Predškola

PREDŠKOLA je priprema djece za polazak u školu. Ona je prostor između obiteljskog doma, dječjeg vrtića i osnovne škole.

Psihofizičke razvojne osobine djece u dobi pred školu:

- razvijen pojam o sebi i svojim mogućnostima
- natjecateljski duh, želja da se u nečemu nadmaši vršnjake
- sakupljanje različitih predmeta.

Djeca predškolske dobi sposobna su:

• vladati svojim fiziološkim potrebama 
• govorno se izražavati 
• vješto se kretati u prostoru i djelovati u njemu 
• razlikovati ponašanja koja sredina ocjenjuje kao pozitivna od negativnih 
• usvojiti pojmove i generalizirati ih 
• logički misliti i zaključivati na temelju poznatih im elemenata 
• shvatiti postupke i uzroke nečijeg djelovanja 
• usmjeravati pozornost na različite stvari, shodno motivaciji 
• shvatiti pojam vremena, ali samo za sadašnjost. 

Djeca pred školu trebala bi imaju razvijene slijedeće prečitačke vještine:

• razumijeti priče koje mu se pričaju, znati prepričati jednostavnu i kratku priču 
• shvatiti da pisani tekst sadrži pisanu poruku 
• znati kako se drži knjiga, okreću listovi, kako tekst teće s lijeva nadesno, i odozgo nadolje 
• znati da se tekst sastoji od rečenica, rečenica od riječi, a riječ od glasova 
• prepoznati sluhom pojedinačne glasove u riječi te znati rastaviti riječi na glasove (glasovna analiza) te sastaviti glasove u riječ (glasovna sinteza) 
• prepoznavati slova abecede 
• znati pročitati i napisati vlastito ime. 

Osnovne obveze predškolaca su:

- PREMA SEBI (zdravlje, vlastiti razvoj, usvajanje higijenskih i radnih navika, pravila o čuvanju zdravlja)
- PREMA DRUGIMA (uljudno ponašanje, pomaganje, suradnja, razumijevanje, uvažavanje, nenasilno rješavanje sukoba,...)
- PREMA OKOLINI.

Osnovna obilježja pripreme djece za polazak u školu su:

- zadovoljavanje dječjih primarnih (bioloških) potreba, koliko je to moguće, u suradnji s roditeljima
- nastojanje da dijete dobije osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti
- pružanje svakom djetetu prigode za samo ostvarivanje i stjecanje povjerenja u sebe, a time i stvaranje pozitivne slike o sebi i o svojim mogućnostima
- praćenjem razvoja djeteta moguće je uočiti posebne potrebe djeteta i s njima usklađivati odgojne postupke.

Predškola polaznicima omogućuje:

- raznovrsne razvojne poticaje
- povoljno ozračje kao ne upitan okvir za djelotvoran pozitivni učinak takvih poticaja
- prepoznavanje i prevencija razvojnih poremećaja.

OSNOVNO O USTROJSTVU PREDŠKOLE

Zadaćama i namjeni predškole trebaju odgovarati:

- prostor i oprema
- pokućstvo (namještaj)
- audio-vizualna sredstva
- sredstva za likovno i govorno-scensko izražavanje djece
- sredstva za glazbeno izražavanje
- sredstva za istraživanje
- razni oblikovani i neoblikovani materijali.


Vrijeme provedbe (trajanje predškole za djecu koja nisu uključena u redoviti program, odnosno ne idu u vrtić): uobičajeno je od 150 – 170 sati.

Sudionici provedbe programa predškole:

Ravnatelj ustanove, osim voditeljice, najodgovornija je osoba za osiguranje potrebnih preduvjeta za normalan rad predškole.

Voditeljica uz sudjelovanje i pomoć ostalih sudionika – suradnika, ostaje temeljnim, neposrednim izvršiteljem i kreatorom izvedbenog programa.

Stručni profil voditelja predškole treba obuhvaćati:

• temeljito poznavanje mogućnosti djece u 6. godini života
• temeljito poznavanje programa odnosno svih činjenica važnih za stvaranje dobrog izvedbenog programa
• poznavanje i znalački odabir načina i sredstava za koje se zna da će imati najveći učinak u razvojnom poticanju djece
• osposobljavanje za uspješnu komunikaciju sa svim čimbenicima koji mogu doprinijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu, ponajprije roditeljima polaznika predškole
• sposobnost i otvorenost za prihvaćanje i upoznavanje novih znanstvenih spoznaja koje će smišljeno nastojati ugraditi u djelokrug (program) rada predškole
• razumijevanje potreba, želja, osjećaja, tegoba i mogućih problema svakog djeteta
• uspostavljanje suradničkih odnosa s roditeljima polaznika.

