Priča za djecu: Tko se boji mraka

U maloj sobi punoj igračaka živjela je djevojčica Lana.
Svake večeri, kad bi pala noć, mrak u sobi je bio jako velik i činio joj se strašan.
“Mama, ne želim ići spavati, mrak me plaši!” – rekla je Lana.
Mama se nasmiješila i rekla:
“Mrak nije opasan, Lana. Ponekad samo treba svjetlo i malo hrabrosti.”
Lana je duboko udahnula i upalila noćno svjetlo.
Ipak, kad je pokrila glavu dekicom, lišće na prozoru šuštalo je i činilo se strašno.
U tom trenutku, njezin medvjedić Pahuljica “progovori”:
“Hej, Lana, ne boj se! Mrak je samo prostor bez svjetla. Ja sam tu i čuvam te.”
Lana je polako izvadila glavu iz dekice i pogledala oko sobe.
Vidjela je svoje omiljene igračke, knjige i plišance.
Shvatila je da ništa strašno nije nestalo – samo je soba postala tiša i tamnija.
“Znaš što, Pahuljice?” – rekla je Lana – “Mrak je samo mrak, a ja sam hrabra kad si ti sa mnom!”
Od tog dana, Lana više nije plakala zbog mraka.
Svake večeri upalila bi svoje noćno svjetlo, zagrlila Pahuljicu i mirno zaspala, jer je znala da je hrabra i sigurna.

Pouka priče:

Mrak nije strašan, samo je nepoznat.
Kada smo hrabri i imamo podršku (igračke, roditelje, prijatelje), strah postaje manji.
Razgovor i mali rituali prije spavanja (svjetlo, plišanci) mogu pomoći da se osjećamo sigurno.