U današnje vrijeme, naročito se mnogo zna o djelovanju boje na čovjekovu psihu, emocionalno stanje i ponašanje. Zbog toga su pedagozi i psiholozi ispitivali kako se dijete osjeća i koristi boju.
Dijete u prvoj godini ne samo da razlikuje boje, nego ima i svoj stav prema njima: neke voli više, a neke manje.Dijete do treće godine više voli jasne i intenzivne boje, nego razne nijanse sive. Najviše voli žutu boju jer najčešće poseže za žutom igračkom. Omiljenost boja se mijenja uzrastom.
Za uočavanje i razlikovanje boja boja vrlo je važno pravilno funkcioniranje osjeta vida. Osim toga vrlo je važan i trenutak. Imenovanje boja znači vezivanje za riječ. To pomaže djetetu da izdvoji boju kao odliku predmeta. Pored toga, upoznavši naziv za jednu boju, dijete počinje zapažati i druge boje te pitati za njih. A pokrenuta dječja radoznalost predstavlja prvi korak za daljnji razvoj i usavršavanje.
Crtanje i slikanje su osnovne djetetove djelatnosti. Pored igre, dijete se najbolje i najspontanije izražava likovnim putem. To je u početku motorička aktivnost koja zadovoljava dječju potrebu za igrom. Kasnije je to svjesna djelatnost, psihička potreba koja teži zadovoljenju.
Dijete govori o sebi, ne samo kroz sadržaj slike i oblika, nego i kroz izbor boje. Svako dijete ima svoju paletu boja koju voli, kao i način na koji ih kombinira.
Danas, kada djeca imaju na raspolaganju jako mnogo likovnih sredstava, potrebno ih je poticati na njihovo pravilno upotrebljavanje. Drvene bojice, flomasteri i pastele zahtijevaju jači pritisak i pri tome se, umjesto osjetljivosti dječje ruke, razvija tvrd i jednoličan potez.
Djeca uzimaju bojice kako im dođu po ruku, ne razmišljajući o značenju pojedine boje. Najmlađa se djeca olovkama u boji i sličnim sredstvima koriste češće kao crtačkima. Boja je tu bez određenog razloga. Slično de događa i pri uporabi tvrdih kistova koji donose površnost i neodređenost oblika u boji. Djetetu je potrebno dati dobar kist, kao i kvalitetne boje, koje potiču dječju radoznalost i oslobađaju njegovu maštu.
Djeca uzimaju bojice kako im dođu po ruku, ne razmišljajući o značenju pojedine boje. Najmlađa se djeca olovkama u boji i sličnim sredstvima koriste češće kao crtačkima. Boja je tu bez određenog razloga. Slično de događa i pri uporabi tvrdih kistova koji donose površnost i neodređenost oblika u boji. Djetetu je potrebno dati dobar kist, kao i kvalitetne boje, koje potiču dječju radoznalost i oslobađaju njegovu maštu.
U dobi od četiri do pet godina nastavlja se „crtanje bojom“, ukoliko djetetu ne omogućimo nanošenje boje na veće plohe. Sve se o lako može ukomponirati u igru, gdje djeca mogu bojiti kartonske kutije, papire različitih veličina i sl. pri takvim igrama djeca ovladavaju postupcima rada bojom i nužno je pri tom djecu poticati na samostalan izbor boja, kako bi djeca otkrivala i opća značenja svih boja. Niti u ovoj dobi djeca ne odabiru boje prema onome što vide već prema svojim sklonostima. Još se uvijek pojavljuju „crtani“ obrisi koji su ispunjeni bojom. Tek kad djeca počnu unositi plohe boja u svoj likovni rad, može se govoriti o stvarnom izražavanju bojama.
U dobi između pete i šeste godine, dijete je u mogućnosti izražavati se bojom, ali samo ukoliko je imalo pozitivne utjecaje za rad bojom. Dijete tada više nema potrebu najprije označiti obrise pojedinih likova, nego namazom boje istodobno stvara i oblike i određuje njihovu obojanost. Kada ovladaju plohama boja, djeca počnu u njih unositi detalje.
Literatura:
- M. Stevanović: "Dijete i oblik"
- N. Grgurić i M. Jakubin: "Vizualno - likovni odgoj i brazovanje"
- Korak po korak: "Kurikulum za vrtiće"
- D. Einon: "Igre stvaralice: za djecu od 2 - 5 godina"
- S. Dorance: "80 kreativnih radionica: za odgojitelje i učitelje"
- Bryan Bangal: "Crtanje i slikanje"
- Godec Schmidt: "Danas slikam"
Nema komentara:
Objavi komentar