plastične oči (neobavezno, oči se mogu i nacrtati)
komadić narančastog kolaža za nos
crni marker
tkanina za kapicu (cca. dimenzija papira)
trakica tkanine za šal (malo duži od širine papira)
komadić špage, trakice ili sl. za vezanje kapice.
Optimalna veličina papira bila bi 20x13cm. Međutim, možete dimenziju smanjivati ili povećati ovisno o vašoj želji. Nakon što ste izrezali papir u željenoj dimenziji, zalijepite tkaninu za kapicu na jedan rub papira po cijeloj dužini. Zatim zalijepite oči i nos, nacrtajte usta i gumbiće te zaklamajte tkaninu kako bi se čvršće primila za papir (u protivnom bi se mogla odlijepiti dok ju budete vezali). Zarolajte papir, zaklamajte spojeve te za kraj zalijepite snjegoviću šal. I vaš snjegović je gotov.
Napomena:
Umjesto bijelog papira možete koristiti i wc role koje tada obojite u bijelo, te dodati ruke od kartona.
Božićna pšenica simbolizira obnovu života, odnosno skoro ponovno buđenje prirode u proljeće, plodnost i blagostanje, kakvo si nastojimo priuštiti u blagdansko vrijeme.
Uz kićenje Božićnog drvca, te paljenje svijeća na adventskom vijencu, sijanje pšenice na Svetu Barbaru, odnosno Svetu Luciju, spada u novije običaje, koji su u naše krajeve došli pred kraj 19. stoljeća. Kako bi pšenica bila bogatija do Božića, neki ju siju 5. prosinca, na blagdan sv. Barbare.
Ako pšenicu niste zasijali na blagdan Svete Barbare, blagdan svete Lucije, koji obilježavamo 13.12., krajnje je vrijeme kako bi to učinili u skladu s tradicijom.
Savjeti za sijanje božićne pšenice
Kako bi pšenica što brže proklijala, večer prije ostavite pšenicu u vodi da nabubri, a kako bi što ljepše izgledala na blagdanskom stolu, pšenicu zasijte na ljepši tanjuriću ili nižoj zdjelici. Dno tanjurića ili zdjelice bogato obložite vatom koju dobro navlažite vodom. Na vatu rasporedite sjemenke pšenice. Ako sijete pšenicu u dublje posudice onda koristite zemlju umjesto vate jer bi se mogli pojaviti neugodni mirisi ustajale vode. Posudu napunite zemljom za cvijeće do razine jednog prsta niže od ruba posude. Po zemlji rasprostrite sjemenke pšenice koje zatim prekrijete rahlim slojem zemlje. Posudicu potom stavite na toplo i sunčano mjesto. Preko noći držite zdjelicu pokraj izvora topline kako bi pšenica brže proklijala.
Ako aktivnost sijanja pšenice provodite s djecom, uključite ih već od same pripreme posudica za sijanje. Različite se pvc posudice npr. od jogurta, pudinga i sl. različitim likovnim aktivnostima mogu preobraziti u lijepe i unikatne posudice za sijanje pšenica, a samim time, djeca će još više uživati u aktivnosti sijanja pšenice. Posudice možete iskaširati pa ukrašavati bojanjem temperama ili ih oblijepiti salvetama sa različitim uzorcima, a kada se osuše, prelakirajte ih kako bi ih zaštitili od vode.
Pšenicu zalijevajte redovito, ali ne previše jer bi se mogla pojaviti plijesan ili bi vlati mlade pšenice mogle požutjeti.
Sijanje i praćenje rasta pšenice za djecu je uzbudljiv događaj i izvor mnogih novih spoznaja. Prateći rast pšenice, djeca:
stječu znanja o zemlji, vodi i svjetlosti kao uvjetima za rast i život
stjeću iskustva dodirom, vidom, njuhom
stjeću iskustva o prirodnoj okolini
razvijaju pamćenja
stjecanje iskustva o uzročno-posljedičnim vezama: može li pšenica rasti bez nas.
Izrežite osam krugova veličine po želji, složite ih zajedno te ih preklopite po sredini. Klamericom pričvrstite krugove do dobivenoj liniji. Zalijepiti vrpcu ili končić na kojem će kuglica visiti. Sada rastvorite kuglicu te po dva polukruga spojite klamericom na dnu tako da svaki slijedeći pričvrstite na suprotnoj strani - gore i dolje, sve dok ne spojite sve stranice kruga.
razni ukrasi za željene motive u staklenci: snjegovići, djed božićnjak, zvijezda, keramički anđeli, kućica i sl....
ukrasne trakice
Postupak:
Željenu figuricu/motiv zalijepiti na poklopac te poklopiti staklenkom i zavrnuti. Rub staklenke ukrasiti ukrasnom trakicom. Staklenku izvana možete još dodatno ukrasi gliter sprejem, šljokicama i sl. I to je to!
Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripremaju za svetkovine Božića i Bogojavljenja. Vrijeme Došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem. Počinje nedjeljom koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola, a ove godine to je 03.12.2017. Došašće obuhvaća tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašća i samog Božića.
ADVENTSKI VIJENAC
Adventski vijenac je krug ili prsten ispleten od zimzelenog granja sa četiri svijeće, a postavlja se na stol za vrijeme adventa ili došašća kao simbol iščekivanja Božića. Svake nedjelje u došašću, pali se po jedna svijeća.
Simbolika adventskog vijenca
Adventski vijenac čine dva osnovna simbola – krug i svijeće odnosno svijetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja simbol je vječnosti i vjernosti. Adventski vijenac tumači se kao znak Božje vjernosti zadanim obećanjima. Zeleno granje simbol je života koji ne prestaje, a svijetlo svijeća označava dolazeće svijetlo Isusa. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića, a četiri zapaljene svijeće označavaju posljednju nedjelju Došašća.
BLAGDAN SV. NIKOLE
Sv. Nikola je rođen u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. poslije Krista. Nikola, poslije smrti roditelja, nasljeđuje bogatstvo, ali se nije uzoholio već je uvijek imao srce za potrebite. Tako je pomogao siromašnom susjedu koji nije imao novaca za miraz svojim kćerima. Nikola je po noći ubacio vrećice sa novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako bi otac sretno udao svoje kćeri. Zbog toga sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Umire 6. prosinca 327. godine. Sv. Nikola je cijelog je života shvaćao da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim.
Blagdan sv. Nikole dolazi svake godine. Raduju se djeca, spremaju svoje cipelice, čiste čizmice koje će staviti na prozor kako bi sveti Nikola i njima donio dar koji su zaslužili ako su bili dobri.
BLAGDAN SV. LUCIJE
13. prosinac dan je Svete Lucije, zaštitnice očiju i vida. Blagdan Sv. Lucije duboko je ukorijenjen u hrvatskim narodnim običajima – na taj dan sije se pšenica kao simbol obnove života i plodnosti. Do Božića pšenica naraste i zazeleni se te ukrašava božićni stol, a tokom božićnog vremena stoji ispod bora, uz jaslice ili u kutu sobe. Tako ovaj običaj spada u skupinu pravih božićnih običaja kojemu je svrha da na sam Božić u kući bude zelenila.
Po julijanskom kalendaru 13. prosinac smatrao se najkraćim danom u godini, a narodna tradicija povezala je ugaslu svjetlost slijepih očiju Sv. Lucije sa najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa.
OBIČAJ IZRAĐIVANJA JASLICA
Jaslice su prikaz Isusova rođenja opisanog u Evanđeljima po Mateju i Luki. Običaj izrađivanja jaslica nastao je i udomaćio se kod nas na tradiciji europskog prikazivanja napuljskih i sicilijanskih jaslica. U crkvama jaslice su se postavljale od 17. stoljeća, a u domovima obitelji jaslice se postavljaju zadnjih 200-tinjak godina. Najstarije primjere jaslica koje predstavljaju remek-djelo narodnog rukotvorstva nalazimo u Hrvatskom zagorju.
UKRAŠAVANJE BOŽIĆNOG DRVCA
Ukrašavanje božićnog drvca na Badnjak neizostavni je dio božićnog ugođaja i najpoznatija tradicija vezana uz proslavu Božića.
Božićno drvce ima dugu povijest. U Hrvatskoj se običaj ukrašavanja božićnog drvca pojavio 1850. godine pod utjecajem njemačke tradicije i tadašnjih teritorijalno-političkih odnosa, iako su i ranije obiteljski domovi za Badnjak bili ukrašeni cvijećem, plodovima i zelenilom, a u kuću se unosio badnjak – debeli panj ili klada koji je tu noć i kasnije gorio na ognjištu.
Božićno drvce u pravilu se kiti na Badnjak (24. prosinca) s djecom, a iznosi se iz kuće na Sveta tri kralja ili Bogojavljenje (6.siječnja), kada završavaju božićni blagdani.
Once, there were four candles in the temple of God.
The Four Candles burned softly, their warm light filling the room with peace.
The first candle was called Peace.
“I am Peace,” whispered the candle gently. “But these days, no one wants to keep me burning.”
And with a quiet sigh, Peace’s flame slowly faded away.
The second candle heard this and said,
“I am Faith. But these days, people believe they no longer need me.”
Its light flickered, grew weaker, and then Faith went out too.
The third candle spoke with sadness,
“I am Love, and I no longer have the strength to stay lit.
People push me aside and forget how important I am. They even forget to love those closest to them.”
