestrica. Pustite i mene k sebi.“

„Uđi“, rekoše.

Eto, sad ih je već četvero. Kad gle, trči vučić i pita:

„Tko tu živi?“

„Ja mišica Grickalica,ja žabica Skočica, ja ježić Bježić i ja lisica Sestrica. A tko si ti?“

„Ja sam vučić Sivi Brčić. Pustite i mene.“

„Uđi“, rekoše.

Uđe i on u rukavicu. Već ih je bilo petero. Iznenada se dovuče divlji vepar:

„Grok, grok , tko to živi u rukavici?“

„Ja mišica Grickalica,ja žabica Skočica, ja ježić Bježić , ja lisica Sestrica i ja vučić Sivi Brčić. A tko si ti?“

„Ja sam vučić veprić Kljović. Pustite i mene.“

„Nećeš moći“, rekoše životinje iz rukavice

„Nekako ću se uvući, pustite me“

„Što ćemo s tobom. Hajde ulazi!

Uđe i ovaj. Već ih je šestero. Tako im je bilo tijesno sa se nisu mogli pomaknuti. Tada zapucketaše suhe grančice i pojavi se medvjed. Priđe rukavici pa zamumlja:

„Tko to u rukavici živi?“

„Ja mišica Grickalica,ja žabica Skočica, ja ježić Bježić , ja lisica Sestrica, ja vučić Sivi Brčić i ja veprić Kljović. A tko si ti?“

„Uuu, uuu, tu vas je puno. Ja sam medvjedić Druškančić. Pustite i mene k sebi?“

„kako ćemo te pustiti? Jako nam je tijesno!“

„Bilo kako!

„Pa onda uđi, samo polako!“

Uđe i ovaj. Sada ih je sedmero. Bilo je tako tijesno da se rukavica mogla svaki čas raspasti.

U međuvremenu primijeti djed da nema rukavice. Vrati se tada i potraži je. Pas otrči naprijed. Trčao je i trčao, pa ugleda . leži rukavica i pomiće se.

Tada pas zalaje: „Vau, vau!“

Životinje se uplašiše, izjuriše iz rukavice, pa se razbježaše po šumi na sve strane.

A djed dođe i uze rukavicu.

Ruska narodna priča

Djevojčica sa zlatnom lampicom

Priču o djevojčici s lampicom, koju mi je proslijedila prije desetak godina odgojiteljica Katarina (inače Waldorf odgojitelj), a ja sam ju negdje zametnula i izgubila, davno sam čitala mojoj Gabrijeli. Pokušala sam ju pronaći na internetu, ali bezuspješno. Postoje različite verzije, ali niti  jedna slična onoj koja je meni ostala u sjećanju . Ja sam priču obradila i malo ju promijenila. Nadam se da će vam se svidjeti.

Jednom davno živjela je djevojčica po imenu Lucija. Lucija je živjela sa svojom bakom u osamljenoj kućici na rubu šume. Šumska stvorenja bili su njezini jedini prijatelji, a zlatna lampica njezina jedina igračka, jedina ostavština njezinih roditelja koji su umrli dok je Lucija bila još mala djevojčica. 

Svakoga dana, Lucija bi radila u vrtu, sakupljala drva za ogrjev u šumi i štogod bi radila i gdjegod bi išla, uvijek je sa sobom nosila zlatnu lampicu, čija je svjetlost uvijek sjala te pjevala:

„Ja nosim lampicu svoju

što lijepo svijetli i sja.
Na nebu blistaju zvijezde,
na zemlji sad svijetlim ja.
La, la, la, la, la, la, la la,
la bimela, bamela bum!
La, la, la, la, la, la, la la,
la bimela, bamela bum!"

I upravo se zbog te lampice, Lucija uvijek osjećala sigurno .

Jedne jesenje večeri kada se spustila tama u šumi, Lucija je primijetila da njezina zlatna lampica ne sjaji sjajem kojim je prije sjala.

Tijekom sljedećih dana svjetlost lampice bila je sve slabija te Lucija odluči potražiti Sunce kako bi ono vratilo sjaj njezinoj lampici pa ga krene pronaći.

Na putu kroz šumu, Lucija sretne svog prijatelja zeca.

„Lucija, dođi. Idemo se igrati“, reče joj zec veselo skačući po travi.

