Dječja likovna djela su iskrena, jednostavna, spontana, bez pokušaja prikrivanja ili namjere da naprave nešto za odrasle. Vrijednost i važnost dječjeg likovnog izražavanja nije u tome da "zna" nacrtati ili naslikati ono što ćemo mi prepoznati, nego u onome što samo dijete vidi, pronađe ili otkrije u svijetu koji ga okružuje – u drvetu, u šeširu, u kući. Svi dječji likovni radovi ne sadrže originalnost ili estetsku vrijednost, zato se veliko bogatstvo krije u razgovoru o crtežu ili slici kroz koje nam otvaraju vrata svog unutrašnjeg svijeta, mašte, želja, snova, strahova. Ovaj je razgovor podjednako blagotvoran i koristan i za dijete i za odgojitelja, roditelja i učitelja.
Dječji nam crtež može reći puno toga. On govori o kognitivnom razvoju djece, o njihovim motoričkim sposobnostima, okulomotornoj koordinaciji, o načinu na koji vide i doživljavaju svijet, ukazuje na emocionalna stanja djece, trenutne interese i preokupacije.
Od početnog šaranja preko formiranja prvih prepoznatljivih likova, do detaljnijih prikaza raznih motiva, dječji crtež sazrijeva zajedno s djetetom.
U fazi šaranja, koja traje do otprilike treće godine, postoji različit stupanj složenosti, pa su prvi šaranjem nastali crteži dezorganizirani, nastali uz slabu kontrolu pokreta, dok se s vremenom ne razvija veća koordinacija u pokretima koji se ponavljaju, bolje kontroliraju, te na kraju dijete kroz imaginaciju daje smisao i sadržaj crtežu. Ukratko od direktnog, kinestetskog, crtež kroz početno šaranje počinje poprimati zamišljeni smisao, dobivati sadržaj.
Tek negdje nakon treće godine dijete će crtežu pristupiti na drugi način, s početnom idejom, namjerom da nešto nacrta, a s početkom upotrebe prvih nacrtanih simbola (najčešće krug i linija koja predstavlja ljudski lik) dječji crtež ulazi u novu preshematsku fazu. Među prvim temama dječjih crteža je ljudski lik. Tako djeca oko treće godine crtaju prve male ljude koji su prezentirani kružnim formacijama iz kojih mogu izlaziti crte, najčešće crte za noge. Na sličan način se crtaju i životinje. Iz ovih jednostavnih ljudi koje često zovemo „punoglavcima“razvijaju se određenim zakonitostima složeniji likovi, pa se tako crtež postepeno obogaćuje sa sve više detalja, crtaju se detaljnije dijelovi tijela, kasnije i rekviziti koje likovi imaju ili nose.
Ne treba pokušavati "ukalupiti" djetetove uratke u estetske kriterije odraslih. Ako dijete nacrta nešto što nama ne liči na predmet koji je željelo nacrtati, npr. ptica ima ticala, ne treba kritizirati dijete. Djeca će tijekom razvoja spontano početi gubiti taj originalni impuls i početi koristiti lako prepoznatljive reprezentacije predmeta i bića iz okoline.
Likovni kutić potiče djecu igre i istraživanje raznih likovnih materijala i tehnika, potiče kreativnost, razvija maštu, djeluje opuštajuće i smirujuće. Razvijaju se socijalne vještine, verbalna, neverbalna komunikacija, motorika i spoznajni razvoj- razvoj osjeta i percepcije.
Koriste se razni prirodni materijali; lišće, sjemenke, kore, pijesak, školjke, kamenčići.
Likovni materijali: olovka, kreda, drveni ugljen, glina, plastelin, glinamol, tempere, akvarel boje, drvene bojice, kolaž papir.
Nema komentara:
Objavi komentar