Svako jutro kad se sunce probudi, a Zemlja s veseljem dočeka njegovo buđenje, osjetim tiho šuškanje i šaputanje. To Zemlja i Sunce razgovaraju.
- Ah, Sunašce mileno! Više me ne griješ kao nekada.
- Smetaju mi velike naslage smoga.
- Zemljo draga, što rade tvoji zemljani?
- Svašta. Bacaju smeće i ne brinu o mom zdravlju i ljepoti. Smetaju mi i ozonske rupe. Omotač mi nikada nije bio tako poderan.
- Zemljice milena, nemoj se žalostiti.
- Pogledaj kako sam prljava i ružna. Mislim da ću se uskoro razboljeti.
Sunce s visine pogleda i doista se uvjeri da Zemlja govori istinu. Rijeke teku prljave, potoci su puni smeća, drveće je sivo od prašine. Zemlja počne kašljati. Od zemljina kašljanja i kihanja, sve se trese. Tresu se kuće, rijeke, šume i more. Tresu se i ljudi. A s ljudima i njihove glave. Nakon obilnog treskanja, ljudi su počeli razmišljati o bolesnoj Zemlji.
- Baš smo bili nepažljivi – lupali su se ljudi po glavama.
- Čistite Zemljicu dok ju ne očistite – savjetovalo ih je Sunce.
Ljudi su poslušali Sunce i Zemlja je počela polako ozdravljivati. Kako bi ubrzali ozdravljenje i dodatno pomogli Zemlji, ljudi su 22. travnja proglasili Danom planeta Zemlje. Toga dana posebno razmišljaju o svom planetu kojem umjesto čestitke šalju obećanja:
- Slijedeće godine bit ćemo još pažljiviji. Čuvat ćemo te, Zemljice milena.
Nepoznati autor
Nema komentara:
Objavi komentar