Plivaj, plivaj ribice/Swim little fish, swim

U današnjem postu, navest ću nekoliko ideja za aktivnosti izražavanja i stvaranja na temu "Ribice" koje sam našla na web-u, a čine mi se jako zanimljive i jednostavne.

Today, I will post some interesting ideas I have found on the web related to "Fish" topic.

1. CD Fish via healthyhappythriftyfamily

2. Foil fish via fun-stuff-to-do

3.  Crepe Paper collage - Rainbow fish via artsycraftsymom

4. Rainbow fish painted with watercolors via livingwellspendingless 

5. Rainbow fish colored with crayola and watercolors via artprojectsforkids

6. Rainbow fish printables via herecomethegirlsblog

Ribice od pvc čepova/Bottle cup fish

Plastični čepovi mogu se iskoristiti za različite aktivnosti kojima potičemo cjelokupan razvoj djece. Iz tog su razloga vrlo poželjan i zahvalan materijal u radu s djecom. Izrada ribica od pvc čepova vrlo je jednostavna i laka aktivnost, ali i vrlo privlačna i interesantna djeci.

Bottle cups can be used in many activities which induce children's overall development. For that reason, bottle cups are very wanted material when working with children. Bottle cups fish craft is very simple and easy activity, but also attractive and interesting to children.

Za izradu je potrebno/Supplies you will need:

• pvc čepovi/bottle cups
• papirnata podloga - motiv mora/paper card stock for a the base
• drvofix ili vruči pištolj/strong glue
• ljepilo sa šljokicama/glitter glue
• crni marker/black felt pen
• kolaž papir i škare/ colored card stock paper and scissors
• ljepilo za papir./school glue

Zalijepite čepove na podlogu, a ukrašavanje prepustite djeci. 

After gluing the bottle cups on the card stock base, let the children decorate the fish and the scene.

NTC metoda učenja- važnost rane tjelesne aktivnosti na intelektualni razvoj

U odnosu na prethodne generacije, uočen je trend porasta nekih razvojnih poteškoća kao što su smetnje u govoru i pisanju, poremećaji pažnje i ponašanja i sl. Sa gledišta neurologije, ove razvojne smetnje znače da u pojedenim područjima mozga nije došlo do stvaranja optimalnog broja sinapsi, a to može ukazivati na nedovoljnu povezanost pojedinih područja kore velikog mozga. Odgovori na neka važna pitanja o razvoju inteligencije možemo naći u istraživanjima neuroloških laboratorija.

U istraživanjima koja su provedena posljednjih godina došlo se do zabrinjavajućih rezultata o smanjenju dubokih struktura mozga, a  koja nastaju zbog smanjenja aerobnih aktivnosti , što može utjecati na smanjenje kognitivnih sposobnosti. Rane tjelesne aktivnosti imaju veliku važnost na aspektu zdravstvenog i tjelesnog razvoja, ali i nezanemariv utjecaj na intelektualni razvoj djeteta.

Prije se vjerovalo da je inteligencija nasljedna i da se ne može utjecati na kvocijent inteligencije. Međutim, danas se zna da je nasljedan samo potencijal, a koliko će se taj potencijal iskoristiti, ovisi o količini formiranih sinapsi. Mozak uspostavlja 75% svih neuronskih sinapsi do dobi od 7 godina, a od toga 50% nastane već do dobi od 5 godina.  Iz tog razloga potrebno je posvetiti veliku pozornost predškolskoj dobi, efektivnosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ukoliko naše formalno osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje radi s tada već samo 25% preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, onda je za nas važno kako se razvija dijete do 7. godine života.

Najveća  uloga u ranoj stimulaciji pripada upravo roditeljima jer, prema nekim istraživačima, sa stimulacijom se može početi još dok je dijete u majčinom trbuhu. Brzina formiranja neuronskih sinapsi u prvim mjesecima djetetova je toliko brza da se nikako ne smije zanemariti.

