S obzirom na spoznajnu razinu i njezin razvoj, razlikujemo nekoliko vrsta igre:
- Funkcionalna igra
- Simbolička igra (igra pretvaranja)
- Igra s pravilima
- Konstruktivna igra
Započinje u najranijoj fazi dječjeg razvoja. Dijete razvija neke svoje motoričke, manipulativne sposobnosti.Aktivnosti i gračke preporučene za djecu ove dobi su različite zvečke, gumene lopte, drvene ili plastične kutije za opipavanje, hvatanje, slušanje.
Funkcionalne igre dijele se na:
- IGRE VLASTITIM TIJELOM (senzomotorne igre) - izvode se vlastitim tijelom, bez igračaka, ponavljanjem pokreta
- IGRE S PREDMETIMA I MATERIJALIMA - dijete ispituje predmete ustima, istražije svojstva i mogućnosti materijala.
- POKRETNE IGRE UZ KORIŠTENJE REKVIZITA - što su pokreti češći to je dijete spretnije, osjeća ugodu, vježba spretnost, stabilnost i koordinaciju pokreta.
- IGRE GLASOVIMA I SLOGOVIMA RIJEČI - treniranje organa za govor, povezivanje riječi i predmeta
- SIMBOLIČKA IGRA ili igra pretvaranja
Djeca u svojoj igri koriste predmete kao pomagala, npr. pretvaraju se da piju čaj iz šalica. Obično postoji neka priča, iako ona može biti jako jednostavna. Teme u igri često odražavaju ono što se događa u dječjim životima pa se igraju mame i tate, liječnika, škole i sl. Igre mogu preuzeti temu i iz neke bajke ili filma. U igri pretvaranja djeca isprobavaju puno različitih uloga. Neke uloge poput mame ili „tete“ proizlaze iz realnog života dok su neke iz bajki kao Superman, Batman, princeze. Ti junaci imaju moći i sposobnosti koje predstavljaju ono najbolje u ljudskoj prirodi. Vrlo je važno da roditelji imaju razumijevanja za ovakvu vrstu dječje igre i da ne pokušavaju uvjeriti dijete kako su neke stvari nemoguće ili pretjerane jer djeca kroz poistovjećivanje s junacima razvijaju osjećaj vlastite važnosti i moći.
Dobro je obratiti pažnju na sadržaj igre. Naime, djeca upravo kroz igru pretvaranja često izražavaju svoje osjećaje, poput straha ili ljutnje te kroz igru "pričaju" o svojim problemima, brigama i svojem viđenju svijeta oko sebe. Djeca u predškolskoj dobi često teško uspijevaju riječima opisati što sve osjećaju ili što im se dogodilo. Igra može biti dobar i lakši način da se izraze mnoge stvari. Iz dječje igre možemo puno naučiti o djeci.
IGRE S PRAVILIMA
Nakon pete godine djeca sve češće pokazuju interes za sudjelovanje u različitim igrama s pravilima. Tu spadaju igre s unaprijed poznatim pravilima i ograničenjima u kojima postoji unaprijed određeni cilj. Primjer takve igre su igre poput skrivača, graničara te društvene igre poput čovječe ne ljuti se ili memorija. Ovaj oblik igre česta je zabava i za djecu i za odrasle.
Djeca kroz ovakve igre uče da su u životu nužna i neka pravila, uče kako ih poštivati, kako se nositi s uspjehom, ali i neuspjehom. Igra s pravilima nije nužno natjecateljska, nego se može učiniti i kooperativnom, pri čemu se djecu uči timskom uspjehu i naporu, pomaganju i dijeljenju s drugima. Kooperativne igre, npr. što duže dodavanje lopte tako da lopta samo jednom udari o zemlju između igrača, uče djecu koja se boje neuspjeha koliko je važno ustrajati te ih uče da je uspjeh dio timskog procesa.
U kasnijem djetinjstvu djeca počinju birati sve složenije igre, poput igara kartama, fantazija, no neka će djeca zamijeniti interes za takve igre s razgovorom ili sportom.
KONSTRUKTIVNA IGRA
Ulaskom u predškolsku dob počinje se javljati konstruktivna igra koja opstaje i kroz ranu školsku dob. U ovom tipu igre djeca koriste različite predmete i barataju s njima u namjeri da od njih nešto stvore.
Tu spadaju igre poput gradnje kula od kocaka, rezanje i lijepljenje slika, izrada figurica od plastelina. Iako je konstruktivna igra često individualna, u njoj mogu sudjelovati i roditelji. Djeca uživaju u zajedničkim aktivnostima s roditeljima i s radošću će prihvatiti njihov angažman. Preporuča se da roditelji u igri slijede ritam djeteta i riječima poprate sadržaj takve igre ("O, slažemo toranj.") te da izbjegavaju preuzimanje potpune inicijative u igri. Izrazito je važno da roditelji podržavaju spontanu igru djeteta pohvalama te da dozvole djetetovoj mašti da se razigra.
ULOGA IGRE U RAZVOJU DJECE
Igra je najpogodniji poligon za razvoj i iskušavanje najraznovrsniji psihičkih procesa i ljudskih osobina. Igra pruža veliki stupanj slobode djetetu, ono spontano evocira nešto što se stvarno dogodilo u interakciji s odraslima i to nije samo jednostavno ponavljanje nego slobodna rekonstrukcija u skladu s njegovim aktualnim htijenjima. U igri se odražava stupanj dječjeg aktualnog razvoja, ali je istovremeno i područje zone idućeg razvoja za mnoge psihičke funkcije.
Za igru je karakteristično izostavljanje cilja - svoje ciljeve i svoj smisao ima u samoj sebi. Kroz igru se dijete okušava i u onim aktivnostima i procesima kojima još nije u potpunosti doraslo.
PREPORUČENE KNJIGE I SLIKOVNICE:
- Renata Rade: Malo dijete i prostor
- Edita Slunjski: Kad djeca pišu, broje, računaju....- Neobične igre običnim materijalima
- Edita Slunjski: Kad djeca istražuju.....- Neobične igre obićnim materijalima
- Bunčić, Ivković, Janković i Penava: Igrom do sebe
- Velika knjiga igara, Profil
- Marian Diamond i Janet Hopson: Čarobno drveće uma
- Mira Čudina Obradović: Igrom do čitanja
- Mirjana Duran: Dijete i igra
- Suzane Stocklin-Meier: oblikujemo papir i učimo kroz igru
- A. Ivanković: Pokretne igre
- Josipa Franjić Radulović: Šareni dan – Igre s pjevanjem i pjevanje uz igru
- Grupa autora: Dijete u formi, Mozaik knjiga
- John B. Thomson: Zdravo djetinjstvo
- Snježana Nenadić: Odgoj u jaslicama
Nema komentara:
Objavi komentar