Predčitačke vještine

Predvještine čitanja i pisanja

Čitanje je složena aktivnost koja ovisi o nekoliko sposobnosti i vještina koje se postupno razvijaju, a podrazumijeva razumijevanje pisane poruke. Temelji se na prožimanju jezično-govornih, vidnih, slušnih i spoznajnih  sposobnosti i mnogih znanja. Da bi dijete naučilo čitati, ono mora za svaki glas u riječi naučiti dogovorene znakove slova i naučiti kako se provodi - šifrira svaki glas u riječi pomoću toga znaka - slova. Za razumijevanje napisanog, odnosno pisane poruke, dijete treba prije svega vidjeti grafem (slovo), povezati ga s fonemom (glasom), izdvojiti glasove u riječima, te ih kasnije spajati u smislene i razumljive cjeline, odnosno riječi.

Sva novija istraživanja upućuju na važnost dvaju osnovnih gradbenih elemena čitačke vještine, a to su govor  i glasovna osjetljivost djeteta. Stoga je nužno sustavno razvijanje predčitalačkih i čitačkih vještina u predškolskom razdoblju: razvijati govor, izražavanje i razumijevanje govora kroz IGRU koja prije svega mora biti zanimljiva, motivirajuća, dozirana i raspoređena.

Temelji za nesmetano usvajanje predvještina čitanja i pisanja podrazumijevaju uredan govorno-jezični razvoj, uredan razvoj pažnje, pamćenja, koncentracije, te auditivne i vizualne percepcije, važne za učenje čitanja i pisanja. Na osnovi razvijenosti predčitalačkih vještina u određenoj dobi, mogu se prepoznati djeca koja bi kasnije mogla imati poteškoće u usvajanju čitanju i pisanju.

Jedan od takvih pokazatelja kod djece su i poteškoće pri praćenju i pamćenju riječi koje se međusobno slažu odnosno rimuju. Ako dijete teško prati  i sudjeluje u igrama prepoznavanja riječi koje se slažu, odnosno rimuju, možemo kod njega očekivati poteškoće u usvajanju predvještina čitanja i pisanja.

Pisanje kao najsloženija vještina zahtjeva integraciju pažnje, memorije, motornih vještina, jezika i znanja.

FONOLOŠKA SVJESNOST (glasovna analiza – raščlamba i glasovna sinteza – spajanje)

Fonološka svjesnost je sposobnost rastavljanja riječi na glasove i sastavljanja glasova u riječi, povezivanje glasova (fonema) sa slovima (grafemima) i na kraju, razumijevanje napisane riječi.

Razine razvoja fonološke svjesnosti kod djeteta urednog govorno-jezičnog razvoja:

• Prepoznavanje i slaganje rime (3-4 god.)
• Prepoznavanje i segmentacija slogova (4-5 god.)
• Prepoznavanje prvog glasa u riječima (5,5 god.)
• Rastavljanje riječi na glasove i sastavljanje glasova u smislene cjeline – riječi (6 god.)
• Stvaranje veze glas – slovo (6,5 god.)
• Sposobnost stvaranja novih riječi dodavanjem, oduzimanjem ili premještanjem glasova u riječima (7 god.)

Preduvjeti za nesmetan razvoj predvještina čitanja i pisanja kod djeteta:

• Uredan govorno-jezični razvoj
• Sposobnost djeteta da razumije ono što govori, da razumije govor drugih, da razumije sadržaj priče, te da ju samo može prepričati
• Uredan izgovor svih glasova do šeste godine
• Rečenica uredne gramatičke strukture
• Lako uči pjesmice napamet
• Uočava i stvara rimu
• Lako i dobro pamti pjesmice, priče, slike i događaje
• Uredna pažnja i koncentracija
• Motorički spretno
• Interes za crtanje i pisanje

Iako većina djece lako i brzo uči čitati, prema podacima svjetskih literatura, 10% djece ima poteškoće u usvajanju vještine čitanja ili disleksiju, kao najčešći uzrok poteškoća s učenjem. 

Disleksija je sindrom koji obuhvaća niz simptoma. Očituje se u različitim teškoćama, u različitim jezičnim sastavnicama, uključujući, uz teškoće čitanja i pisanja, i mnogo ozbiljnije teškoće u stjecanju vještine pisanja.

Ukratko, disleksija nije bolest, nije vezana uz dob, obrazovanje niti inteligenciju. Disleksija je poremećaj čitanja i pisanja,a vezana je uz teškoće usvajanja školskog gradiva jer dijete teže čita i piše, ili teže rješava matematičke zadatke (naročito zadatke s riječima). Disleksija je jedna od specifičnih poteškoća učenja i pojavljuje se u čitanju i pisanju, brojevnom i ponekad notnom zapisu.

Disgrafija je smanjena sposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenog jezika). Očituje se mnogobrojnim, trajnim i tipičnim pogreškama. Teškoće nisu povezane s neznanjem pravopisa. Trajno su zastupljene bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govornog razovja, uredan sluh i vid, te školovanje. Iako se u mnogim slučajevima specifične poteškoće u pisanju javljaju zasebno, česti su slučajevi da se u djeteta disleksija i disgrafija javljaju istovremeno.

