Gotovo se sva djeca pri računanju služe prstima. Međutim, kako djeca postaju veća, a matematički problemi sve teži, često im se govori da ne računaju pomoću prstiju jer se misli da je to manje inteligentan način razmišljanja. No učitelji, roditelji i drugi učenici koji ne odobravaju takav način računanja možda oduzimaju djeci odličnu priliku za jačanje povezanosti među neuronima.
Najnovija istraživanja pokazuju da korištenje prstića pri računanju potpomaže razvoj dječje matematičke kompetencije. Dodir je jedno od novorođenčetovih najrazvijenijih osjeta. Samo iskustvo dodira pokazalo se temeljem intelektualnog i emocionalnog, ali i tjelesnog razvoja. Prsti su najvjerovatnije najkorisnije taktilno sredstvo u doživljavanju svijeta, a područje mozga odgovorno za prste se itekako puno koristi i kroz cijelo zrelo doba. Potreba za percepcijom putem prstiju kao i važnost takve percepcije mogle bi čak biti i razlog zašto pijanisti i ostali glazbenici često puno bolje razumiju matematiku od osoba koje ne sviraju nikakav instrument.
Profesorica sa Stanforda, Jo Boaler, tvrdi da takav način računanja pridonosi razvoju matematičkih kompetencija na višoj metakognitivnoj razini pa je tako i razvila istraživanje i kurikulum koji podržava privlačniji način podučavanja matematike primjenom vizualnog razmišljanja, računanja i naprednog razmišljanja. Njezin program, YouCubed, na Sveučilištu u Standfordu, pomaže učenicima i nastavnicima da probiju barikade u učenju matematike. Strah od matematike, kako je dokazano, predstavlja prepreku u učenju matematike. Upozoravajući na tu problematiku i promišljajući o novim načinima podučavanja matematike, Boalerova utire šire putove učenicima, ali i odraslima, za razvoj ljubavi prema matematici.
Izvor:
www.theatlantic.com