Da bi dijete prohodalo ono treba proći jedan prirodni slijed razvoja, od okretanja s trbuha na leđa, puzanja itd, koji bi dijete trebalo samostalno savladati. Kako bi se u djetetovom mozgu stvorile sinapse (koje će možda biti potrebne za uspješno čitanje ili za neke druge aktivnosti kada dijete bude starije), nije poželjno stavljati dijete u sjedeći položaj sve dok se dijete nije sposobno samostalno postaviti u taj položaj iz položaja puzanja. Spriječavanjem formiranja sinapsi zaduženih za taj pokret, dijete može kasnije imati poremećaj u razvoju npr. disleksiju ili sl. Dijete se mora razvijati prirodnim putem, kretanjem i samostalno, ali vlastitim tijelom, a ne uz pomoć hodalica i sličnih pomagala.

Različite aktivnosti formiraju veliki broj sinapsi u mozgu. Međutim, neuroznanost nedvosmisleno ukazuje da funkcije kao što su fina motorika, vid, govor, igre ravnoteža i rotacije, imaju značajnu ulogu u formiranju broja sinapsi. Stoga, ukoliko područja odgovorna za navedene funkcije ne budu dovoljno stimulirana, može se pretpostaviti i manje formiranih sinapsi u tim područjima, a dokazano je da kognitivne sposobnosti ovise uvelike i o ukupnom broju sinapsi, što je posebno značajno za pedagoški rad jer je moguće tu mrežu odgojno obrazovnim radom mijenjati – razvijati.

NTC - Sustav učenja, čiji je autor dr. Ranko Rajović,  stvorio je sistem učenja zasnovan na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije, obiteljske pedagogije, didaktike i metodika za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Ovaj sistem učenja je operacionalizacija tih teorijskih saznanja. Radi se o novom pristupu učenja, u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i do detalja razrađen, primjenljiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove ka povećanju IQ, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja.

Ranko Rajović uspio je operacionalizirati naučne spoznaje o razvoju inteligencije putem povećanja broja neurona u mozgu. Tako je nastao Projekt NTC - Sustav učenja i rada s djecom predškolskog uzrasta s namjerom da se ubrza razvoj inteligencije i stvaralačkog mišljenja, da se u tom procesu otkrivaju talenti i ubrza njihov razvoj.

Program edukacije „Mensa NTC sustav učenja“ odobren je od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta 18. kolovoza 2014. na temelju pozitivnog mišljena Agencije za odgoj i obrazovanje (KLASA: 007-02/14-01/0053, URBROJ: 561-06/22-14-2) od 15. srpnja 2014.

NTC program podijeljen je u tri faze:

1. razvoj mozga i neuronskih veza,
2. učenje djece da rade na fiziološki način, da koriste rezerve mozga koje su stalno uključene, ali ih ne koristimo (kroz apstraktne klasifi kacije i apstraktne serijacije djeca razvijaju  svoje razmišljanje ),
3. razvijanje funkcionalng znanja (razmišljanje i zaključivanje) po kojem smo među najgorima u Europi.

Roditelji čija su djeca u programu, program mogu provoditi kod kuće, u autu, parku ili šetnji. Dr. Rajović savjetuje da postavljate djetetu lagana pitanja, neka razmišlja.

Na  internet stranici  ntc.mensa. hr , roditelji i svi zainteresirani mogu vidjeti osnovne podatke o NTC-u, a odgajateljice se mogu  registrirati i razmjenjivati mišljenja i iskustva.

Izvori: 

1. Internet stranice ntc.mensa.hr

2. Ranko Rajović i Iva Rajović:  "NTC metoda: značaj pokreta za razvoj kognitivnih sposobnosti", 12. godišnja međunarodna konferencija Kondicijska priprema sportaša

Kako pomoći djetetu nositi se sa neugodnim osjećajima

Jedan od najvećih darova koje možemo dati svojem djetetu je pomoći mu da steknu zdravu samouvjerenost – osjećaj vrijednosti i vjere u sebe. Kako bi se dijete moglo nositi s neuspjehom, sramom, porazom ili gubitkom, jako je važno pomoći mu da stekne samopouzdanje.

Provodeći kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom, čitajući knjige, u igri ili jednostavno razgovorima, pomažete mu da se osjeća vrijedno. Razgovarajući o osjećajima, dijete uči da je posve normalno ponekad biti tužan, ljut ili preplašen.

