Priprema za školu: Pravilno držanje olovke i grafomotorika

Grafomotorika je sposobnost držanja olovke i pisanja. Djeca od najranije dobi razvijaju finu motoriku ruku, odnosno pokrete šake i prstića.

U razvijanju fine motorike djeci možemo  pomoći zabavnim igrama poput nizanja, redanja, slaganja, otkopčavanja, zakopčavanja, provlačenja i vezanja vezica... Sposobnost koju će mališani razviti, preduvjet je za uspjeh u kasnijim grafomotoričkim aktivnostima, crtanju, bojanju i pisanju.

Osim razvijanja  fine motorike prstiju i šake, dijete grafomotoričkim aktivnostima razvija i  pažnju, koncentraciju, orijentaciju, govor, spoznaju. Ono pamti otprije usvojene pokrete, koristi se njima u novim situacijama i razmišlja.

Kako djeca drže olovku

Interes za olovku, djeca pokazuju već u dobi od godine dana. Olovku grabe cijelom šakom, koristeći rame kako bi micali olovku. S otprilike dvije godine, hvat olovke je donekle napredniji. Od druge do treće godine, djeca olovku drže prstićima, ali još uvijek nepravilno. Nema otvorenog luka između palca i kažiprsta i ruka se miče kao cjelina.

U dobi između tri i pol i četiri godine godine, olovka se drži s tri prsta, ali se prilikom pisanja miče cijela šaka umjesto prstiju.

S otprilike pet godina (najkasnije do šeste), hvat olovke postaje pravilan. Olovka se tada drži vrhovima prstiju (kažiprsta, palca i srednjaka), a prilikom pisanja miču se prsti.

Tek ovaj hvat (tzv. pincentni hvat) omogućava maksimalnu kontrolu i fleksibilnost prilikom pisanja.


Kojom ručicom pisati

Otprilike do druge godine starosti, djeca podjednako koriste lijevu i desnu ruku. Stručnjaci savjetuju da se do te dobi djeci predmeti stavljaju između ruku, kako se ne bi utjecalo na njihov izbor. Moguće je da će dijete prvo pretežno koristiti desnu ruku, a zatim će odjednom početi davati prednost lijevoj. Tek između druge i treće djetetove godine, roditelji mogu početi zapažati radi li se o malenom dešnjaku ili ljevaku. Sklonost određenoj strani, osim ruku obuhvaća i ostale dijelove tijela: stopala, noge, oči pa čak i uši. Stoga se ta karakteristika može zapaziti i u situacijama kao što su uspinjanje stepenicama (kojom nožicom započinje uspinjanje) ili igranje nogometa (kojom nogom "puca" loptu).

Do pete godine, 90 posto djece pokazuje sklonost upotrebi jedne ruke u većini aktivnosti koje se vrše rukama. Neka dijete što češće bude u prilici crtati i bojati i nemojte utjecati na to u kojoj će ruci držati olovku.

Kad dijete odbija crtati i pisati

Najčešći razlog zbog kojega djeca odbijaju aktivnosti olovkom je vezan uz poteškoće na koje pritom nailaze. Nemojte forsirati i uvijek imajte na umu dob djeteta i njegove sposobnosti. Grafomotorika je sposobnost koja se razvija i vježba. Crtanje i pisanje pokušajte potaknuti na zabavan način, a djetetov lijep rad možete i nagraditi.

Igre za vježbanje pravilnog hvata olovke

• Dijete gužva maramicu u ruci, počevši od jednog kuta, tako da mu se cijela maramica smjesti u šaci.
• Crtanje voštanim bojama koje su se istrošile ili izlomile, tako da su ostali kratki komadići. Male komadiće dijete neće moći držati šakom, već će upotrijebiti prstiće i vježbati njihov položaj.
• Dijete prepoznaje predmete opipavajući ih rukom.
• Guljenje mandarina ili manjih naranči. Time će dijete vježbati hvat prstima i povlačenje (kod guljenja).
• Dijete uz pomoć pipete prebacuje kap po kap vode iz jedne čaše u drugu. Ovime razvija jačinu prstiju i koordinaciju pokreta.
• Premještanje olovke među prstima, u smjeru od palca prema malom prstom i natrag, prvo jednom, a zatim drugom rukom.



Poželjne grafomotorne vještine prije polaska u školu


• postoji fleksibilnost šake i prstiju, dijete pravilno drži olovku, linija mu je jasna, adekvatnog pritiska
• po uzorku zna povlačiti linije od crte do crte, od točke do točke, ravne kružne i valovite linije
• zna precrtati geometrijske likove: krug, kvadrat, trokut, romb
• zna napisati svoje ime velikim tiskanim slovima




Izvor:  http://www.pjesmicezadjecu.com/mamin-kutak/pravilno-drzanje-olovke.html




PREPORUČENE KNJIGE I SLIKOVNICE:




1. Edita Slunjski: Kad djeca pišu, broje, računaju....- Neobične igre obićnim materijalima
2. Mira Čudina Obradović: Igrom do čitanja
3. Suzane  Stocklin-Meier: Oblikujemo papir i učimo kroz igru 

Old MacDonald

Novi!!!

U svijetu sporta 3

Još nekoliko ideja za aktivnosti vezane za sport:

Balonomet

Napravite rekete od papirnatih ili plastičnih tanjurića koje su djeca ukrasila u likovnoj tehnici po želji. Napušite balon, dogovorite pravila i balonomet može početi!

Trakice za vježbanje

Rekvizite za vježbanje možete izraditi i sami. Trakica za vježbanje je odlično sredstvo za motiviranje za vježbanje. Potrebna vam je papirnata trakica (ako nemate možete izrezati i od vrečica) te drška napravljena npr. od savijenog debljeg papira ili sl.. Debljina trakica može biti oko 1-2 cm, a dužina po želji. Neka djeca  ukrase trakice flomasterima i drškice po  svojoj želji. 

