Strani jezik i govorne teškoće

Prva važna pretpostavka pri upisu djeteta u bilo kakav program ranog učenja stranoga jezika je da je dijete dostiglo za svoju dob očekivanu jezičnu zrelost materinjeg jezika. Ima li Vaše dijete ikakve govorno-jezične teškoće, kao što su zamuckivanje i jezična nezrelost, mudrije je posvetiti se adekvatnom logopedskom tretmanu nego ga upisivati u školu stranih jezika.

Prije samog upisa, svakako se savjetujte sa stručnjacima, voditeljima i pedagozima koji će Vam moći potvrditi da je vaše dijete spremno za usvajanje stranog jezika.

TEŠKOĆE U GOVORNO JEZIČNOM RAZVOJU

1.POREMEĆAJI ARTIKULACIJE-IZGOVORA

Neispravan izgovor glasova-dislalya u većine djece spontano nestaje tijekom ranih godina života. Međutim kod neke djece umjesto da spontano nestaju one postaju sastavnim dijelom njihova govora koji je onda nerazumljiv za okolinu. Vršnjaci iz djetetove okoline često nemaju razumjevanja za takav govor te dijete biva izolirano.

Postoje tri oblika neispravnog izgovora glasova:

1. OMISIJA - izostavljanje glasova u riječi (plavo-pavo, Marko-Mako…), ovo je normalno za djecu do 3 godine, poslije toga ne bi se smjelo javljati
2. SUPSTITUCIJA - zamjena glasova drugim glasom (Luka-Juka, riba-wiba…), ovo je normalno za djecu do 4 godine, poslije toga ne bi se smjelo javljati
3. DISTORZIJA - iskrivljeni izgovor nekog glasa

Nesigurna predodžba glasovne strukture riječi (leksička dislalija ) ili tzv. nesigurna riječ (nisu krivi glasovi već njihov razmještaj), primjerice Zagreb-Zabreg, lokomotiva-lokotomotiva,traktor-tratkor, crkva-cvrka...). Ovaj problem može se javiti u ranom jezičnom razvoju. Najčešće spontano nestaje, a ako to nije slučaj do kasnijeg predškolskog uzrsta (5.godine) treba potražiti stručnu pomoć logopeda, jer može ukazivati na postojenja jezičnih problema u djeteta.

Najčešči uzroci poremećaja artikulacije (izgovora) su:

•  odstupanja u građi ili funkciji organa za artikulaciju (jezik, usne, meko nepce…)
• oštećenje ili gubitak sluha
• intelektualno zaostajanje
• loš fonematski sluh (nerazlikovanje između glasova u riječi)
• loš govorni uzor.

2.MUCANJE

Mucanje je poremećaj u tečnosti govora. Osoba sa ovim poremećajem zna što želi ili treba reći ali uslijed neusklađenosti pokreta njezinih govornih organa disanja nastaju teškoće u obliku mucanja.

Više je kritičnih perioda za pojavu mucanja, a najčešće se može javiti između 2. i 5. godine života zbog:

• naglog povećanja fonda riječi
• naglog razvoja gramatike
• razvoja kontrole govora
• završetka formiranja baze govora
• stresa u obitelji i okruženju

Manifestira se ponavljanjem, produljivanjem i umetanjem glasova, slogova ili riječi za vrijeme govora. Ovakvo mucanje naziva se i fiziološko mucanje, i ono u većini slučajeva pod normalnim okolnostima spontano nestaje. U suprotnom slučaju potrebna je stručna pomoć logopeda, jer se radi o razvoju «pravog» tipa mucanja. Bez obzira na godine pomoć kod mucanja je moguća.

Kako se ponašati prema osobi koja muca:

• u razgovoru biti strpljiv te usmjeriti svoju pažnju na ono što osoba govori a ne kako govori
• ne izbjegavati gledanje u oči
• ne pokušavati završiti riječ ili rečenicu umjesto te osobe
• ponašati se kao u svakoj drugoj situaciji

3.JEZIČNE TEŠKOĆE

Jezične teškoće su poremećaj u kojem dijete nema sposobnost razumijevanja, strukturiranja i izražavanja jezične misli. Može biti izražena kao:

• teškoće u zapamćivanju riječi (ormar-«Ono u što slažemo robu»...)
• nepravilnoj upotrebi gramatičkih oblika («Vani pada kiši»...)
• opća nesposobnost verbalnog izražavanja (kratke rečenice, oskudan fond riječi)

4.DYSARTRIA

Dysartria je poremećaj koji se manifestira usporenim, slabim, nepreciznim i nekoordiniranim pokretima govorne muskulature. Ponekad se javljaju teškoće prilokom gutanja i žvakanja. Najčešći uzroci su:

· oštećenje živca (CNS) koji kontrolira određene mišiće ili organe govora (jezik, jedna strana mekog nepca , glasnice).

Preuzeto sa: VERBUM SANUM-LOGOPEDSKI KABINET

Kada početi sa učenjem stranog jezika

Roditelji su često u dvojbi trebaju li upisati dijete na tečaj ili u program stranog jezika koji je u ponudi vrtića u slučaju kada ono ima određenih govornih teškoća. Kakvo je mišljenje struke o tome, prof.logoped R.Kožul kaže:

"Iako danas postoje istraživanja i pristupi učenju koji naglašavaju rano upoznavanje djece s drugim jezikom uz sadržaje prikladne dobi djece, vrlo je važno uzeti u obzir i tijek govorno-jezičnog razvoja djeteta – postoji li zaostajanje u razvoju govora? Ima li dijete teškoća na morfološkoj i/ili sintaktičkoj razini? Što kada su prisutne teškoće izgovora? Upravo zbog ovih pitanja neki znanstvenici zagovaraju učenje stranih jezika nakon treće godine, kada dijete ovlada osnovama materinjeg jezika. Brojni su primjeri iz prakse kada dvojezičnost djetetu stvara komunikacijski problem i kada je potrebna pomoć stručnjaka - logopeda kako bi se prisutne teškoće reducirale i u konačnici uklonile. U slučaju teškoća izgovora ili nekih drugih govorno-jezičnih teškoća svakako je dobro potražiti savjet logopeda koji će procijeniti razinu usvojenosti materinjeg jezika i eventualna odstupanja te njihov utjecaj na usvajanje stranog jezika.Možemo zaključiti kako učenje stranih jezika od najranije dobi ima brojne prednosti, ali je dužnost roditelja i odgojitelja praćenje mogućnosti djeteta u usvajanju sadržaja na stranom jeziku te njihova usklađenost s dobi djeteta"

Preuzeto sa: LINQUA STUDIO - ŠKOLA STRANIH JEZIKA ZA DJECU