Djeca koja se nauče nositi s neugodnim osjećajima stječu unutarnju sigurnost koja im pomaže u uspješnijim i kvalitetnijim interakcijama sa svojom okolinom.

Osjećaj straha u djeci mogu izazvati grmljavina, sjene u mraku,…ili strašilo od bundeve koje nas gleda u mraku. Razgovorom o strahovima jačamo djetetovo samopouzdanje te pomažemo djetetu da shvati kako je i najveći strah opet samo osjećaj koji će proći.

Osjećaj ljutnje je jedan od osjećaja s kojim se najteže nosimo. Djeca moraju znati da se svatko ponekad naljuti i da je to prirodan osjećaj, ali im pomoći razgovorom te usmjeravanjem na načine iskazivanja ljutnje koji su prihvatljivi.

Osjećaj tuge se u djeci može javiti u različitim situacijama. Kako bi se dijete moglo nositi s tugom, ono mora biti sposobno prepoznati taj osjećaj i shvatiti njihov uzrok.

Kako naučiti dijete da slobodno izrazi svoje osjećaje – bez da povrijedi druge

Iz knjige «Odgajam li dobro svoje dijete»

prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander i Ane Karlović

"Nagomilani osjećaji" su osjećaji koji su pod površinom, potisnuti ili zabranjeni, koji se ne mogu izraziti, ili nam važne druge osobe (najčešće roditelji) obeshrabruju njihovo izražavanje (na način da ih odbijaju, osuđuju, ismijavaju, okrivljavaju, kritiziraju, umanjuju), ili su ti osjećaji odgovor na traumu koja je toliko bolna da je dijete ne može svjesno pojmiti pa je pokušava potisnuti.

Stoga je važno da roditelji stvore okruženje u kojem dijete može sigurno i slobodno izraziti svoje osjećaje, bez da povrijedi druge. Djeci treba aktivno slušanje, dozvola za zdravo izražavanje ljutnje te priznavanje i vrednovanje osjećaja (uključujući ljutnju, strah, tugu, veselje, uzbuđenje...).

Kako bi pomogli djetetu da prepozna i izrazi svoje emocije, što je neophodno za zdrav emocionalni razvoj djeteta i emocionalnu stabilnost u odrasloj dobi, roditeljima se savjetuje:

1. Priznajte i izrazite vlastite osjećaje («Ljut sam», «Tužan sam», «Sretan sam», «Zabrinut sam»). Neka vas djeca vide kad se smijete, plačete, kad ste tužni, veseli, ljuti. Na taj način djeca uče da je u redu osjećati i izražavati svoje osjećaje.

2. Ne poričite da ste tužni kad su vam oči pune suza, i ne govorite «Nisam ljut!» kad ste zapravo ljuti, jer ćete na taj način djeci poslati dvostruku, zbunjujuću poruku. Dopustite da i vaše tijelo proživi i izrazi emocije koje osjećate.

3. Pokažite pred djecom pozitivne načine nošenja s teškim emocijama («To mogu prihvatiti», «Ja to mogu», «Snaći ću se», «Ovaj put nisam uspjela, ali sljedeći put ću napraviti drugačije»). Ove tvrdnje stvaraju osjećaj moći i kontrole nad životom te djeca uče da i ona mogu imati tu moć. Time uče da ne prihvaćaju pasivno probleme s kojima se susretnu.

4. Pokažite djetetu svojim primjerom kako se, na konstruktivan način, može nositi s osjećajima, posebno s uznemirujućim osjećajima, poput ljutnje. Porazgovarajte i pokažite mu na koje sve načine može izraziti ljutnju. Npr. recite mu da može:

Reći nekome ili igrački : «Ja sam ljut jer...».
Duboko udahnuti nekoliko puta.
Pisati ljuto pismo koje kasnije može poderati.
Zapisati to u svoj dnevnik.
Išarati stare novine koristeći puno boja.
Nacrtati kako se osjeća ili što bi želio/željela da može napraviti.
Snimiti na audio kazetu kako se osjeća – onda je prebrisati.
Zgužvati papir u loptu i baciti na prazan dio zida ili u koš.
Brzo hodati ili trčati. Tjelesnom aktivnošću oslobađamo se velike količine negativne energije i brzo se počinjemo bolje osjećati.

