Dan planeta Zemlje

Svake godine, datuma 22. travnja, više od milijarde ljudi diljem svijeta sudjeluje u manifestaciji poznatoj kao Dan planete Zemlje. Na taj dan pojedinci, zajednice, organizacije kao i vlade ističu kako je divan taj planet Zemlja kojeg nazivamo domom te kako svi trebamo aktivno sudjelovati kako bi ga sačuvali za buduće naraštaje.

 KAKO UTJECATI NA SVIJEST DJETETA O SVEZI SVEGA ŠTO JEST NA NAŠEM PLANETU I SVIJEST O POTREBI ZAŠTITE NAŠEGA PLANETA

Neki se stavovi, emocije i navike ne mogu izraživati u izoliranim razdobljima, već da bi postali dio djeteta, nužno je da poruke sukladne porukama blagdana budu nazočne kroz cijelo djetinjstvo. Ekološku svijest o svemu što je na našem planetu i potrebi njegove zaštite, pogodno je razvijati još od predškolske dobi. Smisao i emocionalno značenje poruke snažnije se utiskuje u djetetovu psihu čim  aktualnost teme prožima sve oko djeteta - televizijske emisije, poruke na plakatima, aktivnosti u vrtiću, igraonicama, ali i u obitelj, koja je najvažniji čimbenik.

DAN PLANETA ZEMLJE U OBITELJI

Postupci i ponašanja kojima utječete na svijest djeteta vezano za Dan planeta Zemlje:

• Učenje ponašanja koja svakome osiguravaju pravo na prostor i mir
• Svijest o potrebi čuvanja hrane
• Aktivnosti čišćenja svog prostora što ne zagađuje tuđi prostor i prirodu
• Sudjelovanje u akcijama očuvanja stabala i sl.
• Aktivnosti sijanja, presađivanja i sađenja
• Molitve zahvale za hranu

KAKO SMANJITI EMISIJU UGLJIČNOG DIOKSIDA

Globalno zatopljenje je trenutno najozbiljniji ekološki problem. Majka Zemlja je postala vrlo ranjiva a ako je ona ranjiva i mi samim time postajemo ranjivi. Globalno zatopljenje je već prouzročilo ozbiljne klimatske promjene, a klimatske promjene u kombinaciji s zagađenjem zraka i voda su odgovorne za mnoge bolesti i naravno za mnoge smrti.

Svatko od nas nosi dio odgovornosti za klimatske promjene koje se događaju – stoga umjesto da budemo dio problema, bilo bi poželjno da se počnemo smatrati dijelom rješenja.

KAKO MOŽEMO SMANJITI EMISIJU UGLJIČNOG DIOKSIDA:

1.Racionalnim korištenjem energije

Jedno od najlogičnijih i najisplativijih rješenja koja se nameću u borbi protiv globalnog zagrijavanja, odnosno povećane emisije CO2, jest racionalno korištenje energije.

2.Kupujte energetski učinkovite aparate: birajte one energetskog razreda A

3.Optimizirajte sustave za grijanje i hlađenje

4.Zamijenite standardne sijalice štednim sijalicama

Svaka lampa koja štedi struju i koja zamijeni standardnu sijalicu, smanjuje emisiju CO2  za pola tone tokom svog životnog vijeka. Ukoliko bi se takve sijalice koristile širom svijeta, emisija CO2 bila bi smanjena za oko 450 miliona tona godišnje.

5. Kad ne trebaš rasvjetu, gasi je!

Naime, čest je slučaj da je rasvjeta uključena u prostorima u kojima nema nikoga. U ovom slučaju ne pomaže ni ugradnja najštedljivije žarulje, jer i ona radi bez ikakve potrebe!

6.Smanjenje emisije CO2 u transportu

Promet je vrlo značajan izvor emisije CO2

Voziti manje, pješačite više, korisno je za zdravlje, novčanik i okoliš.

Koristite javni gradski promet i bicikl.