Bingo

Izradite predloške za igru bingo sa sličicama različitih sportova. Za svaki sport izradite posebne kartice za izvlačenje. Izvlačite sličice jednu po jednu. Djeca prekrivaju polje sa sportom koje ste izvukli, a tko prvi prekrije sva polja/sportove zove "Bingo".  Besplatno skinite predložak za bingo OVDJE.

Hrvatski olimpijski dan, 10.09.

Hrvatski olimpijski odbor je 2007. godine pokrenuo program pod nazivom Hrvatski olimpijski dan kojem je cilj potaknuti građane svih dobnih skupina na aktivno bavljenje sportovima koji su im na raspolaganju u njihovim sredinama. Hrvatski olimpijski dan jedinstveni je naziv za nacionalnu sportsku manifestaciju koja se obilježava 10. rujna, na dan osnivanja Hrvatskog olimpijskoga odbora. Cilj organiziranja obilježavanja ovog dana u vrtićima i školama je da se djeci ukaže na važnost bavljenja sportom i fizičkom aktivnošću.

Za obilježavanje Hrvatskog olimpijskoga dana djeca se u vrtiću pripremaju kroz različite aktivnosti kao što su između ostaloga:

• razgovori o sportovima koji postoje,
• razgovori o sportašima koje poznaju,
• istraživačke aktivnosti: „Što su olimpijske igre – simbolika krugova na zastavi olimpijskih igara“, „Sportski rekviziti: istraživanje rekvizita, pridruživanje rekvizita određenom sportu…“, „Poznati i uspješni hrvatski sportaši“ itd.
• likovne aktivnosti: „Sport koji poznajem“, „Kad odrastem želim biti spotaš “, „Sportski rekviziti“, „Ovako mi vježbamo“ i dr.
• provođenje različitih sportsko-natjecateljskih igara na otvorenom ili u sportskoj dvorani: skok u dalj, potezanje užeta, gađanje u metu, štafeta, poligoni sa zaprekama i sl.

Provođenjem ovakvih aktivnosti:

• osigurava se osobna i tjelesna dobrobit za djecu: usvajanje zdravog načina života i navika korisnih za zdravlje, usavršavanje prirodnih oblika kretanja, razvoj fine i krupne motorike, usvajanje različitih vještina: točnost, preciznost, balansiranje na jednoj nozi itd.
• ostvaruju se vrijednosti: znanja o važnosti bavljenja sportom i sportu uopće, humanizma i tolerancije kroz građenje zajedništva  i osjećaja pripadanja vrtiću, kreativnosti poticanjem djece na likovno izražavanje
• razvijaju se kompetencije komunikacije na materinskom jeziku poticanjem djece na prepričavanje i pravilan razumljiv i izražajan govor, matematičke kompetencije kroz razvoj prostorne orijentacije i shvaćanje prostornih odnosa: u, na, naprijed, nazad, gore, dolje, ispod, iznad,lijevo, desno. Socijalna i građanska kompetencija razvija se u jednoj demokratskoj atmosferi ispunjenoj pozitivnim međusobnim odnosima suradnje, pomaganja prihvaćanja i poštovanja.

Predškola

PREDŠKOLA je priprema djece za polazak u školu. Ona je prostor između obiteljskog doma, dječjeg vrtića i osnovne škole.

Psihofizičke razvojne osobine djece u dobi pred školu:

- razvijen pojam o sebi i svojim mogućnostima
- natjecateljski duh, želja da se u nečemu nadmaši vršnjake
- sakupljanje različitih predmeta.

Djeca predškolske dobi sposobna su:

• vladati svojim fiziološkim potrebama 
• govorno se izražavati 
• vješto se kretati u prostoru i djelovati u njemu 
• razlikovati ponašanja koja sredina ocjenjuje kao pozitivna od negativnih 
• usvojiti pojmove i generalizirati ih 
• logički misliti i zaključivati na temelju poznatih im elemenata 
• shvatiti postupke i uzroke nečijeg djelovanja 
• usmjeravati pozornost na različite stvari, shodno motivaciji 
• shvatiti pojam vremena, ali samo za sadašnjost. 

Djeca pred školu trebala bi imaju razvijene slijedeće prečitačke vještine:

• razumijeti priče koje mu se pričaju, znati prepričati jednostavnu i kratku priču 
• shvatiti da pisani tekst sadrži pisanu poruku 
• znati kako se drži knjiga, okreću listovi, kako tekst teće s lijeva nadesno, i odozgo nadolje 
• znati da se tekst sastoji od rečenica, rečenica od riječi, a riječ od glasova 
• prepoznati sluhom pojedinačne glasove u riječi te znati rastaviti riječi na glasove (glasovna analiza) te sastaviti glasove u riječ (glasovna sinteza) 
• prepoznavati slova abecede 
• znati pročitati i napisati vlastito ime. 

Osnovne obveze predškolaca su:

- PREMA SEBI (zdravlje, vlastiti razvoj, usvajanje higijenskih i radnih navika, pravila o čuvanju zdravlja)
- PREMA DRUGIMA (uljudno ponašanje, pomaganje, suradnja, razumijevanje, uvažavanje, nenasilno rješavanje sukoba,...)
- PREMA OKOLINI.

Osnovna obilježja pripreme djece za polazak u školu su:

- zadovoljavanje dječjih primarnih (bioloških) potreba, koliko je to moguće, u suradnji s roditeljima
- nastojanje da dijete dobije osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti
- pružanje svakom djetetu prigode za samo ostvarivanje i stjecanje povjerenja u sebe, a time i stvaranje pozitivne slike o sebi i o svojim mogućnostima
- praćenjem razvoja djeteta moguće je uočiti posebne potrebe djeteta i s njima usklađivati odgojne postupke.

Predškola polaznicima omogućuje:

- raznovrsne razvojne poticaje
- povoljno ozračje kao ne upitan okvir za djelotvoran pozitivni učinak takvih poticaja
- prepoznavanje i prevencija razvojnih poremećaja.