„Nemam vremena za igru. Moja lampica se gasi.“ odgovori Lucija tužno. „ Moram pronaći Sunce i ponovo vratiti sjaj svojoj lampici. Znaš li ti gdje ga mogu pronaći?“

„Ne znam, ali mogu ti pomoći tražiti ga.“, reče zec i krene s Lucijom tražiti Sunce. Luciju jako razveseli društvo njezina prijatelja zeca te nastave oni zajedno tražiti Sunce veselo pjevajući:

„Ja nosim lampicu svoju
što lijepo svijetli i sja.
Na nebu blistaju zvijezde,
na zemlji sad svijetlim ja.
La, la, la, la, la, la, la la,
la bimela, bamela bum!
La, la, la, la, la, la, la la,
la bimela, bamela bum!"

Lutajući tako šumom u potrazi za Suncem, sretnu oni vjevericu . „A gdje vi tako žurite“, upita ih ona.

„Idemo tražiti Sunce.“, odgovore joj Lucija i zec. „Znaš li ti možda gdje ga možemo pronaći?“.

„Ne znam, ali znam nekoga tko bi vam mogao pomoći. Mudra Sova će to sigurno znati. Idemo ju zajedno pitati.“, reče vjeverica veselo i pohita prema velikom hrastu gdje je živjela Mudra Sova.“

Noć se već spustila i zadnje zrake sunca nestale su u tami noći, a lampica se potpuno ugasila. Lucija tužno pogleda prijatelje i suze joj krenu niz obraze.

Mudra Sova upravo se probudila.

„Mudra Sovo....“, obrati joj se vjeverica. „Moja prijateljica Lucija želi pronaći Sunce. Njezina lampica se ugasila. Znaš li ti gdje ga može pronaći kako bi joj ono ponovo vratilo sjaj.“

Sova je mudro šutjela. I baš kad su mislili da im ne želi odgovoriti i htjeli otići, Sova mudro prozbori:

„Hu-hu. Sunce ćete pronaći na vrhu šumske planine. Hu-hu. Ali požurite, morate tamo stići do zore.“

Luciji se vrati nada i srce joj veselo zaigra.

Zahvale mudroj Sovi na pomoći pa se upute prema šumskoj planini. Uspon je bio težak i strm, ali nisu odustali. Zvijezde su blistavo svjetlucale na vedrom nebu, obasjavajući im put prema vrhu. Napokon se popnu na vrh planine. Ali tamo nije bilo Sunca. Razočarani i umorni, stisnu se jedno uz drugo kako bi se malo odmorili….

Kad odjednom, prve zrake Sunca, crvene i žute, zaplešu po nebu i uštipnu Luciju po obrazu. Zatim se nebo ispuni zlatnim sjajem i Sunce pokaže svoje lice.

„O, drago Sunce“, uzvikne Lucija. „Moja se lampica ugasila. Molim te, vrati joj sjaj kako bi mi mogla svijetliti put.“

I dogodi se čudo. Jedna blistava zraka Sunca, spusti se s neba, zavrti se veselo plešući oko Lucije, zaustavi se i u trenu upali Lucijinu lampicu. Lampica zablista kao nikada do tada, sjajem zlatnijim od najblistavijeg zlata, a Sunce se nasmiješi pa nastavi šarati nebo svojim toplim zrakama.

"Hvala ti, Sunce", rekla je Lucija tiho. Sretna i zadovoljna, zajedno sa svojim prijateljima, Lucija krene nazad svojoj kući veselo pjevajući:

„Ja nosim lampicu svoju
što lijepo svijetli i sja.
Na nebu blistaju zvijezde,
na zemlji sad svijetlim ja.
La, la, la, la, la, la, la la,
la bimela, bamela bum!
La, la, la, la, la, la, la la,
la bimela, bamela bum!"

Priča o četiri svijeće

U hramu je Božjem vladala tišina.  Samo četiri svijeće, svaka svojeg značenja i imena, polagano su gorjele… 

Prva svijeća zvala se MIR.

“Ja sam MIR… ljudi me ne uspijevaju sačuvati… Nitko ne želi da vlada mir. ”, reče tiho i polako se ugasi. 

Druga svijeća je to čula pa reče: “Ja sam VJERA… nažalost mnogi ljudi imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam… Nitko više nema vjere u ništa i nikoga”. Tek što to izgovori, zapuše lagani povjetarac i ugasi je.

Oglasi se žalosno i treća svijeća slabašno tinjajući: “Ja sam LJUBAV… nemam više snage… ljudi često zaboravljaju na mene. Nitko nikoga više iskreno ne voli.“ I  u trenu se ugasi.