ZRELOST DJECE ZA POLAZAK U ŠKOLU

Zrelost djece za polazak u školu promatra se kroz:

1.FIZIČKA ZRELOST

Fizički zrelim smatra se dijete koje zadovoljava stupanj tjelesne razvijenosti s obzirom na kronološku dob (prosječna visina za dječake je 120 cm, a za djevojčice 117 cm; prosječna težina šestogodišnjeg djeteta iznosi oko 20 kg).


2. INTELEKTUALNA ZRELOST

Odgovarajuća intelektualna zrelost podrazumijeva razvijenost opažanja, stabilnost pažnje , govornu razvijenost, te razvijanost mišljenja i pamćenja.
Šetnja, pranje, odijevanje, pospremanje stana ili SDB (soba dnevnog boravka u vrtiću) i druge prilike omogućavaju da u prirodnoj atmosferi vježbamo opažanje djece. Različite slagalice, domino, konstrukcijske igre bolja su priprema za učenje, čitanje i pisanje nego forsirano učenje slova.
Za učenje vještine čitanja i pisanja važno je vidno i slušno opažanje. Točnost slušanja razvija se i čitanjem ili pričanjem različitih priča i pjesmica, govornim igrama, igrama riječima.
Pažnja je bitna funkcija dječje intelektualne zrelosti. Kod šestogodišnje djece prevladava nehotična (nenamjerna) pažnja.
To utječe na organizaciju i metode odgojno-obrazovnog rada u školi. Nastava mora biti zanimljiva, sadržajno i metodički primjerena djeci tog uzrasta (u početku aktivnost treba trajati 25-30 minuta, a kasnije i duže).
Govor je jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije, prenošenja iskustva, učenja.
Dječji govor može se razviti jedino u socijalnom okruženju. Dijete će govorom izraziti svoje osjećaje, namjere ili zahtjeve, ali isto tako razumjeti tuđi govor.

Za početak školovanja osobito su važne misaone funkcije djeteta.


3. EMOCIONALNA ZRELOST

Emocije ili osjećaji osobito su važni za socijalni život djeteta.
Emocionalna zrelost znači da dijete reagira primjereno određenoj situaciji.
Djeca počinju racionalno objašnjavati svoje i tuđe ponašanje, a to onda omogućuje i kontrolu tog ponašanja.
Emocionalno nezrelo dijete lako gubi motivaciju za učenje, slabo kontrolira svoje postupke pa i školsku disciplinu teško podnosi.
Emocije olakšavaju djetetu da prepozna sebe i svoje postojanje, što mu pomaže u razvijanju svijesti o sebi.


4. SOCIJALNA ZRELOST

Socijalna zrelost najuže je vezana za emocionalnu zrelost. To podrazumijeva da prvoškolac ima svoj krug prijatelja s kojima se igra i druži i koji ga prihvaćaju kao ravnopravnog partnera, ali isto tako podrazumijeva prilagođavanje na društvene obveze i njihovo što temeljitije ispunjavanje u onoj mjeri u kojoj je to u stanju većina djece te dobi.
Važno je usmjeriti dijete da samo vodi brigu o svojim stvarima. Dijete postepeno razvija različite socijalne vještine, kao što je npr. suradnja, popuštanje, iskazivanje vlastitih potreba, stvaranje prijateljstava. Potrebno je kod djece kontinuirano razvijati samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Važno je naučiti dijete da poštuje i tolerira različitost među djecom i da u tim različitostima otkriva nečije kvalitete.
Djeci se isto tako mora dopustiti pravo na samoću te treba poštivati njihovu intimu. Potrebno im je i određeno vrijeme da se prilagode novim situacijama, te da razviju toleranciju na frustraciju. S vremenom će se spontano uključiti u grupu, prihvatiti pravila ponašanja i razviti osjećaj pripadnosti.

Kako mi možemo pomoći djetetu kako bi što spremnije krenulo u školu?

• razvijanjem pozitivne stavove djeteta prema školi 
• poticanjem interesa djeteta prema školi vlastitim pozitivnim stavovima prema školi 
• razvijanjem radnih navika djece (pospremanje igračaka, dovršavanje započete aktivnosti...) 

LITERATURA:

1. Anka Došen - Dobud: "Predškola - voditelj za voditelje i roditelje"