OSNOVNO O USTROJSTVU PREDŠKOLE

Zadaćama i namjeni predškole trebaju odgovarati:

- prostor i oprema
- pokućstvo (namještaj)
- audio-vizualna sredstva
- sredstva za likovno i govorno-scensko izražavanje djece
- sredstva za glazbeno izražavanje
- sredstva za istraživanje
- razni oblikovani i neoblikovani materijali.


Vrijeme provedbe (trajanje predškole za djecu koja nisu uključena u redoviti program, odnosno ne idu u vrtić): uobičajeno je od 150 – 170 sati.

Sudionici provedbe programa predškole:

Ravnatelj ustanove, osim voditeljice, najodgovornija je osoba za osiguranje potrebnih preduvjeta za normalan rad predškole.

Voditeljica uz sudjelovanje i pomoć ostalih sudionika – suradnika, ostaje temeljnim, neposrednim izvršiteljem i kreatorom izvedbenog programa.

Stručni profil voditelja predškole treba obuhvaćati:

• temeljito poznavanje mogućnosti djece u 6. godini života
• temeljito poznavanje programa odnosno svih činjenica važnih za stvaranje dobrog izvedbenog programa
• poznavanje i znalački odabir načina i sredstava za koje se zna da će imati najveći učinak u razvojnom poticanju djece
• osposobljavanje za uspješnu komunikaciju sa svim čimbenicima koji mogu doprinijeti uspješnom pripremanju djece za polazak u školu, ponajprije roditeljima polaznika predškole
• sposobnost i otvorenost za prihvaćanje i upoznavanje novih znanstvenih spoznaja koje će smišljeno nastojati ugraditi u djelokrug (program) rada predškole
• razumijevanje potreba, želja, osjećaja, tegoba i mogućih problema svakog djeteta
• uspostavljanje suradničkih odnosa s roditeljima polaznika.

ZRELOST DJECE ZA POLAZAK U ŠKOLU

Zrelost djece za polazak u školu promatra se kroz:

1.FIZIČKA ZRELOST

Fizički zrelim smatra se dijete koje zadovoljava stupanj tjelesne razvijenosti s obzirom na kronološku dob (prosječna visina za dječake je 120 cm, a za djevojčice 117 cm; prosječna težina šestogodišnjeg djeteta iznosi oko 20 kg).


2. INTELEKTUALNA ZRELOST

Odgovarajuća intelektualna zrelost podrazumijeva razvijenost opažanja, stabilnost pažnje , govornu razvijenost, te razvijanost mišljenja i pamćenja.
Šetnja, pranje, odijevanje, pospremanje stana ili SDB (soba dnevnog boravka u vrtiću) i druge prilike omogućavaju da u prirodnoj atmosferi vježbamo opažanje djece. Različite slagalice, domino, konstrukcijske igre bolja su priprema za učenje, čitanje i pisanje nego forsirano učenje slova.
Za učenje vještine čitanja i pisanja važno je vidno i slušno opažanje. Točnost slušanja razvija se i čitanjem ili pričanjem različitih priča i pjesmica, govornim igrama, igrama riječima.
Pažnja je bitna funkcija dječje intelektualne zrelosti. Kod šestogodišnje djece prevladava nehotična (nenamjerna) pažnja.
To utječe na organizaciju i metode odgojno-obrazovnog rada u školi. Nastava mora biti zanimljiva, sadržajno i metodički primjerena djeci tog uzrasta (u početku aktivnost treba trajati 25-30 minuta, a kasnije i duže).
Govor je jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije, prenošenja iskustva, učenja.
Dječji govor može se razviti jedino u socijalnom okruženju. Dijete će govorom izraziti svoje osjećaje, namjere ili zahtjeve, ali isto tako razumjeti tuđi govor.

Za početak školovanja osobito su važne misaone funkcije djeteta.


3. EMOCIONALNA ZRELOST

Emocije ili osjećaji osobito su važni za socijalni život djeteta.
Emocionalna zrelost znači da dijete reagira primjereno određenoj situaciji.
Djeca počinju racionalno objašnjavati svoje i tuđe ponašanje, a to onda omogućuje i kontrolu tog ponašanja.
Emocionalno nezrelo dijete lako gubi motivaciju za učenje, slabo kontrolira svoje postupke pa i školsku disciplinu teško podnosi.
Emocije olakšavaju djetetu da prepozna sebe i svoje postojanje, što mu pomaže u razvijanju svijesti o sebi.


4. SOCIJALNA ZRELOST

Socijalna zrelost najuže je vezana za emocionalnu zrelost. To podrazumijeva da prvoškolac ima svoj krug prijatelja s kojima se igra i druži i koji ga prihvaćaju kao ravnopravnog partnera, ali isto tako podrazumijeva prilagođavanje na društvene obveze i njihovo što temeljitije ispunjavanje u onoj mjeri u kojoj je to u stanju većina djece te dobi.
Važno je usmjeriti dijete da samo vodi brigu o svojim stvarima. Dijete postepeno razvija različite socijalne vještine, kao što je npr. suradnja, popuštanje, iskazivanje vlastitih potreba, stvaranje prijateljstava. Potrebno je kod djece kontinuirano razvijati samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Važno je naučiti dijete da poštuje i tolerira različitost među djecom i da u tim različitostima otkriva nečije kvalitete.
Djeci se isto tako mora dopustiti pravo na samoću te treba poštivati njihovu intimu. Potrebno im je i određeno vrijeme da se prilagode novim situacijama, te da razviju toleranciju na frustraciju. S vremenom će se spontano uključiti u grupu, prihvatiti pravila ponašanja i razviti osjećaj pripadnosti.

Kako mi možemo pomoći djetetu kako bi što spremnije krenulo u školu?

• razvijanjem pozitivne stavove djeteta prema školi 
• poticanjem interesa djeteta prema školi vlastitim pozitivnim stavovima prema školi 
• razvijanjem radnih navika djece (pospremanje igračaka, dovršavanje započete aktivnosti...) 

LITERATURA:

1. Anka Došen - Dobud: "Predškola - voditelj za voditelje i roditelje"

Sretan početak nove pedagoške godine!