Nedugo zatim u sobu  uđe dijete … 

” Što je to?” upitalo je.
“Trebale ste gorjeti do kraja.”
I rekavši to, počelo je plakati.

Tada se oglasi i četvrta svijeća:
“Ne boj se, ja sam NADA! Nitko nikada ne smije izgubiti nadu. Ja ću ih ponovo upaliti i u ljudske živote poslati. ”. Nakon što upali tri svijeće koje su umalo odustale, četvrta svijeća NADA im reče: „Svijetlite i dajte svima mir vjeru i ljubav, a ja ću uvijek biti nada koja se nikada ne gasi, već plamen svoj širi i svakog čovjeka krasi!“.

Dijete je ispričalo ovu priču svima koje je znalo. A ta priča i dan-danas teče, a prati je adventsko vrijeme kroz sve četiri svijeće.

LEGENDA O SVETOM JURJU: Zašto je grb sv. Juraja na zastavi kraljevine Engleske

Iako se njegov križ nalazi na engleskoj zastavi (koju, doduše, ponajviše gledamo na sportskim natjecanjima i u rijetko kojoj drugoj prilici), nema čvrstih povijesnih dokaza da je on ikada posjetio Englesku.Bio je rimski vojnik cara Dioklecijana koji se spominje u mnogobrojnim legendama i pričama o pokrštavanju, a organizacije poput English Heritagea pokušavaju u recentnim vremenima ponovno oživjeti običaj slavljenja ovog sveca.

Baš kao što Škoti slave dan svojeg sveca zaštitnika, sv. Andrije, Engleska, 23. travnja, slavi sv. Georgea. Običaj slavljenja sv. Georgea prerastao je početkom petnaestog stoljeća u velik engleski nacionalni praznik no nakon što je tri stoljeća kasnije, 1707., stvorena unija Engleske i Škotske, taj je običaj gotovo posve iščeznuo.

Posljednjih je godina bilo nekoliko inicijativa da se dan proglasi blagdanom, no sama činjenica da nema dokaza da je sv. George uopće bio Englez, da je rođen na otoku ili – štoviše – da je ikada uopće bio na njemu ponešto otežava ovu proceduru, čineći krajnji ishod tih inicijativa neizvjesnim. Bilo je također i pokušaja da se sv. George “smijeni” s mjesta sveca zaštitnika i zamijeni nekim drugim u čije bi porijeklo Englezi bili “sigurniji” – poput Edmunda ili pak sv. Albana.

Zanimljivo je da se dan sv. Georgea – kod nas znan kao Jurjevdan, Jurjevo ili Đurđevdan – aktivno slavi na Visu. Britanci koji su za Napoleonskih ratova izgradili nekoliko utvrda na Visu gdje su se borili protiv francusko-venecijanske flote donijeli su na ovaj otok nekoliko svojih običaja. Među njima je kriket svakako najneobičniji za naše podneblje, ali i proslava dana sv. Jurja također je pustila korijenje u viškoj tradiciji.

Legenda o sv. Jurju

Jednom davno, postojao je  mladi i plemeniti vitez Juraj. Juraj je volio pomagati ljudima, a posebno je volio životinje, i one velike i one male. Juraju je bila draga sva priroda. Često je jahao na svom konju diveći se čarima prirode.

Jednoga dana Juraj je čuo da je u nevolji neka daleka zemlja koju je napao veliki zmaj. Strašni zmaj uništavao je sve što su stanovnici te zemlje radili - trgao im je cvijeće, gazio sa svojim velikim stopama po pšenici, tjerao im je životinje i jako su ga se bojali. Ono što ih je najviše uplašilo bilo je to što im je oteo princezu koju su jako voljeli.

Juraj im je odlučio pomoći. Otputovao je na svom konju do te zemlje i pronašao strašnog zmaja.Kada je Juraj pronašao srašnoga zmaja i vidio da je život mlade princeze u opasnosti, snažno se nabacio kopljem na njega te ga opasno ranio.  Zmaj je onako ranjen i uplašen netragom nestao iz zemlje koja je ponovno postala sretna.

Ljudi su jako zavoljeli Jurja koji je postao njihov junak, a njegovzaštitini grb je postao i zaštitini grb kraljevine Engleske.

Priča "Pod gljivom"

div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"> Moj novi projekt. Nadam se da vam se sviđa...