And Love’s flame also disappeared.
Then, a little child entered the temple and saw that three candles were no longer burning.
Tears filled the child’s eyes.
“Why aren’t you shining?” the child cried. “You’re supposed to stay lit until the very end!”
At that moment, the fourth candle spoke softly, its flame warm and steady.
“Don’t be afraid,” it said kindly. “I am Hope, and as long as I am still burning, we can bring the others back to life.”
The child gently took the Candle of Hope and used its flame to relight Peace, Faith, and Love.
The room once again filled with light and warmth.
Then Hope whispered,
“Shine brightly and never lose me. No matter how dark things may seem, as long as Hope burns in your heart, the other lights can always return.”
The child shared this story with everyone, and to this very day, it is told whenever Christmas draws near—
a gentle reminder to keep the flame of Hope alive.
Check HERE for the shorter version suitable for younger children or ESL learners.
Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini, kada se kršćani intenzivnije pripremaju za svetkovine Božića i Bogojavljenja. Vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem.
Počinje nedjeljom koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola, a ove godine je to nedjelja 03.12.2017. Došašće obuhvaća tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašća i samog Božića. Aktivnosti vezane za Advet započinju izradom adventskog vijenca i adventskog kalendara.
Izrada adventskog vijenca
Nekoliko dana prije početka adventa, izradite zajedno s djetetom ili djecom adventski vjenac. U kreativnosti izrade adventskog vijenca budite u djetetu radost iščekivanja Božića. Danas se stvarno može pronaći pregršt ideja za izradu adventskog vijenca, ali pri izradi ne treba zaboraviti na njegovo pravo značenje, odnosno simboliku.
Adventski vijenac je krug ili prsten ispleten od zimzelenog granja sa četiri svijeće, a postavlja se na stol za vrijeme adventa ili došašća kao simbol iščekivanja Božića. Svake nedjelje u došašću, pali se po jedna svijeća.
Čine ga dva osnovna simbola – krug i svijeće odnosno svijetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja simbol je vječnosti i vjernosti, a svijetlo svijeća označava dolazeće svijetlo Isusa. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića, a četiri zapaljene svijeće označavaju posljednju nedjelju došašća.
Adventski kalendar je posebni kalendar koji koristimo u iščekivanju Božića. Budući da vrijeme početka Adventa varira i svake godine pada na drugačiji datum, Adventski kalendar obićno započinje sa odbrojavanjem 1. prosinca iako mnogi uključuju i one prve dane adventa. Bilo kako bilo, odbrojavanje dana do Božića koristeći se Adventskim kalendarom jako je zabavno, ali i poučno i korisno, osobito u radu s malom djecom. Za svaki dan kojim smo bliže Božiću, odredite aktivnosti kojima ćete se taj dan pripremati za Božić, ili napišite duhovite poruke, izreke i sl.
Ovako je izgledao naš adventski kalendar pretprošle godine:
Vagončiće adventskog vlakića napravila sam od wc tuljaca koje su djeca prethodno obojala (za svaki tjedan različita boja). Obojanim tuljcima izrezala sam otvor u koje sam umetnula porukica za svaki dan adventa, osim naravno vikenda.
Nažalost, nemam niti jednu fotografiju adventskog kalendara od prošle godine.
Prošle smo godine od zelenog hamera izrezali oblik božićnog drvca. Djeca su šljokicama ukrasila plošne kuglice od debljeg papira kojima smo ukrasili božićno drvca. Na vrh drvca stavili smo zvijezdu, a svaku kuglicu označili brojem, ali unatrag od 24 do 1 s ciljem odbrojavanja dana do Božića koji je predstavljala zvijezda. Porukice smo zakačili s unutarnje strane kuglica.
Adventski kalendar za ovu godinu još nije gotov, zapravo je tek u idejnoj razradi.
Priču o djevojčici s lampicom, koju mi je proslijedila prije desetak godina odgojiteljica Katarina (inače Waldorf odgojitelj), a ja sam ju negdje zametnula i izgubila, davno sam čitala mojoj Gabrijeli. Pokušala sam ju pronaći na internetu, ali bezuspješno. Postoje različite verzije, ali niti jedna slična onoj koja je meni ostala u sjećanju. Ja sam priču obradila i malo ju promijenila. Nadam se da će vam se svidjeti.
Jednom davno živjela je djevojčica po imenu Lucija. Lucija je živjela sa svojom bakom u osamljenoj kućici na rubu šume. Šumska stvorenja bili su njezini jedini prijatelji, a zlatna lampica njezina jedina igračka, jedina ostavština njezinih roditelja koji su umrli dok je Lucija bila još mala djevojčica.