Svim učenicima, učiteljima, odgajateljima, roditeljima i svima ostalima bez kojih bi odgoj i obrazovanje bili manje kvalitetni ili čak i nemogući, želim što uspješniju cijelu pedagošku godinu 2016./2017 (posebno mojoj Gabici koja kreće u 8. razred želim da da sve od sebe i otkrije/spozna/odluči što i gdje želi dalje poslije osnovne škole)!

Za početak da se i ja malo pohvalim. Naime, ove pedagoške godine imam čast, zajedno sa svojom kolegicom, voditi cjelodnevni program ranog učenja engleskog jezika. Agonija oko formiranja engleske grupe trajala je nekoliko mjeseci i već kad smo bile uvjerene da neće biti ništa od toga, dobile smo obavijest da ipak krećemo sa engleskom grupom. Jeeeej.... Moram priznati da sam jako uzbuđena, ali i pod velikim stresom jer posao koji nas čeka nije nimalo lak. Ali kako se ono kaže "svaki je početak težak". Da se razumijemo, ne bojim se da mi nećemo kvalitetno odraditi posao jer, naravno, dat' ćemo sve od sebe, već se bojim da nećemo ispuniti očekivanja roditelja (djeca su uvijek najmanji problem) jer očekivanja pojedinih roditelja u današnje vrijeme ne da su prevelika, nego i nerealna. Ali u jednu ruku to je i u redu jer nas to gura naprijed i da dajemo sve od sebe. No, dobro to su samo moji strahovi, a uvjerena sam da su većinom neopravdani i da će sve biti u najboljem redu.

Što se tiće grupe, za sada brojimo 23 djece u dobi od 4 do 6. godina. Klinci su super, oduševljeni su činjenicom da idu u englesku grupu. Većina ih ima već neko predznanje, što je odlično, a ostali brzo upijaju sa velikom željom za učenjem što i nas uvelike raduje. Zaboravih reći da se zovemo "Muffins" (prijedlog kolegice-roditelja) pa smo sada i najslađa grupa u cijelom vrtiću.

S obzirom na okolnosti, od sada nadalje na blogu ću postavljati i dijeliti s vama aktivnosti i ideje za provođenje aktivnosti vezane za učenje engleskog jezika. Više o ranom učenju engleskog jezika pročitajte OVDJE. 

Mi smo već počeli sa provjerom znanja i ponavljanjem pjesmica koje su djeca naučila, a u slijedećem postu detaljno ću vam opisati aktivnosti i sredstva za učenje boja kroz igru. Sve aktivnosti se mogu iskoristiti i u redovitom programu, samo prilagođeno dobi djece.

Svi ste pozvani komentirati, dijeliti svoja iskustva, ideje ili čak kritike, ali molim samo one konstruktivne naravi naravno.

Za kraj ću s vama podijeliti nekoliko linkova jako  korisnih web stranica na kojima možete pronaći priče, pjesmice, ideje, besplatno skidati flashcards potrebne za realizaciju istih, ma sve potrebno za planiranje i realiziranje različitih aktivnosti.

Korisni linkovi:

http://www.songsforteaching.com/index.html

http://learnenglishkids.britishcouncil.org/en/

http://www.kizclub.com/

http://supersimplelearning.com/

http://www.sparklebox.co.uk/

http://esl-kids.com/

http://www.makinglearningfun.com/index.html

http://www.preschool-plan-it.com/

http://www.earlylearninghq.org.uk/

P.S. Radujem se našem druženju. Lijepi pozdrav do slijedećeg posta. Bye!

I rode imaju svoj dan - 24.08. Dan roda

Bijela roda je ptica selica koja tijekom proljeća i ljeta živi u Hrvatskoj i ostalim djelovima Europe. Životni prostor roda prostrane su livade, močvare i pašnjaci koje se uslijed intenzivne industrijske poljoprivrede i izgradnje smanjuju pa je iz tog razloga i broj roda u opadanju. 

Rode svake godine dolaze 19. ožujka u europska sela u gnijezda na krovovima kuća i ostaju do 24.08. kada odlaze na put u Afriku. Čigoč selo, u zaštićenom Lonjskom polju, proglašeno je europskim selom roda.

Zašto rode nose djecu?

Da rode nose djecu najpoznatiji je mit o rodama, a nastao je u pokušaju da se djeci objasni kako nastaju djeca. A zašto baš rode? Zato što je poznato da bijele rode imaju roditeljsku ulogu, a kako prave gnijezda na dimnjacima kuća, izmislila se priča da djecu donose rode i ubacuju ih kroz dimnjak.

Jeste li znali....

...da su rode nijeme? Umjesto glasanjem, rode se sporazumijevaju klepetanjem koji je važan dio njihove komunikacije.

...da rode nisu samo bijele. Postoji 19 vrsta roda, a neke od njih, Marabu rode, jedu i lešine. Ne boje se vatre, već kad uoće požar slete u blizini, a kad se vatra ugasi jedu ostatke lešina.

Morski svijet, ideje za aktivnosti/See world activities

1. Sea turtles via kidworldcitizen

2. Seashell crafts via thewhoo

3. Carboard tube jellyfish via craftsbyamanda

4. A mason jar aquarium via hellowonderful

5. Jellyfish in a bottle via sussle

6. 25 Sharks activities via easypeasyandfun

Plivaj, plivaj ribice/Swim little fish, swim

U današnjem postu, navest ću nekoliko ideja za aktivnosti izražavanja i stvaranja na temu "Ribice" koje sam našla na web-u, a čine mi se jako zanimljive i jednostavne.

Today, I will post some interesting ideas I have found on the web related to "Fish" topic.

1. CD Fish via healthyhappythriftyfamily

2. Foil fish via fun-stuff-to-do

3.  Crepe Paper collage - Rainbow fish via artsycraftsymom

4. Rainbow fish painted with watercolors via livingwellspendingless 

5. Rainbow fish colored with crayola and watercolors via artprojectsforkids

6. Rainbow fish printables via herecomethegirlsblog

Ribice od pvc čepova/Bottle cup fish

Plastični čepovi mogu se iskoristiti za različite aktivnosti kojima potičemo cjelokupan razvoj djece. Iz tog su razloga vrlo poželjan i zahvalan materijal u radu s djecom. Izrada ribica od pvc čepova vrlo je jednostavna i laka aktivnost, ali i vrlo privlačna i interesantna djeci.