7.Čuvajmo šume

Iako je kratkoročna korist od zasađivanja novih šuma upitna, dugoročna korist nikako ne bi snijela doći u pitanje, naravno samo uz uvjet da uspijemo sačuvati trenutne šume (osobito tropske kišne šume) i posadimo nove. Time bismo znatno pomogli u borbi protiv globalnog zatopljenja u obliku smanjenja količine ugljičnog dioksida u atmosferi. Ali ukoliko se u obzir uzme trenutni trend deforestacije u mnogim dijelovima svijeta to je vrlo nevjerojatno.

10  NAČINA DA POMOGNEMO OČUVATI SVIJET U KOJEM ŽIVIMO

1.Ugasite svjetlo kad izlazite iz prostorije!

Tako štedimo energiju, a štedne žarulje troše mnogo manje struje.

2.Zatvorite slavinu svaki put kad perete zube ili sapunate ruke!

Kad god to napravite, uštedite i do 18 čaša vode.

3.Uvijek odlažite otpatke u kantu za smeće.

Tako je svijet čišći i sigurniji.

4.Hranite ptice zimi!

Tako ćete im pomoći da se pripreme za svijanje gnijezda u proljeće.

5.Učite djecu da koriste obje strane papira!

Kad bismo svi to činili, trebalo bi posjeći mnogo manje stabala za izradu papira.

6.Isključite televizor iz struje!

Električni aparati troše struju i kad su pod naponom (stand-by).

7.Napravite igračku od starih kutija.

Puno toga možemo iskoristiti prije bacanja u smeće.

8.Hodajte!

Manje vožnje automobilom štedi gorivo, a zrak je čišći. A i zdravo je puno se kretati.

9.Sadite biljke i pomognite im da narastu!

Biljke održavaju zrak čistim i zdravim.

10.Razvrstavajte otpad za recikliranje!

Potrebno je mnogo manje energije za recikliranje nego da se nešto napravi ispočetka. Tako čuvamo i naš okoliš čistim i zdravim.

SPASIMO NAŠ PLANET

(MENTALNA MAPA ILI PLAKAT)

RAZMISLI

Smeće bačeno u prirodu može ugroziti životinje.

Smeće bačeno u prirodu zagađuje zrak, tlo i vodu.

Za proizvodnju 1 tone papira srednje kvalitete treba posjeći
2 stabla i potrošiti 240 000 l vode , 4 700 Kwh električne energije.
Za proizvodnju iste količine papira od starog papira potroši se
0 stabala, 180 l vode i 2750 Kwh električne energije.

Proizvodnja limenki znači
3 puta veći utrošak energije,
5 puta veće opterećenje atmosfere stakleničkim plinovima
10 puta veću količinu smeća
od proizvodnje povratnih staklenih boca.

RECIKLIRAJ

Recikliranje otpada je moguće samo ako se otpad odvojeno sakuplja.

RAZVRSTAJ

ORGANSKI OTPAD

Biootpad predstavlja kuhinjski otpad (ostaci od pripreme hrane) i vrtni ili zeleni otpad i čini oko trećinu ukupnog kućnog otpada. On je ujedno vrijedna sirovina za proizvodnju kvalitetnog biokomposta i to postupkom kompostiranja.

PAPIR

Za proizvodnju 1 tone papira srednje kvalitete treba posjeći
2 stabla i potrošiti 240 000 l vode , 4 700 Kwh električne energije.
Za proizvodnju iste količine papira od starog papira potroši se
0 stabala, 180 l vode i 2750 Kwh električne energije.

STAKLO

Recikliranje stakla troši manje energije nego njegova proizvodnja od pijeska, vapna i sode.  Svaka tona stakla iskorištena za proizvodnju novog stakla sačuva oko 315 kg ispuštenog ugljičnog dioksida.

Staklene povratne boce mogu se iskoristiti i do 40 puta.

METAL

Proizvodnja limenki znači
3 puta veći utrošak energije,
5 puta veće opterećenje atmosfere stakleničkim plinovima
10 puta veću količinu smeća
od proizvodnje povratnih staklenih boca.

