Razvoj djece: Pedagoška vrijednost igre scenskim lutkama

U dječjem vrtiću oko djeteta nalaze se različiti materijali za crtanje, instrumenti za sviranje, razne slikovnice, lutke za igranje koje dopuštaju da dijete u njih unese čar svog umjetničkog nagona. Lutke su te koje su najpristupačnije i najljepše od svega ostalog. U njih se usmjerila sva djetetova radost, uzbuđenje, zadovoljstvo. Lutke prekrasno pjevaju, recitiraju, žive čas na prekrasnom kraljevskom dvoru, a čas u tamnim spiljama. Sve te lutke žive nekim čudnim životom, a taj je njihov život nalik na ljudski. Nema predmeta svakodnevne upotrebe koji se ne bi mogao koristiti za igru s lutkom.

Lutka je neživa, ali zahvaljujući pokretu oživljava. Igra započinje fizičkim i psihičkim pokretom lutke, čime se stvara svojevrstan jezik znakovlja upućen suigračima i gledateljstvu. Dovoljno je malo dodira maštom da ožive kartonske kutije, da zapjevaju jesenski plodovi. Činjenica da lutka postaje dio djeteta potiče dijete na inicijativu i kreaciju.Na lutku dijete projicira svoje osjećaje, radosti, tuge i srdžbe.

Odgajatelji i svi koji se bave djecom znaju da je lutka pokretač najraznovrsnijih igara. Te igre potiču široko dječje stvaralaštvo: likovno, glazbeno, govorno, dramsko te pridonose razvoju mašte i intelekta. Već sama izrada lutkice pokreće dječju maštu.
U igri sa scenskim lutkama dijete svoje iskustvo prenosi na zamišljen plan. To su po svom karakteru govorne igre u kojima se dijete služi jezičnim simbolima kao sredstvom izražavanja misli i osjećaja.

Scenska lutka u dječjem vrtiću:
  • pokreće djetetov misaoni, fantazijski i emocionalni svijet
  • ​omogućuje da dijete riječima izražava sve bogatiji i složeniji intimni doživljaj svijeta
  • dovodi dijete u stanje uzbuđenosti, ushita i razigranosti
  • nudi djetetu sudjelovanja u zamišljenom svijetu koji stvara u igri.
VRSTE SCENSKIH LUTAKA

Scenske lutke javljaju se od najstarijih vremena u najrazličitijim oblicima, a danas ih dijelimo na dvije osnovne skupine:
  • ručne lutke (plošna, ginjol, javanka i dr.) i
  • marionete.
Ginjol lutka je lutka koju lutkar navlači na ruku kao rukavicu te svojim prstima i rukom upravlja njezinim pokretima. Ginjol se sastoji od glave i jednostavnog tijela koje čini košuljica preko koje se najčešće navlaci kostim lutke. Ginjol obično nema noge. Ako ih ima prebacuju se preko paravana prema publici, dok ruka ulazi u tijelo otraga u predjelu struka. Pravi se od drva, papira, tekstila...


Javanka je glavni predstavnik lutaka koje se animiraju pomoću štapova. Originalna javanka izrađena je od drva,a danas se pojavljuje u drugom likovnom obliku,a zadržala je tehniku animiranja. Dugačak štap prolazi kroz tijelo i pokreće glavu lutke. Ruke imaju zglobove u ramenu,laktu,šakama i pokreću se pomoću dva štapa pričvršćena za šake. Danas se koriste lutke slične javankama:štapovi za ruke zamijenjeni su čeličnim žicama,a ruke nemaju više tri para zglobova. Očuvan je samo mehanizam zgloba u pregibu šake gdje je pričvršćena žica za animiranje. Tijelo javanke čini košuljica od platna,a tijelo je izduženije od ginjol-lutke.

Scenska lutka javanka

Marionete
su animirane šipkom koja ide od glave, a noge i ruke su dugim vježbanjem na principu inercije postigle pokrete koji su sličili hodu. S vremenom te su lutke dobivale konce za animaciju ruku i nogu. Marioneta se sastoji od glave,trupa,ruku i nogu. Osnovni materijal za izradu je drvo,a mogu biti i od žice, pluta i plastične mase.

LITERATURA:
  • Dječje aktivnosti kroz godinu, Naša djeca, Zagreb
  • Anica-Ana Kraljević: Lutka iz kutka
  • Zlatko Bastanić: Lutka ima i srce i pamet
  • John B. Thomson: Zdravo djetinjstvo





Nema komentara:

Objavi komentar