Bottle cups can be used in many activities which induce children's overall development. For that reason, bottle cups are very wanted material when working with children. Bottle cups fish craft is very simple and easy activity, but also attractive and interesting to children.

Za izradu je potrebno/Supplies you will need:

• pvc čepovi/bottle cups
• papirnata podloga - motiv mora/paper card stock for a the base
• drvofix ili vruči pištolj/strong glue
• ljepilo sa šljokicama/glitter glue
• crni marker/black felt pen
• kolaž papir i škare/ colored card stock paper and scissors
• ljepilo za papir./school glue

Zalijepite čepove na podlogu, a ukrašavanje prepustite djeci. 

After gluing the bottle cups on the card stock base, let the children decorate the fish and the scene.

NTC metoda učenja- važnost rane tjelesne aktivnosti na intelektualni razvoj

U odnosu na prethodne generacije, uočen je trend porasta nekih razvojnih poteškoća kao što su smetnje u govoru i pisanju, poremećaji pažnje i ponašanja i sl. Sa gledišta neurologije, ove razvojne smetnje znače da u pojedenim područjima mozga nije došlo do stvaranja optimalnog broja sinapsi, a to može ukazivati na nedovoljnu povezanost pojedinih područja kore velikog mozga. Odgovori na neka važna pitanja o razvoju inteligencije možemo naći u istraživanjima neuroloških laboratorija.

U istraživanjima koja su provedena posljednjih godina došlo se do zabrinjavajućih rezultata o smanjenju dubokih struktura mozga, a  koja nastaju zbog smanjenja aerobnih aktivnosti , što može utjecati na smanjenje kognitivnih sposobnosti. Rane tjelesne aktivnosti imaju veliku važnost na aspektu zdravstvenog i tjelesnog razvoja, ali i nezanemariv utjecaj na intelektualni razvoj djeteta.

Prije se vjerovalo da je inteligencija nasljedna i da se ne može utjecati na kvocijent inteligencije. Međutim, danas se zna da je nasljedan samo potencijal, a koliko će se taj potencijal iskoristiti, ovisi o količini formiranih sinapsi. Mozak uspostavlja 75% svih neuronskih sinapsi do dobi od 7 godina, a od toga 50% nastane već do dobi od 5 godina.  Iz tog razloga potrebno je posvetiti veliku pozornost predškolskoj dobi, efektivnosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ukoliko naše formalno osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje radi s tada već samo 25% preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, onda je za nas važno kako se razvija dijete do 7. godine života.

Najveća  uloga u ranoj stimulaciji pripada upravo roditeljima jer, prema nekim istraživačima, sa stimulacijom se može početi još dok je dijete u majčinom trbuhu. Brzina formiranja neuronskih sinapsi u prvim mjesecima djetetova je toliko brza da se nikako ne smije zanemariti.

Da bi dijete prohodalo ono treba proći jedan prirodni slijed razvoja, od okretanja s trbuha na leđa, puzanja itd, koji bi dijete trebalo samostalno savladati. Kako bi se u djetetovom mozgu stvorile sinapse (koje će možda biti potrebne za uspješno čitanje ili za neke druge aktivnosti kada dijete bude starije), nije poželjno stavljati dijete u sjedeći položaj sve dok se dijete nije sposobno samostalno postaviti u taj položaj iz položaja puzanja. Spriječavanjem formiranja sinapsi zaduženih za taj pokret, dijete može kasnije imati poremećaj u razvoju npr. disleksiju ili sl. Dijete se mora razvijati prirodnim putem, kretanjem i samostalno, ali vlastitim tijelom, a ne uz pomoć hodalica i sličnih pomagala.

Različite aktivnosti formiraju veliki broj sinapsi u mozgu. Međutim, neuroznanost nedvosmisleno ukazuje da funkcije kao što su fina motorika, vid, govor, igre ravnoteža i rotacije, imaju značajnu ulogu u formiranju broja sinapsi. Stoga, ukoliko područja odgovorna za navedene funkcije ne budu dovoljno stimulirana, može se pretpostaviti i manje formiranih sinapsi u tim područjima, a dokazano je da kognitivne sposobnosti ovise uvelike i o ukupnom broju sinapsi, što je posebno značajno za pedagoški rad jer je moguće tu mrežu odgojno obrazovnim radom mijenjati – razvijati.

NTC - Sustav učenja, čiji je autor dr. Ranko Rajović,  stvorio je sistem učenja zasnovan na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije, obiteljske pedagogije, didaktike i metodika za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Ovaj sistem učenja je operacionalizacija tih teorijskih saznanja. Radi se o novom pristupu učenja, u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i do detalja razrađen, primjenljiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove ka povećanju IQ, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja.

Ranko Rajović uspio je operacionalizirati naučne spoznaje o razvoju inteligencije putem povećanja broja neurona u mozgu. Tako je nastao Projekt NTC - Sustav učenja i rada s djecom predškolskog uzrasta s namjerom da se ubrza razvoj inteligencije i stvaralačkog mišljenja, da se u tom procesu otkrivaju talenti i ubrza njihov razvoj.

Program edukacije „Mensa NTC sustav učenja“ odobren je od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta 18. kolovoza 2014. na temelju pozitivnog mišljena Agencije za odgoj i obrazovanje (KLASA: 007-02/14-01/0053, URBROJ: 561-06/22-14-2) od 15. srpnja 2014.

NTC program podijeljen je u tri faze:

1. razvoj mozga i neuronskih veza,
2. učenje djece da rade na fiziološki način, da koriste rezerve mozga koje su stalno uključene, ali ih ne koristimo (kroz apstraktne klasifi kacije i apstraktne serijacije djeca razvijaju  svoje razmišljanje ),
3. razvijanje funkcionalng znanja (razmišljanje i zaključivanje) po kojem smo među najgorima u Europi.