Na ovaj način dijete uči da je odgovorno za svoje ponašanje, tj. izražava ljutnju bez da ozlijedi ljude ili uništi predmete. Naravno, postoje i mnogi drugi načini, koje možete otkriti zajedno s djecom.

Nekad se u dječjoj psihologiji smatralo dobrim poticati djecu da fizički izražavaju bijes, npr. da udare jastuk ili loptu, viču u jastuk ili pod tušem, da udare po podu nogom i sl., međutim ove se tehnike u novije vrijeme ne preporučuju jer je dokazano da zapravo pojačavaju bijes i nakon njih djetetu je potrebno duže vrijeme da se smiri.

5. Priznajte i prihvatite osjećaje svoje djece kao stvarnu činjenicu, bez prosuđivanja tih osjećaja, i bez ponude brzih rješenja. Bolje je reći: «Čini mi se da si tužna jer si se posvađala s prijateljicom. Hoćeš da porazgovaramo o tome?», nego: «Nemoj biti tužna što si se posvađala s prijateljicom, pozovi si drugu prijateljicu.» Tako djeca uče da su njihovi osjećaji važni, da im vjerujemo da se mogu uspješno nositi s tim osjećajima i da je u redu računati na podršku drugih ljudi.

6. Pokažite djetetu da ste dovoljno snažni da se nosite s njegovim osjećajima(kako se ne bi dogodilo da vam se dijete boji ispričati neki problem, da vas ne bi uznemirilo) te da ste sposobni preuzeti odgovornost u situacijama kojima dijete nije doraslo.

Pazite da ne ugrozite vlastite osjećaje i potrebe – tj. vlastite granice, pokušavajući «ne uznemiriti» dijete i pretjerano mu ugoditi. Možete dozvoliti djetetu da ima osjećaje, ali je važno da sačuvate svijest o svojim osjećajima i vodite o njima računa. Npr.: «Možeš biti ljut na mene što tražim da se okupaš, ali svejedno hoću da se sad okupaš.» ili: «Naravno da si ljuta što ne možeš koristiti telefon. Ali želim da prvo završiš ovo što sad radiš, pa ćeš onda moći telefonirati.» ili «Stvarno mi smeta što sad slušaš glasno muziku, hoću se odmoriti.». «Sad želim čitati i odmoriti se, u 7 idemo u kino.».

Mobil od školjaka i naplavine/Seashells mobile

Vratili ste se s mora, a za uspomenu ste si donijeli različite školjke, naplavine, oblutke .... a ako ne znate što bi s njima, evo jedne ideje za izradu mobila koji će, ako ga izlakirate, dugo krasiti vaš vrt, balkon ili bilo koje drugo mjesto po vašoj želji. Sve što vam je potrebno su školjke, naplavina i prirodna špagica.


Do you have some seashell you don't know what to do with? This is a great idea for making a seashell mobile which could decorate your balcony or garden.

Na školjkicama izbušite bušilicom rupicu, a na naplavini dvije, provucite špagicu kao na slici i mobil je gotov. Naravno, ako je naplavina duža može i više rupica za veći mobil. Ne zaboravite zavezati čvorove na špagici (na mjestima gdje želite da školjkice vise) kako bi školjkice visile kao na slici. Mogućnosti su različite, a na vama je da se poigrate s njima.


Make a hole with a drill on every seashell, and two holes on a piece of wooden stick. Pull some string as shown on the picture. Don't forget to make knots on the sting where you want seashells to hang.

Sa školjkom na uhu

Reci potiho more.

Zatim ponovi to tiše.

Čut' ćeš kako pućina diše

i kako se mjesečev sjaj

sav zlatan na valima njiše.

Kažeš li s naglaskom more!

Vidjet ćeš kako bura

zviždeći silazi s gore

i kako levanat pučinu bez ralica ore.

Vali se kostriješe

i međusobom bore

i jedan drugog ruše u ponore.

Kažeš li naprosto more.

Čut ćeš kako ferali

na palubama gore

i umorni mornari rogobore.

Andro Vid Mihičić

Djeca i maca

Novi!!!