OTPAD NIJE SMEĆE

Otpadni, prirodni i ambalažni materijal možemo iskoristiti i obogatiti dječje aktivnosti u našem svakodnevnom radu. Takav materijal kreativnom preradbom ili obradbom postaje sredstvo koje potiče djecu na neobične igre.

Upravo su takvi materijali djeci posebno zanimljivi jer im pružaju slobodu izražavanja vlastitih originalnih ideja i zamisli. Oni su pravi izazov za razvoj dječje kreativnosti, poticanje kognitivnih i socijalnih umijeća, za njegov cjeloviti razvoj.

PREPORUČENE KNJIGE, SLIKOVNICE I OSTALE AKTIVNOSTI:

1. Priča: Dan Planeta Zemlja
2. Igrokazi: "Čuvajmo Zemlju", "Radost Zemlje" i Zahvalnica Zemlji
3. Pjesmice na temu planeta Zemlje
4. Izrada planeta Zemlje
5. Radni listovi i bojanke
6. Vladimira Štanger-Veliki, Brankica Blažević: Svjetiljke za dječju dušu
7. Mira Čudina-Obradović: Priče o dobru, priče o zlu
8. Maja Gabelica-Šupljika i Mirjana Milanović: Blagdani djetinjstva
9. Moja prva enciklopedija: Nebo
10. Predivan svijet znanja: Planet Zemlja
11. Moja prva enciklopedija: Voda
12. Aljoša Vuković: Tajne i zgode nestašne vode - slikovnica
13. Josipa Franjić Radulović: Pozdrav Proljeću
14. Moja prva enciklopedija: Biljke
15. Dječja ilustrirana enciklopedija: Biljke
16. Maja Gjajić: Hoće li Zemlja ozdraviti?

Predčitačke vještine

Predvještine čitanja i pisanja

Čitanje je složena aktivnost koja ovisi o nekoliko sposobnosti i vještina koje se postupno razvijaju, a podrazumijeva razumijevanje pisane poruke. Temelji se na prožimanju jezično-govornih, vidnih, slušnih i spoznajnih  sposobnosti i mnogih znanja. Da bi dijete naučilo čitati, ono mora za svaki glas u riječi naučiti dogovorene znakove slova i naučiti kako se provodi - šifrira svaki glas u riječi pomoću toga znaka - slova. Za razumijevanje napisanog, odnosno pisane poruke, dijete treba prije svega vidjeti grafem (slovo), povezati ga s fonemom (glasom), izdvojiti glasove u riječima, te ih kasnije spajati u smislene i razumljive cjeline, odnosno riječi.

Sva novija istraživanja upućuju na važnost dvaju osnovnih gradbenih elemena čitačke vještine, a to su govor  i glasovna osjetljivost djeteta. Stoga je nužno sustavno razvijanje predčitalačkih i čitačkih vještina u predškolskom razdoblju: razvijati govor, izražavanje i razumijevanje govora kroz IGRU koja prije svega mora biti zanimljiva, motivirajuća, dozirana i raspoređena.

Temelji za nesmetano usvajanje predvještina čitanja i pisanja podrazumijevaju uredan govorno-jezični razvoj, uredan razvoj pažnje, pamćenja, koncentracije, te auditivne i vizualne percepcije, važne za učenje čitanja i pisanja. Na osnovi razvijenosti predčitalačkih vještina u određenoj dobi, mogu se prepoznati djeca koja bi kasnije mogla imati poteškoće u usvajanju čitanju i pisanju.

Jedan od takvih pokazatelja kod djece su i poteškoće pri praćenju i pamćenju riječi koje se međusobno slažu odnosno rimuju. Ako dijete teško prati  i sudjeluje u igrama prepoznavanja riječi koje se slažu, odnosno rimuju, možemo kod njega očekivati poteškoće u usvajanju predvještina čitanja i pisanja.

Pisanje kao najsloženija vještina zahtjeva integraciju pažnje, memorije, motornih vještina, jezika i znanja.

