JESENSKI VJETAR - pokretna igra zamišljanja

Ovo je mirna, pokretna igra koja djecu uvodi u ugođaj jeseni. Kroz pokret i maštu djeca oživljavaju prirodu.

Cilj igre:

• potaknuti djecu na izražavanje kroz pokret i mimiku,
• razvijati ravnotežu, snagu i opuštanje kroz lagane i brze pokrete,
• potaknuti doživljaj jeseni i promjena u prirodi,
• poticati smirenje i svjesno disanje na kraju igre.

Dob: Djeca predškolske dobi (3–7 godina)

Priprema:

• Prostor za slobodno kretanje (dvorana ili soba za aktivnosti).
• Tiha glazba može pratiti igru (lagana, vjetrovita melodija).
• Odgojitelj pripovijeda, a djeca oponašaju pokrete.

Tijek igre

Uvod:

Stigao je i predzadnji mjesec u godini - studeni. Sunce škrto šalje svoje zrake na zemlju. Valjaju se magle, vjetar zavija, a kiša bubnja po krovovima. Već se i koja snježna pahuljica usuđuje dolepršati na zemlju.

Zamislimo da smo drvo s kojeg vjetar pokušava skinuti i posljednji list. Podignimo ruke iznad glave (naše ruke su grane), raširimo noge da nas vjetar ne sruši. Naše noge su deblo, a stopala korijenje zakopano duboko u zemlji. Vjetar puše najprije sasvim lagano, pa se njišu samo grančice na krošnji (mašemo rukama). Zatim puše sve jače i čitavo se stablo naginje na jednu pa na drugu stranu (naginjemo cijelo tijelo, ali na mjestu).
Vjetar nas je dobro prodrmao i sve je lišće palo. Tome se vjetar veoma raduje. On se igra lišćem. Zamislite da ste lišće. Najprije ga diže visoko (poskočimo u vis) pa ga spušta na zemlju (čučnemo). Ponovimo nekoliko puta.
Ali vjetru je dosadila igra lišćem, umorio se i puše još sasvim lagano. Legnimo na leđa, kotrljamo se malo na lijevu, a zatim na desnu stranu.
Puše sve lakše, lakše i napokon je prestao puhati. Ostajemo ležati na leđima.