Diskalkulija je poremećaj matematičkih sposobnosti, a očituje se u poteškoćama razumijevanja i usvajanja matematičkih pojmova i operacija, slabom poznavanju matematičkog rječnika, rotacijama, zamjenama, dodavanju, te premještanju znamenaka u brojevima.

Simptomi u predškolskoj dobi koji mogu ukazivati na poteškoće u učenju čitanja i pisanja:

• kasno progovaranje i usporen govorno-jezični razvoj
• siromašan rječnik
• dugo zadržavanje grešaka u izgovoru glasova
• teškoće govorno-jezičnog izražavanja
• agramatizmi u govoru
• teškoće u učenju pjesmica i brojalica
• teškoće u pamćenju
• nerazvijena fonološka svjesnost i nakon 6. godine
• poteškoće zadržavanja pažnje
• nespretnost u krupnoj i finoj motorici
• nesigurnost u prostorno-vremenskim odnosima
• hiperaktivnost, impulzivnost
• nezainteresiranost za crtanje i pisanje
• nemotiviranost, te nedostatak interesa za slikovnice i čitanje.

UBRZANI RAZVOJ ČITANJA

DAROVITOST I ČITANJE

Djeca velikih intelektualnih sposobnosti, tj. darovita djeca, vrlo su često napredni čitači. Ona čitaju prije polaska u školu, a neka od njih već i u dobi od dvije godine. Vrlo često nauče čitati sama, ali češće uz pomoć: pitaju za objašnjenja i imena slova, pokušavaju pročitati natpise, reklame. Bez obzira jesu li darovita u matematičkom, književnom ili nekom drugom području, često je darovitu djecu najlakše prepoznati upravo po ranom zanimanju za knjige, po njihovoj izrazitoj i rano izraženoj sposobnosi da se služe isanim tekstom. Darovita djeca čitaju mnogo više od svojih vršnjaka.

Korisne govorno-jezične igre koje potiču predčitačke vještine:

• prepoznavanje i imenovanje poznatih zvukova
• igre brojalicama
• opisivanje slika
• prepričavanje doživljaja
• prepričavanje priča
• traženje riječi koje se slažu, tj. rimuju (sir-žir, krava-trava, vuk-luk, teta-beta)
• traženje početnog glasa u riječima (v-vuk, l-lav, a-auto…)
• raščlanjivanje riječi na glasove ( noga – n_o_g_a…)
• sastavljanje glasova u riječi (r_u_k_a – ruka…).

DIJETE NA ZAVRŠETKU PREDŠKOLSKOG RAZDOBLJA TREBA:

• razumijeti priče koje mu se pričaju, znati prepričati jednostavnu i kratku priču
• shvatiti da pisani tekst sadrži pisanu poruku
• znati kako se drži knjiga, okreću listovi, kako tekst teće s lijeva nadesno, i odozgo nadolje
• znati da se tekst sastoji od rečenica, rečenica od riječi, a riječ od glasova
• prepoznati sluhom pojedinačne glasove u riječi  te znati rastaviti riječi na glasove (glasovna analiza) te sastaviti glasove u riječ (glasovna sinteza)
• prepoznavati slova abecede
• znati pročitati i napisati vlastito ime.

VAŽNOST OKRUŽENJA ZA RAZVOJ PREDČITAČKIH VJEŠTINA

O utjecaju nasljednih čimbenika u razvoju vještina čitanja još nije dovoljno razriješeno. Međutim, sve je više podataka o utjecaju okolinskih čimbenika tako da se danas smatra da je aktivno bavljenjem djetetom od njegovog rođenja i prva godina djetetova života najpresudnije razdoblje za njegov daljnji razvoj. Tada se stvara najveći broj veza i novih živčanih izdanaka nužnih za djetetovo učenje - to je razdoblje najintezivnijeg razvoja.

Okolina koja je sigurna i daje djetetu velike mogućnosti istraživanja povoljno utječe na razvoj djeteta. No, najvažniji čimbenik u poticajne okoline bit će ljudi: koji djecu vole, grle, pjevaju mu, pričaju i čitaju slikovnice.

SAVJETI:

Za budući razvoj predčitačkih vještina bitan je uredan govorno-jezični razvoj djeteta, u kojem temeljnu ulogu imaju roditelji. Roditelji su ti koji bi trebali svom djetetu osigurati poticajnu govornu sredinu, okružiti ga mnoštvom raznolikih životnih situacija u kojima treba što više razgovarati s djetetom, objašnjavati mu govorom, pri čemu treba upotrebljavati vrlo jasan govor –  prilagođen kronološkoj dobi djeteta (bez iskrivljavanja izgovora, tepanja i sl., jednostavnijih  rečeničnih struktura). Najjednostavniji način poticanja govorno-jezičnog razvoja djeteta je pričanje priča.

PREPORUČENE KNJIGE I SLIKOVNICE:

1. Edita Slunjski: Kad djeca pišu, broje, računaju....- Neobične igre obićnim materijalima
2. Mira Čudina Obradović: Igrom do čitanja
3. Zbirka slikovnica- Petra: Učimo riječi Petra i ja