Roditelji čija su djeca u programu, program mogu provoditi kod kuće, u autu, parku ili šetnji. Dr. Rajović savjetuje da postavljate djetetu lagana pitanja, neka razmišlja.

Na  internet stranici  ntc.mensa. hr , roditelji i svi zainteresirani mogu vidjeti osnovne podatke o NTC-u, a odgajateljice se mogu  registrirati i razmjenjivati mišljenja i iskustva.

Izvori: 

1. Internet stranice ntc.mensa.hr

2. Ranko Rajović i Iva Rajović:  "NTC metoda: značaj pokreta za razvoj kognitivnih sposobnosti", 12. godišnja međunarodna konferencija Kondicijska priprema sportaša

Kako pomoći djetetu nositi se sa neugodnim osjećajima

Jedan od najvećih darova koje možemo dati svojem djetetu je pomoći mu da steknu zdravu samouvjerenost – osjećaj vrijednosti i vjere u sebe. Kako bi se dijete moglo nositi s neuspjehom, sramom, porazom ili gubitkom, jako je važno pomoći mu da stekne samopouzdanje.

Provodeći kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom, čitajući knjige, u igri ili jednostavno razgovorima, pomažete mu da se osjeća vrijedno. Razgovarajući o osjećajima, dijete uči da je posve normalno ponekad biti tužan, ljut ili preplašen.

Djeca koja se nauče nositi s neugodnim osjećajima stječu unutarnju sigurnost koja im pomaže u uspješnijim i kvalitetnijim interakcijama sa svojom okolinom.

Osjećaj straha u djeci mogu izazvati grmljavina, sjene u mraku,…ili strašilo od bundeve koje nas gleda u mraku. Razgovorom o strahovima jačamo djetetovo samopouzdanje te pomažemo djetetu da shvati kako je i najveći strah opet samo osjećaj koji će proći.

Osjećaj ljutnje je jedan od osjećaja s kojim se najteže nosimo. Djeca moraju znati da se svatko ponekad naljuti i da je to prirodan osjećaj, ali im pomoći razgovorom te usmjeravanjem na načine iskazivanja ljutnje koji su prihvatljivi.

Osjećaj tuge se u djeci može javiti u različitim situacijama. Kako bi se dijete moglo nositi s tugom, ono mora biti sposobno prepoznati taj osjećaj i shvatiti njihov uzrok.

Kako naučiti dijete da slobodno izrazi svoje osjećaje – bez da povrijedi druge

Iz knjige «Odgajam li dobro svoje dijete»

prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander i Ane Karlović

"Nagomilani osjećaji" su osjećaji koji su pod površinom, potisnuti ili zabranjeni, koji se ne mogu izraziti, ili nam važne druge osobe (najčešće roditelji) obeshrabruju njihovo izražavanje (na način da ih odbijaju, osuđuju, ismijavaju, okrivljavaju, kritiziraju, umanjuju), ili su ti osjećaji odgovor na traumu koja je toliko bolna da je dijete ne može svjesno pojmiti pa je pokušava potisnuti.

Stoga je važno da roditelji stvore okruženje u kojem dijete može sigurno i slobodno izraziti svoje osjećaje, bez da povrijedi druge. Djeci treba aktivno slušanje, dozvola za zdravo izražavanje ljutnje te priznavanje i vrednovanje osjećaja (uključujući ljutnju, strah, tugu, veselje, uzbuđenje...).

Kako bi pomogli djetetu da prepozna i izrazi svoje emocije, što je neophodno za zdrav emocionalni razvoj djeteta i emocionalnu stabilnost u odrasloj dobi, roditeljima se savjetuje:

1. Priznajte i izrazite vlastite osjećaje («Ljut sam», «Tužan sam», «Sretan sam», «Zabrinut sam»). Neka vas djeca vide kad se smijete, plačete, kad ste tužni, veseli, ljuti. Na taj način djeca uče da je u redu osjećati i izražavati svoje osjećaje.

2. Ne poričite da ste tužni kad su vam oči pune suza, i ne govorite «Nisam ljut!» kad ste zapravo ljuti, jer ćete na taj način djeci poslati dvostruku, zbunjujuću poruku. Dopustite da i vaše tijelo proživi i izrazi emocije koje osjećate.

3. Pokažite pred djecom pozitivne načine nošenja s teškim emocijama («To mogu prihvatiti», «Ja to mogu», «Snaći ću se», «Ovaj put nisam uspjela, ali sljedeći put ću napraviti drugačije»). Ove tvrdnje stvaraju osjećaj moći i kontrole nad životom te djeca uče da i ona mogu imati tu moć. Time uče da ne prihvaćaju pasivno probleme s kojima se susretnu.

4. Pokažite djetetu svojim primjerom kako se, na konstruktivan način, može nositi s osjećajima, posebno s uznemirujućim osjećajima, poput ljutnje. Porazgovarajte i pokažite mu na koje sve načine može izraziti ljutnju. Npr. recite mu da može:

Reći nekome ili igrački : «Ja sam ljut jer...».
Duboko udahnuti nekoliko puta.
Pisati ljuto pismo koje kasnije može poderati.
Zapisati to u svoj dnevnik.
Išarati stare novine koristeći puno boja.
Nacrtati kako se osjeća ili što bi želio/željela da može napraviti.
Snimiti na audio kazetu kako se osjeća – onda je prebrisati.
Zgužvati papir u loptu i baciti na prazan dio zida ili u koš.
Brzo hodati ili trčati. Tjelesnom aktivnošću oslobađamo se velike količine negativne energije i brzo se počinjemo bolje osjećati.

Na ovaj način dijete uči da je odgovorno za svoje ponašanje, tj. izražava ljutnju bez da ozlijedi ljude ili uništi predmete. Naravno, postoje i mnogi drugi načini, koje možete otkriti zajedno s djecom.

