Josip se vratio kući iz vrtića. Na stolu je stajala košara puna jaja. Prvo je bilo veliko, zeleno i namrgođeno. Drugo je bilo veće od prvog, plavo i ozbiljno. Treće je bilo najveće, crveno i začuđeno, A četvrto je bilo najmanj, bijelo i nasmiješeno.
- Uzet ću ovo bijelo, nasmiješeno jaje. Zacijelo to nije obično jaje, ono je sigurno začarano - reče Stjepan.
- Uzmi jedno od nas - rekoše mu druga jaja.
- Mi smo obojena, jača i veća od tog malog, bijelog i nasmiješenog jajeta.
- Ali meni je ono najljepše - reče Josip.
- Siguran sam da je to neko čarobno jaje.
U tom je trentku Josipova mama ušla u sobu.
- Mama, je li ovo malo bijelo jaje čarobno? - upita Josip.
- Staviš li ga ispod koke, za tri ćeš tjedna zanti je li čarobno ili nije - odgovori mu mama.
i tako je Josip malo, bijelo jaje stavio ispod koke...
Koka je na jajetu sjedila tri tjedna, a nakon tri tjedna iz njega se izlegao mali, žuti, veseli pilić. Josip je sve to vidio i brzo otrčao mami.
- Mama, mama! - uzviknuo je Josip.
- Ono malo, bijelo jaje uistinu je bilo čarobno. Iz njega je izišlo žuto majušno pile!
Dražena Šola
Nema komentara:
Objavi komentar