U hramu je Božjem vladala tišina. Samo četiri svijeće, svaka svojeg značenja i imena. Četiri svijeće su polagano gorjele…
Prva svijeća zvala se MIR. “Ja sam MIR… ljudi me ne uspjevaju sačuvati…Nitko ne želi da vlada mir. ” Reče tiho i polako se ugasi.
Druga svijeća je to čula pa reče: “Ja sam VJERA… nažalost mnogi ljudi imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam… Nitko nema vjere u ništa i nikoga” . Tek što je to izgovori, zapuše je lagani povjetarac i ugasi je.
Oglasi se žalosno i treća svijeća slabašno tinjajući: “Ja sam LJUBAV… nemam više snage… ljudi često zaboravljaju na mene…Nitko nikoga više iskreno ne voli.“ I trenu se ugasi.
Nedugo zatim u sobu uđe dijete …
” Što je to?” upitalo je.
“Trebale ste gorjeti do kraja.”
I rekavši to, počelo je plakati.
Tada se oglasi i četvrta svijeća:
“Ne boj se, ja sam NADA! Nitko nikada ne smije izgubiti nadu. Ja ću ih ponovo upaliti i u ljudske živote poslatiti. ”. Nakon što se upale tri svijeće koje su umalo odustale, četvrta svijeća NADA im reče: „Svijetlite i dajte svima mir vjeru i ljubav, a ja ću uvijek biti nada koja se nikada ne gasi, već plamen svoj širi i svakog čovjeka krasi!“.
“Ne boj se, ja sam NADA! Nitko nikada ne smije izgubiti nadu. Ja ću ih ponovo upaliti i u ljudske živote poslatiti. ”. Nakon što se upale tri svijeće koje su umalo odustale, četvrta svijeća NADA im reče: „Svijetlite i dajte svima mir vjeru i ljubav, a ja ću uvijek biti nada koja se nikada ne gasi, već plamen svoj širi i svakog čovjeka krasi!“.
Dijete je ispričalo ovu priču svima koje je znalo. A ta priča i dan-danas teče. a prati je adventsko vrijeme kroz sve četiri svijeće.
Nema komentara:
Objavi komentar