Nekad se u dječjoj psihologiji smatralo dobrim poticati djecu da fizički izražavaju bijes, npr. da udare jastuk ili loptu, viču u jastuk ili pod tušem, da udare po podu nogom i sl., međutim ove se tehnike u novije vrijeme ne preporučuju jer je dokazano da zapravo pojačavaju bijes i nakon njih djetetu je potrebno duže vrijeme da se smiri.

5. Priznajte i prihvatite osjećaje svoje djece kao stvarnu činjenicu, bez prosuđivanja tih osjećaja, i bez ponude brzih rješenja. Bolje je reći: «Čini mi se da si tužna jer si se posvađala s prijateljicom. Hoćeš da porazgovaramo o tome?», nego: «Nemoj biti tužna što si se posvađala s prijateljicom, pozovi si drugu prijateljicu.» Tako djeca uče da su njihovi osjećaji važni, da im vjerujemo da se mogu uspješno nositi s tim osjećajima i da je u redu računati na podršku drugih ljudi.

6. Pokažite djetetu da ste dovoljno snažni da se nosite s njegovim osjećajima(kako se ne bi dogodilo da vam se dijete boji ispričati neki problem, da vas ne bi uznemirilo) te da ste sposobni preuzeti odgovornost u situacijama kojima dijete nije doraslo.

Pazite da ne ugrozite vlastite osjećaje i potrebe – tj. vlastite granice, pokušavajući «ne uznemiriti» dijete i pretjerano mu ugoditi. Možete dozvoliti djetetu da ima osjećaje, ali je važno da sačuvate svijest o svojim osjećajima i vodite o njima računa. Npr.: «Možeš biti ljut na mene što tražim da se okupaš, ali svejedno hoću da se sad okupaš.» ili: «Naravno da si ljuta što ne možeš koristiti telefon. Ali želim da prvo završiš ovo što sad radiš, pa ćeš onda moći telefonirati.» ili «Stvarno mi smeta što sad slušaš glasno muziku, hoću se odmoriti.». «Sad želim čitati i odmoriti se, u 7 idemo u kino.».

Mobil od školjaka i naplavine/Seashells mobile

Vratili ste se s mora, a za uspomenu ste si donijeli različite školjke, naplavine, oblutke .... a ako ne znate što bi s njima, evo jedne ideje za izradu mobila koji će, ako ga izlakirate, dugo krasiti vaš vrt, balkon ili bilo koje drugo mjesto po vašoj želji. Sve što vam je potrebno su školjke, naplavina i prirodna špagica.


Do you have some seashell you don't know what to do with? This is a great idea for making a seashell mobile which could decorate your balcony or garden.

Na školjkicama izbušite bušilicom rupicu, a na naplavini dvije, provucite špagicu kao na slici i mobil je gotov. Naravno, ako je naplavina duža može i više rupica za veći mobil. Ne zaboravite zavezati čvorove na špagici (na mjestima gdje želite da školjkice vise) kako bi školjkice visile kao na slici. Mogućnosti su različite, a na vama je da se poigrate s njima.


Make a hole with a drill on every seashell, and two holes on a piece of wooden stick. Pull some string as shown on the picture. Don't forget to make knots on the sting where you want seashells to hang.

Sa školjkom na uhu

Reci potiho more.

Zatim ponovi to tiše.

Čut' ćeš kako pućina diše

i kako se mjesečev sjaj

sav zlatan na valima njiše.

Kažeš li s naglaskom more!

Vidjet ćeš kako bura

zviždeći silazi s gore

i kako levanat pučinu bez ralica ore.

Vali se kostriješe

i međusobom bore

i jedan drugog ruše u ponore.

Kažeš li naprosto more.

Čut ćeš kako ferali

na palubama gore

i umorni mornari rogobore.

Andro Vid Mihičić

Djeca i maca

Novi!!!

Djeca i kravlje mlijeko

Već dulje vrijeme postoje podijeljena mišljenja o kravljem mlijeku. U novije vrijeme vjerovanje da je mlijeko zdrava i dobra prehrana postaje upitno, pa čak neki savjetuju i njegovo izbjegavanje. U čemu je problem?
Naime, problem s mlijeko je u industrijskoj proizvodnji i preradi. Razni procesi kojima se mlijeko podvrgava radi produljenja roka trajanja i zaštite kao što su pasterizacija, homogenizacija i sterilizacija, mijenjaju sastav i strukturu mlijeka. Takvo mlijeko sadrži daleko manje više vitamina i ostalih korisnih sastojaka te postaje teško za probavu.
No, pitanje ostaje: piti mlijeko ili ga izbjegavati?

Istine i laži o mlijeku

"Sirovo mlijeko, a s time mislim na domaće svježe mlijeko koje nije industrijski obrađeno, prirodna je i zdrava hrana, kao i svi mliječni proizvodi napravljeni od takvog mlijeka. Sirovo mlijeko je izvanredan izvor nutrijenata, ali i vrlo važnih korisnih laktobakterija, za koje danas znamo da igraju presudnu ulogu u jačnju imuniteta i zastiti organizma od raznih bolesnih stanja. Također je izvrstan izvor vitamina, minerala i enzima, te sadrži punovrijedne proteine i masnoće, koji su gradjevinski materijal za naše tijelo.

Problem s mlijekom je u industrijskom uzgoju i preradi. Kako je to slucaj i s drugim namirnicama, industrijska prerada uništava mlijeko i daje mu sasvim drugačija svojstva. Mlijeko koje kupujemo u prodavaonicama pasterizirano je i homogenizirano. Pasterizacija je proces kojim se mlijeko zagrijava na visokim temperaturama da bi se uništile bakterije u mlijeku, sto na prvi pogled mozda zvuci ispravno, znajuci da su patogene bakterije uzrocnici raznih bolesti. Medjutim, ovaj proces potpuno mijenja njegovu strukturu i ono zapravo ne postaje sigurnije za upotrebu. Osim sto zagrijavanje na visokim temperaturama ubija patogene bakterije, to ubija i korisne laktobakterije te unistava mnoge druge hranjive komponente. Visoka temperatura potpuno mijenja strukturu osjetljivih mlijecnih proteina koji onda postaju vrlo teski za probavu i potencijalno stetni za zdravlje.