Svakoga dana, Lucija bi radila u vrtu, sakupljala drva za ogrjev u šumi i štogod bi radila i gdjegod bi išla, uvijek je sa sobom nosila zlatnu lampicu, čija je svjetlost uvijek sjala te pjevala:
„Ja nosim lampicu svoju što lijepo svijetli i sja. Na nebu blistaju zvijezde, na zemlji sad svijetlim ja. La, la, la, la, la, la, la la, la bimela, bamela bum! La, la, la, la, la, la, la la, la bimela, bamela bum!"
I upravo se zbog te lampice, Lucija uvijek osjećala sigurno . Jedne jesenje večeri kada se spustila tama u šumi, Lucija je primijetila da njezina zlatna lampica ne sjaji sjajem kojim je prije sjala. Tijekom sljedećih dana svjetlost lampice bila je sve slabija te Lucija odluči potražiti Sunce kako bi ono vratilo sjaj njezinoj lampici pa ga krene pronaći. Na putu kroz šumu, Lucija sretne svog prijatelja zeca. „Lucija, dođi. Idemo se igrati“, reče joj zec veselo skačući po travi. „Nemam vremena za igru. Moja lampica se gasi.“ odgovori Lucija tužno. „ Moram pronaći Sunce i ponovo vratiti sjaj svojoj lampici. Znaš li ti gdje ga mogu pronaći?“ „Ne znam, ali mogu ti pomoći tražiti ga.“, reče zec i krene s Lucijom tražiti Sunce. Luciju jako razveseli društvo njezina prijatelja zeca te nastave oni zajedno tražiti Sunce veselo pjevajući:
„Ja nosim lampicu svoju što lijepo svijetli i sja. Na nebu blistaju zvijezde, na zemlji sad svijetlim ja. La, la, la, la, la, la, la la, la bimela, bamela bum! La, la, la, la, la, la, la la, la bimela, bamela bum!"
Lutajući tako šumom u potrazi za Suncem, sretnu oni vjevericu . „A gdje vi tako žurite“, upita ih ona.
„Idemo tražiti Sunce.“, odgovore joj Lucija i zec. „Znaš li ti možda gdje ga možemo pronaći?“.
„Ne znam, ali znam nekoga tko bi vam mogao pomoći. Mudra Sova će to sigurno znati. Idemo ju zajedno pitati.“, reče vjeverica veselo i pohita prema velikom hrastu gdje je živjela Mudra Sova.“
Noć se već spustila i zadnje zrake sunca nestale su u tami noći, a lampica se potpuno ugasila. Lucija tužno pogleda prijatelje i suze joj krenu niz obraze. Mudra Sova upravo se probudila.
„Mudra Sovo....“, obrati joj se vjeverica. „Moja prijateljica Lucija želi pronaći Sunce. Njezina lampica se ugasila. Znaš li ti gdje ga može pronaći kako bi joj ono ponovo vratilo sjaj.“
Sova je mudro šutjela. I baš kad su mislili da im ne želi odgovoriti i htjeli otići, Sova mudro prozbori:
„Hu-hu. Sunce ćete pronaći na vrhu šumske planine. Hu-hu. Ali požurite, morate tamo stići do zore.“
Luciji se vrati nada i srce joj veselo zaigra. Zahvale mudroj Sovi na pomoći pa se upute prema šumskoj planini. Uspon je bio težak i strm, ali nisu odustali. Zvijezde su blistavo svjetlucale na vedrom nebu, obasjavajući im put prema vrhu. Napokon se popnu na vrh planine. Ali tamo nije bilo Sunca. Razočarani i umorni, stisnu se jedno uz drugo kako bi se malo odmorili….
Kad odjednom, prve zrake Sunca, crvene i žute, zaplešu po nebu i uštipnu Luciju po obrazu. Zatim se nebo ispuni zlatnim sjajem i Sunce pokaže svoje lice.
„O, drago Sunce“, uzvikne Lucija. „Moja se lampica ugasila. Molim te, vrati joj sjaj kako bi mi mogla svijetliti put.“
I dogodi se čudo. Jedna blistava zraka Sunca, spusti se s neba, zavrti se veselo plešući oko Lucije, zaustavi se i u trenu upali Lucijinu lampicu. Lampica zablista kao nikada do tada, sjajem zlatnijim od najblistavijeg zlata, a Sunce se nasmiješi pa nastavi šarati nebo svojim toplim zrakama.
"Hvala ti, Sunce", rekla je Lucija tiho. Sretna i zadovoljna, zajedno sa svojim prijateljima, Lucija krene nazad svojoj kući veselo pjevajući:
„Ja nosim lampicu svoju što lijepo svijetli i sja. Na nebu blistaju zvijezde, na zemlji sad svijetlim ja. La, la, la, la, la, la, la la, la bimela, bamela bum! La, la, la, la, la, la, la la, la bimela, bamela bum!"