FONOLOŠKA SVJESNOST (glasovna analiza – raščlamba i glasovna sinteza – spajanje)

Fonološka svjesnost je sposobnost rastavljanja riječi na glasove i sastavljanja glasova u riječi, povezivanje glasova (fonema) sa slovima (grafemima) i na kraju, razumijevanje napisane riječi.

Razine razvoja fonološke svjesnosti kod djeteta urednog govorno-jezičnog razvoja:

• Prepoznavanje i slaganje rime (3-4 god.)
• Prepoznavanje i segmentacija slogova (4-5 god.)
• Prepoznavanje prvog glasa u riječima (5,5 god.)
• Rastavljanje riječi na glasove i sastavljanje glasova u smislene cjeline – riječi (6 god.)
• Stvaranje veze glas – slovo (6,5 god.)
• Sposobnost stvaranja novih riječi dodavanjem, oduzimanjem ili premještanjem glasova u riječima (7 god.)

Preduvjeti za nesmetan razvoj predvještina čitanja i pisanja kod djeteta:

• Uredan govorno-jezični razvoj
• Sposobnost djeteta da razumije ono što govori, da razumije govor drugih, da razumije sadržaj priče, te da ju samo može prepričati
• Uredan izgovor svih glasova do šeste godine
• Rečenica uredne gramatičke strukture
• Lako uči pjesmice napamet
• Uočava i stvara rimu
• Lako i dobro pamti pjesmice, priče, slike i događaje
• Uredna pažnja i koncentracija
• Motorički spretno
• Interes za crtanje i pisanje

Iako većina djece lako i brzo uči čitati, prema podacima svjetskih literatura, 10% djece ima poteškoće u usvajanju vještine čitanja ili disleksiju, kao najčešći uzrok poteškoća s učenjem. 

Disleksija je sindrom koji obuhvaća niz simptoma. Očituje se u različitim teškoćama, u različitim jezičnim sastavnicama, uključujući, uz teškoće čitanja i pisanja, i mnogo ozbiljnije teškoće u stjecanju vještine pisanja.

Ukratko, disleksija nije bolest, nije vezana uz dob, obrazovanje niti inteligenciju. Disleksija je poremećaj čitanja i pisanja,a vezana je uz teškoće usvajanja školskog gradiva jer dijete teže čita i piše, ili teže rješava matematičke zadatke (naročito zadatke s riječima). Disleksija je jedna od specifičnih poteškoća učenja i pojavljuje se u čitanju i pisanju, brojevnom i ponekad notnom zapisu.

Disgrafija je smanjena sposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenog jezika). Očituje se mnogobrojnim, trajnim i tipičnim pogreškama. Teškoće nisu povezane s neznanjem pravopisa. Trajno su zastupljene bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govornog razvoja, uredan sluh i vid, te školovanje. Iako se u mnogim slučajevima specifične poteškoće u pisanju javljaju zasebno, česti su slučajevi da se u djeteta disleksija i disgrafija javljaju istovremeno.

Diskalkulija je poremećaj matematičkih sposobnosti, a očituje se u poteškoćama razumijevanja i usvajanja matematičkih pojmova i operacija, slabom poznavanju matematičkog rječnika, rotacijama, zamjenama, dodavanju, te premještanju znamenaka u brojevima.

Simptomi u predškolskoj dobi koji mogu ukazivati na poteškoće u učenju čitanja i pisanja:

• kasno progovaranje i usporen govorno-jezični razvoj
• siromašan rječnik
• dugo zadržavanje grešaka u izgovoru glasova
• teškoće govorno-jezičnog izražavanja
• agramatizmi u govoru
• teškoće u učenju pjesmica i brojalica
• teškoće u pamćenju
• nerazvijena fonološka svjesnost i nakon 6. godine
• poteškoće zadržavanja pažnje
• nespretnost u krupnoj i finoj motorici
• nesigurnost u prostorno-vremenskim odnosima
• hiperaktivnost, impulzivnost
• nezainteresiranost za crtanje i pisanje
• nemotiviranost, te nedostatak interesa za slikovnice i čitanje.

