Bila je smeđa, okrugla i jako tiha.
Jednog dana, djevojčica Ana ju je posadila u zemlju i rekla joj:
„Rasti, mali biljko.“
Sjemenka je pomislila:
„Ali ja još nisam biljka… kako ću znati da mogu narasti?“
Tada je čula šapat Sunca:
„Samo vjeruj. Iako ne vidiš što ćeš postati, u tebi je već sve što ti treba.“
Sjemenka je zatvorila svoje male “oči” (ako ih je imala!)
i počela vjerovati da će jednog dana biti nešto lijepo.
Zemlja ju je grijala, kiša ju je zalijevala, a sjemenka je svaki dan šaptala:
„Vjerujem… vjerujem… rastem.“
I jednog jutra — plop!
Iz zemlje je provirila malena zelena biljka.
Sjemenka se nasmijala:
„Uspjela sam! Vjera mi je pomogla da narastem.“
A kad je stigao Božić, izrasla je prekrasna zelena pšenica.
I svaki put kad je Ana vidjela pšenicu rekla bi:
„Ti si dokaz da vjera čini čuda.“
Nema komentara:
Objavi komentar