1.SOCIJALNA KOMPETENCIJA U RANOM DJETINJSTVU
ODREĐENJE SOCIJALNE KOMPETENCIJE
Socijalno kompetentna djeca ona su koja se upuštaju u zadovoljavajuće interakcije i aktivnosti s odraslim osobama i vršnjacima i kroz takve aktivnosti unapređuju svoju osobnu kompetencije, a to su:
- Popularnost i prijateljstvo
Stručnjaci za socijalni razvoj razlikuju dva aspekta socijalne kompetencije: POPULARNOST (VRŠNJAČKI STATUS) i PRIJATELJSTVO
- Društvenost i prisnost
Važan čimbenik u ocjeni socijalnog razvoja djeteta može biti kvaliteta, a ne kvantiteta vršnjačkih odnosa. To znači da je važnije da dijete ima nekoliko prijatelja s kojima ima jaču emotivnu vezu, nego da ima puno prijatelja sa nikakvom ili slabijom emotivnom vezom
SASTAVNICE SOCIJALNE KOMPETENCIJE
Sposobnost da reguliraju svoje emocije važan je doprinos razvoju vršnjačkog statusa i prijateljstva.
1.Regulacije emocija
Sposobnost da se reagira na zahtjevne situacije s rasponom emocija i na način koji je socijalno prihvatljiv i dovoljno fleksibilan da bi ostavio i prostora i za spontane reakcije, ali i za sposobnost odgode spontane reakcije prema potrebi. U ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako se nositi sa frustracijama, kako uživati u drugima, prepoznati opasnost, prevladati strah i tjeskobu te kako razvijati prijateljstva.
2.Socijalno znanje i socijalno razumijevanje
Socijalno kompetentna djeca usklađuju svoje ponašanje s tuđim tako da nađu zajednički jezik, razmjenjuju informacije i ispituju sličnosti i razlike. Socijalna umijeća su najvažnija za socijalno sudjelovanje i uspjeh.
3.Socijalne dispozicija
Predstavlja namjerno i umjereno ponašanje prema širokim ciljevima:
- radoznalost
- šaljivost
- kreativnost
- plahivost
- refleksivnost
- pristupačnost
- svadljivost
- škrtost
UOBIČAJENI PROBLEMI SOCIJALIZACIJE
STIDLJIVOST
Sramežljivost je u nekim situacijama primjerena reakcija u male djece. Dijete je svijesno nepoznate situacije. Međutim, izrazita sramežljivost, povučenost i socijalna izoliranost mogu ostaviti posljedice na djetetov razvoj. Treba razlikovati nezrelu samotnjačku igru kod predškolaca (npr. glumljenje životinja) i zrelu individualnu igru (npr. slikanje i slične individualne aktivnosti).
AGRESIVNOST
Jedan od najvećih problema. Postoje dva tipa agresivnost:
- Reaktivna agresivnost
Defenzivna reakcija na neki izazov koji je popračen vidljivim bijesom
- Proaktivna agresivnost
Sileđijska agresija kojoj je cilj dominacija ili zastrašivanje vršnjaka. Djeca su agresivna jer im nešto manjka, neko socijalno umijeće ili kontrola impulsa, ili jer se ne znaju nositi sa visokim razinama bijesa ili agresinosti.
USAMLJENOST
Mala djeca mogu osjećati duboku usamljenost, kadšto kao posljedica obiteljskih okolnosti. Takvoj djeci odgajatelji mogu pomoći da im prodube osjećaj pripadnosti.
UTJECAJI NA RAZVOJ SOCIJALNE KOMPETENCIJE
ULOGA OBITELJI
Najvažniji utjeca na razvoj socijalizacije. Opće kompetencije djece, uključujući i ovu socijalnu kompetenciju, pospješuju se autoritativnim, a ne permisivnim roditeljskim odgojem.
- AUTORITATIVNI ODGOJ
Kombinacija intenzivne skrbi i intenzivnog nadzora kao i dobre komunikacije i topline. Socijalno kompetentna i samostalna djeca potječu iz obitelji u kojima su iskusila i bliskost i rezerviranost, i ljubav i strogost.
ULOGA VRŠNJAKA
Predškolska djeca se osjećaju manje stresno u nepoznatim situacijama u nazočnosti nekog drugog djeteta, pa čak i njima nepoznatima, nego kad su sama.
ULOGA ODGOJITELJA
Kada se odgojiteljica posveti jednom djetetu umjesto da se obraća cijeloj grupi, lakše će potaknuti dijete na aktivno mišljenje pomoću neke problemske situacije i ponuditi prijedloge na topao poticajni način.
2. DJELOTVORNE STRATEGIJE KOJE POJAČAVAJU SOCIJALNU KOMPETENCIJU
- OTVORENA KOMUNIKACIJA S RODITELJIMA
- POŠTIVANJE DJEČJIH OSJEĆAJA
- USPOSTAVA AUTORITETA I POVJERENJA
- POZITIVNO ETIKETIRANJE DJEČJEG KARAKTERA
- UVAŽAVANJE INDIVIDUALNIH RAZLIKA
- POZIVANJE NA TEMELJNA PRAVA
- POJAČAVANJE PROSOCIJALNIH UMIJEĆA
- OBRAĆANJE DJEČJEM ZDRAVOM RAZUMU
- POMOĆ U PREVLADAVANJU NEDAĆA
NENASILNO RJEŠAVANJE SUKOBA
Sukob je situacija u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije, ponašanja i emocije.
KONSTRUKTIVANO RJEŠAVANJE SUKOBA predstavlja aktivan odnos prema problemu, u kome će svaki sudionik voditi računa kako o svojim potrebama i željama, tako i o potrebama i željama druge strane. Socijalne vještine, odnosno naučeni oblici ponašanja, pridonose uspostavljanju uspješnijih odnosa s okruženjem i većem osobnom zadovoljstvu.
SOCIJALNE VJEŠTINE KOJE NASTOJIMO RAZVIJATI KOD DJECE:
- slušanje
- započinjanje i održavanje razgovora
- postavljanje pitanja
- zahvaljivanje i pohvaljivanje
- predstavljanje sebe i drugih
- davanje i slijeđenje uputa
- ispričavanj
- uvjeravanje
- poznavanje i izražavanje tuđih osjećaja
- traženje dozvole
- dijeljenje, pomaganje, pregovaranje
- samokontrola
- izbjegavanje tučnjeva i sl.
Potrebno je što više poticati djecu na korištenje vještina i rješavanja vlastitih problema jer će djeca tako biti češće u prilici ovladavati vještinama za kreativno rješavanje sukoba. Cilj nije ukloniti sukob jer sukobi mogu poticati osobni rast i razvoj i učenje i promjene. Cilj je smanjenje broja sukoba i priprema djeteta za efikasnije i konstruktivno nošenje sa sukobima kad se oni pojave.
Literatura:
- Katz i McClellan: Poticanje razvoja dječje socijalne kompetencije
- Marina Ajduković i Nina Pečnik: Nenasilno rješavanje sukoba
- Josip Janković: Sukob ili suradnja
Nema komentara:
Objavi komentar