UBRZANI RAZVOJ ČITANJA

DAROVITOST I ČITANJE

Djeca velikih intelektualnih sposobnosti, tj. darovita djeca, vrlo su često napredni čitači. Ona čitaju prije polaska u školu, a neka od njih već i u dobi od dvije godine. Vrlo često nauče čitati sama, ali češće uz pomoć: pitaju za objašnjenja i imena slova, pokušavaju pročitati natpise, reklame. Bez obzira jesu li darovita u matematičkom, književnom ili nekom drugom području, često je darovitu djecu najlakše prepoznati upravo po ranom zanimanju za knjige, po njihovoj izrazitoj i rano izraženoj sposobnosi da se služe isanim tekstom. Darovita djeca čitaju mnogo više od svojih vršnjaka.

Korisne govorno-jezične igre koje potiču predčitačke vještine:

• prepoznavanje i imenovanje poznatih zvukova
• igre brojalicama
• opisivanje slika
• prepričavanje doživljaja
• prepričavanje priča
• traženje riječi koje se slažu, tj. rimuju (sir-žir, krava-trava, vuk-luk, teta-beta)
• traženje početnog glasa u riječima (v-vuk, l-lav, a-auto…)
• raščlanjivanje riječi na glasove ( noga – n_o_g_a…)
• sastavljanje glasova u riječi (r_u_k_a – ruka…).

DIJETE NA ZAVRŠETKU PREDŠKOLSKOG RAZDOBLJA TREBA:

• razumijeti priče koje mu se pričaju, znati prepričati jednostavnu i kratku priču
• shvatiti da pisani tekst sadrži pisanu poruku
• znati kako se drži knjiga, okreću listovi, kako tekst teće s lijeva nadesno, i odozgo nadolje
• znati da se tekst sastoji od rečenica, rečenica od riječi, a riječ od glasova
• prepoznati sluhom pojedinačne glasove u riječi  te znati rastaviti riječi na glasove (glasovna analiza) te sastaviti glasove u riječ (glasovna sinteza)
• prepoznavati slova abecede
• znati pročitati i napisati vlastito ime.

VAŽNOST OKRUŽENJA ZA RAZVOJ PREDČITAČKIH VJEŠTINA

O utjecaju nasljednih čimbenika u razvoju vještina čitanja još nije dovoljno razriješeno. Međutim, sve je više podataka o utjecaju okolinskih čimbenika tako da se danas smatra da je aktivno bavljenjem djetetom od njegovog rođenja i prva godina djetetova života najpresudnije razdoblje za njegov daljnji razvoj. Tada se stvara najveći broj veza i novih živčanih izdanaka nužnih za djetetovo učenje - to je razdoblje najintezivnijeg razvoja.

Okolina koja je sigurna i daje djetetu velike mogućnosti istraživanja povoljno utječe na razvoj djeteta. No, najvažniji čimbenik u poticajne okoline bit će ljudi: koji djecu vole, grle, pjevaju mu, pričaju i čitaju slikovnice.

SAVJETI:

Za budući razvoj predčitačkih vještina bitan je uredan govorno-jezični razvoj djeteta, u kojem temeljnu ulogu imaju roditelji. Roditelji su ti koji bi trebali svom djetetu osigurati poticajnu govornu sredinu, okružiti ga mnoštvom raznolikih životnih situacija u kojima treba što više razgovarati s djetetom, objašnjavati mu govorom, pri čemu treba upotrebljavati vrlo jasan govor –  prilagođen kronološkoj dobi djeteta (bez iskrivljavanja izgovora, tepanja i sl., jednostavnijih  rečeničnih struktura). Najjednostavniji način poticanja govorno-jezičnog razvoja djeteta je pričanje priča.

