Na pučini plavog mora
njihao se val.
Kao kakav tromi medo
što ide na bal.
Putujući nešto mrmlja,
udara o žal.
To se s njime igra vjetar maestral.
Zalaz sunca nebo zlati,
nestao je dan.
Na počinak ode vjetar,
uhvati ga san.
Na leđima mirnog mora
zaspao je val,
budit će ga sutra
vjetar maestral.
Nema komentara:
Objavi komentar