Djeca i kravlje mlijeko

Već dulje vrijeme postoje podijeljena mišljenja o kravljem mlijeku. U novije vrijeme vjerovanje da je mlijeko zdrava i dobra prehrana postaje upitno, pa čak neki savjetuju i njegovo izbjegavanje. U čemu je problem?
Naime, problem s mlijeko je u industrijskoj proizvodnji i preradi. Razni procesi kojima se mlijeko podvrgava radi produljenja roka trajanja i zaštite kao što su pasterizacija, homogenizacija i sterilizacija, mijenjaju sastav i strukturu mlijeka. Takvo mlijeko sadrži daleko manje više vitamina i ostalih korisnih sastojaka te postaje teško za probavu.
No, pitanje ostaje: piti mlijeko ili ga izbjegavati?

Istine i laži o mlijeku

"Sirovo mlijeko, a s time mislim na domaće svježe mlijeko koje nije industrijski obrađeno, prirodna je i zdrava hrana, kao i svi mliječni proizvodi napravljeni od takvog mlijeka. Sirovo mlijeko je izvanredan izvor nutrijenata, ali i vrlo važnih korisnih laktobakterija, za koje danas znamo da igraju presudnu ulogu u jačnju imuniteta i zastiti organizma od raznih bolesnih stanja. Također je izvrstan izvor vitamina, minerala i enzima, te sadrži punovrijedne proteine i masnoće, koji su gradjevinski materijal za naše tijelo.

Problem s mlijekom je u industrijskom uzgoju i preradi. Kako je to slucaj i s drugim namirnicama, industrijska prerada uništava mlijeko i daje mu sasvim drugačija svojstva. Mlijeko koje kupujemo u prodavaonicama pasterizirano je i homogenizirano. Pasterizacija je proces kojim se mlijeko zagrijava na visokim temperaturama da bi se uništile bakterije u mlijeku, sto na prvi pogled mozda zvuci ispravno, znajuci da su patogene bakterije uzrocnici raznih bolesti. Medjutim, ovaj proces potpuno mijenja njegovu strukturu i ono zapravo ne postaje sigurnije za upotrebu. Osim sto zagrijavanje na visokim temperaturama ubija patogene bakterije, to ubija i korisne laktobakterije te unistava mnoge druge hranjive komponente. Visoka temperatura potpuno mijenja strukturu osjetljivih mlijecnih proteina koji onda postaju vrlo teski za probavu i potencijalno stetni za zdravlje.

Pasterizacija potpuno unistava enzime koji su potrebni za razgradnju i probavu mlijeka, smanjuje sadrzaj vitamina, denaturira mlijecni protein, unistava vitamine B12 i B6, vitamin A, vitamin D, vitamin C, onemogucuje apsorpciju kalcija iz mlijeka, ubija korisne bakterije i promice patogene! Ako ostavite sirovo mlijeko na sobnoj temperaturi, mlijeko se nece pokvariti vec ce se ukiseliti, sto je prirodan nacin konzerviranja mlijeka uz pomoc laktobakterija. Korisne bakterije iz sirovog mlijeka drze pod kontrolom one lose, no pasterizirano mlijeko nema korisnih bakterija koje bi ga cuvale od truljenja.

Denaturirani mlijecni proteini su zbog svoje strukture vrlo tesko probavljivi, a osim toga su u pasteriziranom mlijeku unisteni svi enzimi i korisne laktobakterije koje pomazu razgradnju i probavu proteina iz mlijeka. Zbog toga je industrijski obradjeno mlijeko jedan od najcescih alergena koji se povezuje uz cijeli niz zdravstvenih probelma - probavne smetnje, alergije, kolike kod dojencadi, karijes, osteoporoza, artritis, problemi sa rastom kod djece, ucestale infekcije usiju kod djece, bolesti srca i rak. Medjutim, sirovo mlijeko nema takvo djelovanje, vec upravo promice zdravlje na mnoge nacine. Mnogi ljudi koji ne podnose mlijeko, u pravilu mogu tolerirati sirovo. Zapravo, sirovo mlijeko se toliko razlikuje od industrijski obradjenog, da se ove dvije namirnice ne bi ni trebale nazivati zajednickim imenom.