Pasterizacija potpuno unistava enzime koji su potrebni za razgradnju i probavu mlijeka, smanjuje sadrzaj vitamina, denaturira mlijecni protein, unistava vitamine B12 i B6, vitamin A, vitamin D, vitamin C, onemogucuje apsorpciju kalcija iz mlijeka, ubija korisne bakterije i promice patogene! Ako ostavite sirovo mlijeko na sobnoj temperaturi, mlijeko se nece pokvariti vec ce se ukiseliti, sto je prirodan nacin konzerviranja mlijeka uz pomoc laktobakterija. Korisne bakterije iz sirovog mlijeka drze pod kontrolom one lose, no pasterizirano mlijeko nema korisnih bakterija koje bi ga cuvale od truljenja.

Denaturirani mlijecni proteini su zbog svoje strukture vrlo tesko probavljivi, a osim toga su u pasteriziranom mlijeku unisteni svi enzimi i korisne laktobakterije koje pomazu razgradnju i probavu proteina iz mlijeka. Zbog toga je industrijski obradjeno mlijeko jedan od najcescih alergena koji se povezuje uz cijeli niz zdravstvenih probelma - probavne smetnje, alergije, kolike kod dojencadi, karijes, osteoporoza, artritis, problemi sa rastom kod djece, ucestale infekcije usiju kod djece, bolesti srca i rak. Medjutim, sirovo mlijeko nema takvo djelovanje, vec upravo promice zdravlje na mnoge nacine. Mnogi ljudi koji ne podnose mlijeko, u pravilu mogu tolerirati sirovo. Zapravo, sirovo mlijeko se toliko razlikuje od industrijski obradjenog, da se ove dvije namirnice ne bi ni trebale nazivati zajednickim imenom.

S pasterizacijom se pocelo 20-tih godina proslog stoljeca u vrijeme kad je tuberkuloza bila cesta, kao i druge zarazne bolesti uzrokovane losim zdravstvenim stanjem zivotinja i losim higijenskim uvjetima i metodama proizvodnje. Ali vremena su se promijenila i danas se upotrebljavaju tankovi od nehrdjajuceg celika, masine za muznju i sistemi za rashladjivanje, te se provode stroge sanitarne inspekcije cime pasterizacija postaje potpuno nepotrebna. Jedino tko ima koristi od pasterizacije je industrija jer se pasteriziranom mlijeku produzava rok trajanja.

Drugi proces kojem se mlijeko izlaze je homogenizacija, razbijanje molekula masnoce pod velikim pritiskom, da bi se sprijecilo stvaranje vrhnja na mlijeku. I ovo je vrlo neprirodan postupak jer masnoca koja se dobije vise nema svoju prirodnu strukturu. Osim toga se iz mlijeka uklanja (obire) masnoca tako da kupovno mlijeko sadrzi 1 - 3% mlijecne masti (ovisno o vrsti krava, mlijeko prirodno sadrzi 4,5 - 6% mm). Zbog straha od prirodnih masnoca i agresivne propagande nemasnih proizvoda, industrija je uspjela plasirati na trziste light mlijeko, koje je zapravo industrijski visak koji preostaje nakon obiranja vrhnja za proizvodnju drugih mlijecnih proizvoda.

Upravo su u mlijecnoj masti najvazniji nutrijenti mlijeka. Mlijecna mast sadrzi vitamine A i D koji su potrebni za asimilaciju kalcija i proteina, pa bez ovih vitamina kalcij i proteini postaju teze iskoristivi i potencijalno opasni. Ona je takodjer bogata kratkim i srednje dugackim lancima masnih kiselina koje stite od bolesti i jacaju imunoloski sistem. Tu je i vrlo vrijedna CLA (konjugirana linolenska kiselina) koja ima snazno antikancerogeno djelovanje. Svi ovi vazni nutrijenti nestaju industrijskom preradom mlijeka.

Industrija koristi naziv “svjeze” mlijeko, ali je svako kupovno mlijeko pasterizirano, pa i ono koje se naziva “svjezim”. Razlika između “svjezeg” i “trajnog” mlijeka je u temperaturi i vremenu kojem se mlijeko izlaze tijekom pasterizacije. Svjeze se mlijeko zagrijava na 60 do 70 °C, najcesce u trajanju od 30 minuta, dok se trajno mlijeko naglo zagrijava na temperature preko 130 °C (tzv. UHT proces) sto mu još vise produzava rok trajanja. Tvrdnja da se mlijeko pasterizira radi zastite potrosaca samo je jos jedan mit, jer se zapravo mlijeko pasterizira radi produzene trajnosti.

Tu su nadalje i problemi antibiotika, pesticida i hormona rasta, te cinjenica da se skoro sve komercijalne krave hrane zitaricama umjesto da pasu travu, sto je njihova prirodna hrana. Sve ovo mijenja kompoziciju masnoca u mlijeku, posebno CLA. Prava prirodna hrana za krave koje daju mlijeko je zelena trava u proljece, ljeto i jesen, te sijeno zimi. Nikakvo brasno od soje, zitarice i razni industrijski otpad ne mogu predstavljati dobru hranu za zivotinje. Vitalne tvari - vitamini A i D, te ”aktivator X” - potrebni su za optimalnu asimilaciju minerala i u velikoj mjeri su prisutni u mlijeku krava koje pasu travu, osobito brzo rastecu travu u proljece i jesen. No, vitamini A i D se drasticno smanjuju a aktivator X potpuno nestaje hrane li se krave komercijalno zitaricama i sojom.

Ne tako davno, prije ”modernih” industrijskih metoda, generacijama su ljudi koristili i djeca odrastala na domacem svjezem punomasnom mlijeku, prirodnom zutom maslacu, svjezim domacim sirevima i vrhnju. Ako imate mogucnosti nabavljati domace sirovo mlijeko i prave prirodne ml,iječne proizvode, to je nesto najbolje sto mozete uciniti za zdravlje svoje obitelji."

(preuzeto sa istineilažiohrani.blogspot.hr)