PREPORUČENE KNJIGE I SLIKOVNICE:

1. Edita Slunjski: Kad djeca pišu, broje, računaju....- Neobične igre obićnim materijalima
2. Mira Čudina Obradović: Igrom do čitanja
3. Zbirka slikovnica- Petra: Učimo riječi Petra i ja

Sklop aktivnosti "Djed i repa"

Priču "Djed i repa" možemo iskoristiti za razvijanje različitih kompetencija kao npr. matematičkih kompetencija i to:

• uspoređivanje i nizanje predmeta s obzirom na duljinu, težinu ili veličinu
• usvajanje načela brojanja (koliko?)
• poticanje razumijevanja zbrajanja i oduzimanja i sl.

Prije pričanja priče poželjno je "zagrijati" djecu za temu koju želimo obraditi, a to ćemo najbolje odraditi kroz igru kao što je  npr. natjecateljska igra potezanja (djecu podijelimo u dvije grupe u kojima djeca stoje u koloni držeći se za struk. Vođe grupa primaju se za ruke i povlače jedni druge.). Također možete donijeti djeci  repe različitih veličina koje ćete djeci pokazati prije priče te razgovarati njihovom izgledu, vrsti, namjeni itd. Nakon priče, nastavite provoditi aktivnosti na temu pa repe možete rezati, ribati.....i na kraju, kako bi doživljaj bio potpun, ih naravno i kušati. Bilo bi idealno kada bi taj dan repa bila na jelovniku za ručak. 

Priču možemo iskoristiti i za aktivnosti upoznavanja djece sa različitim vrstama povrća koje možemo uzgajati i vrtu, kao npr. kod mlađe djece za poticanje kompetencija izražavanja na materinjskom jeziku ili usvajanje zdravih životnih navika. Mogućnosti su različite, a na vama je da ih iskoristite na najbolji mogući način.

Ukoliko nemate slikovnicu, aplikacije za čitanje priče možete preuzeti i OVDJE.  Postoji više verzija priče, ali vi priču možete prilagoditi uzrastu djece ili prema ciljevima koje želite postići ovom pričom i aktivnosti koje želite realizirati

Dramatizacija priče oduševit će djecu. Za dramatizaciju pripremite rekvizite za glavu:

• Repu
• Šešir za djeda
• Maramu za baku
• Mašnu za djevojčicu
• Uši za psa, mačku i miša.

Ili možete aplikacije preuzeti OVDJE.

Tijek dramatizacije uz pričanje priče ili pjevanje pjesmice „Djed i repa“:

Dijete „repa“ sjedi na podu. Djed dolazi i prima ju za ruke pokušavajući ju iščupati, baka dolazi i prima djeda za struk onda dalje redom sve do miša. Na kraju kada djeca iščupaju repu, repa ustaje na noge, a svi ostali padaju na pod. 

Pošao djed u polje, da iščupa repu.

Povuci, potegni, povuci i potegni,

ali ne, iščupati je ne može.

Pozvao djed baku, da iščupaju repu.

Povuci, potegni, povuci i potegni,

ali ne, iščupati je ne mogu.

Pozvao djed i unuku, da iščupaju repu.

Povuci, potegni, povuci i potegni,

ali ne, iščupati je ne mogu.

Pozvao djed i Žuću, da iščupaju repu.

Povuci, potegni, povuci i potegni,

ali ne, iščupati je ne mogu.

Pozvao djed mačku, da iščupaju repu.

Povuci, potegni, povuci i potegni,

ali ne, iščupati je ne mogu.

Pozvao djed i miša, da iščupaju repu.

Povuci, potegni, povuci i potegni,

i.......iščupali su repu!

Djecu potaknite i na likovne aktivnosti npr. ilustraciju priče, crtanje repe olovkom ili kolažiranje i sl. Bojanke nisu poželjna aktivnost za djecu, ali ako su u vidu radnih listova, što znaći da imaju i obrazovni aspekt, onda ih slobodno ponudite djeci.

Isto tako možete izraditi i bingo sa likovima iz priče ili povrćem i sl., memory kartice te izrezati likove, zalijepiti ih na magnet ili čičak te ponuditi djeci da ih poredaju prema redoslijedu u priči.