S pasterizacijom se pocelo 20-tih godina proslog stoljeca u vrijeme kad je tuberkuloza bila cesta, kao i druge zarazne bolesti uzrokovane losim zdravstvenim stanjem zivotinja i losim higijenskim uvjetima i metodama proizvodnje. Ali vremena su se promijenila i danas se upotrebljavaju tankovi od nehrdjajuceg celika, masine za muznju i sistemi za rashladjivanje, te se provode stroge sanitarne inspekcije cime pasterizacija postaje potpuno nepotrebna. Jedino tko ima koristi od pasterizacije je industrija jer se pasteriziranom mlijeku produzava rok trajanja.

Drugi proces kojem se mlijeko izlaze je homogenizacija, razbijanje molekula masnoce pod velikim pritiskom, da bi se sprijecilo stvaranje vrhnja na mlijeku. I ovo je vrlo neprirodan postupak jer masnoca koja se dobije vise nema svoju prirodnu strukturu. Osim toga se iz mlijeka uklanja (obire) masnoca tako da kupovno mlijeko sadrzi 1 - 3% mlijecne masti (ovisno o vrsti krava, mlijeko prirodno sadrzi 4,5 - 6% mm). Zbog straha od prirodnih masnoca i agresivne propagande nemasnih proizvoda, industrija je uspjela plasirati na trziste light mlijeko, koje je zapravo industrijski visak koji preostaje nakon obiranja vrhnja za proizvodnju drugih mlijecnih proizvoda.

Upravo su u mlijecnoj masti najvazniji nutrijenti mlijeka. Mlijecna mast sadrzi vitamine A i D koji su potrebni za asimilaciju kalcija i proteina, pa bez ovih vitamina kalcij i proteini postaju teze iskoristivi i potencijalno opasni. Ona je takodjer bogata kratkim i srednje dugackim lancima masnih kiselina koje stite od bolesti i jacaju imunoloski sistem. Tu je i vrlo vrijedna CLA (konjugirana linolenska kiselina) koja ima snazno antikancerogeno djelovanje. Svi ovi vazni nutrijenti nestaju industrijskom preradom mlijeka.

Industrija koristi naziv “svjeze” mlijeko, ali je svako kupovno mlijeko pasterizirano, pa i ono koje se naziva “svjezim”. Razlika između “svjezeg” i “trajnog” mlijeka je u temperaturi i vremenu kojem se mlijeko izlaze tijekom pasterizacije. Svjeze se mlijeko zagrijava na 60 do 70 °C, najcesce u trajanju od 30 minuta, dok se trajno mlijeko naglo zagrijava na temperature preko 130 °C (tzv. UHT proces) sto mu još vise produzava rok trajanja. Tvrdnja da se mlijeko pasterizira radi zastite potrosaca samo je jos jedan mit, jer se zapravo mlijeko pasterizira radi produzene trajnosti.

Tu su nadalje i problemi antibiotika, pesticida i hormona rasta, te cinjenica da se skoro sve komercijalne krave hrane zitaricama umjesto da pasu travu, sto je njihova prirodna hrana. Sve ovo mijenja kompoziciju masnoca u mlijeku, posebno CLA. Prava prirodna hrana za krave koje daju mlijeko je zelena trava u proljece, ljeto i jesen, te sijeno zimi. Nikakvo brasno od soje, zitarice i razni industrijski otpad ne mogu predstavljati dobru hranu za zivotinje. Vitalne tvari - vitamini A i D, te ”aktivator X” - potrebni su za optimalnu asimilaciju minerala i u velikoj mjeri su prisutni u mlijeku krava koje pasu travu, osobito brzo rastecu travu u proljece i jesen. No, vitamini A i D se drasticno smanjuju a aktivator X potpuno nestaje hrane li se krave komercijalno zitaricama i sojom.

Ne tako davno, prije ”modernih” industrijskih metoda, generacijama su ljudi koristili i djeca odrastala na domacem svjezem punomasnom mlijeku, prirodnom zutom maslacu, svjezim domacim sirevima i vrhnju. Ako imate mogucnosti nabavljati domace sirovo mlijeko i prave prirodne ml,iječne proizvode, to je nesto najbolje sto mozete uciniti za zdravlje svoje obitelji."

(preuzeto sa istineilažiohrani.blogspot.hr)