Kako i zašto dijete postaje razmaženo

Pitanje kako odgajati djecu zaokupljalo je struku i roditelje veći dio dvadesetoga stoljeća. To isto pitanje zaokuplja nas još i danas budući da se neke od metoda koje su se u početku revolucije u pogledima na dijete i njegov razvoj (sredina 20. st.) pokazale neučinkovite. Činjenica je da je sve više djece razmaženo, a roditelji se čine nesposobni nositi sa takvom djecom ili ne vide ništa loše u tome.

Prije nego se počelo intenzivno razmišljati o tome i raspravljati o odgoju, očekivalo se da se dijete vidi, ali i ne čuje. Sada je dijete počelo odlučivati samo: kada će jesti, spavati i sl. Preko noći se prešlo od uzrečice "Šiba je izašla iz raja" (kada se smatralo da će se dijete razmaziti ako ga se pokoji put ne istuče) do straha da će bilo kakva kazna uništiti dijete.

Smjernice o odgoju se mijenjaju svakih nekoliko godina jer se stručnjaci već desetljećima ne mogu složiti, pa se leti s pristupa na pristup - od autoritativnog do popustljivog odgoja što još više zbunjuje roditelje, ali i djecu. Takvim odgojem gubimo dosljednost, a sami znamo koliko je dosljednost važna. I tako izgubljeni roditelji sa stalnim osjećajem krivnje i dan danas se ne osjećaju slobodno reći djetetu što da čini. Pa je tako popustljivost postala zapovijed.

Pretjerana roditeljska briga, prezaštitnički stav i pretjerana popustljivost prema djetetu stvara neravnotežu u obitelji u kojoj je podjela vlasti neravnomjerna i to u korist djeteta pa se tako kao rezultat javlja razmaženost. Roditelji razmaženoga djeteta udovoljavaju svakom prohtjevu djeteta, a dijete polagano stječe uvjerenje da ono pokreće vanjski svijet.

Više je razloga zašto su roditelji skloni razmaziti djecu. Jedan od razloga je suvremeno viđenje djeteta, ali se zaboravlja da uz njihova prava idu i odgovornosti. Osjećaj krivnje zasigurno ima veliku ulogu u odgoju razmaženoga djeteta jer zbog pritisaka na poslu, građenja karijere, nedovoljno vremena da se sve obavi, roditelji osjećaju krivnju pa onda nude nadoknade jer žele vrijeme nadoknaditi stvarima ili djetetu popuštaju i udovoljavaju svakom njegovom prohtjevu.

Dvije su vrste odnosa roditelja i djeteta koje dovode do razmaženosti. U prvom roditelj djetetu postavlja manje zahtjeve od djetetovih mogućnosti (dugo ga smatra bebom) i time mu otežava odrastanje, a u drugom mu popušta pred svakim zahtjevom i željom tolerirajući neadekvatno djetetovo pnažanje. Djeca u takvim odnosima cendraju i plaču češće nego druga djeca.

Posljedice takvoga odnosa za dijete su jako štetne za dječji razvoj. Takvo dijete dugo ostaje nesamostalno, ne prihvaća ograničenja svoje dobi ili mogućnosti i postaje nesigurno, nespremno je suočavati se s problemima ili ne zna što i kada smije, odnosno ne smije, pa razmaženo dijete ima i otežanu socijalizaciju što uvelike utječe i na adaptaciju na vrtić ili školu.

Za kraj važno je zapamtiti da razmaženost nije u djetetu, već da je ona rezultat odgoja. Roditelji iz želje da naprave najbolje za dijete čine upravo suprotno jer, uz to što čine dijete nesamostalnim, čine ga nesigurnim i nesretnim, a nakon izvjesnog vremena ne mogu više kontrolirati dijete pa često neki roditelji i sami gube kontrolu nad sobom. I tu upadaju u začarani krug - krivnja se povećava pa umjesto da roditelji postave jasne granice još više popuštaju djetetu.

Literatura:

1. Diane Ehrensaft: Razmaženo dijete
2. Ljiljana Šarić i Ana Pleša: Razmaženost: Pomozimo im rasti, Stručna potpora odgojiteljima djece predškolske dobi