Plivaj, plivaj ribice/Swim little fish, swim

U današnjem postu, navest ću nekoliko ideja za aktivnosti izražavanja i stvaranja na temu "Ribice" koje sam našla na web-u, a čine mi se jako zanimljive i jednostavne.

Today, I will post some interesting ideas I have found on the web related to "Fish" topic.

1. CD Fish via healthyhappythriftyfamily

2. Foil fish via fun-stuff-to-do

3.  Crepe Paper collage - Rainbow fish via artsycraftsymom

4. Rainbow fish painted with watercolors via livingwellspendingless 

5. Rainbow fish colored with crayola and watercolors via artprojectsforkids

6. Rainbow fish printables via herecomethegirlsblog

Ribice od pvc čepova/Bottle cup fish

Plastični čepovi mogu se iskoristiti za različite aktivnosti kojima potičemo cjelokupan razvoj djece. Iz tog su razloga vrlo poželjan i zahvalan materijal u radu s djecom. Izrada ribica od pvc čepova vrlo je jednostavna i laka aktivnost, ali i vrlo privlačna i interesantna djeci.

Bottle cups can be used in many activities which induce children's overall development. For that reason, bottle cups are very wanted material when working with children. Bottle cups fish craft is very simple and easy activity, but also attractive and interesting to children.

Za izradu je potrebno/Supplies you will need:

• pvc čepovi/bottle cups
• papirnata podloga - motiv mora/paper card stock for a the base
• drvofix ili vruči pištolj/strong glue
• ljepilo sa šljokicama/glitter glue
• crni marker/black felt pen
• kolaž papir i škare/ colored card stock paper and scissors
• ljepilo za papir./school glue

Zalijepite čepove na podlogu, a ukrašavanje prepustite djeci. 

After gluing the bottle cups on the card stock base, let the children decorate the fish and the scene.

NTC metoda učenja- važnost rane tjelesne aktivnosti na intelektualni razvoj

U odnosu na prethodne generacije, uočen je trend porasta nekih razvojnih poteškoća kao što su smetnje u govoru i pisanju, poremećaji pažnje i ponašanja i sl. Sa gledišta neurologije, ove razvojne smetnje znače da u pojedenim područjima mozga nije došlo do stvaranja optimalnog broja sinapsi, a to može ukazivati na nedovoljnu povezanost pojedinih područja kore velikog mozga. Odgovori na neka važna pitanja o razvoju inteligencije možemo naći u istraživanjima neuroloških laboratorija.

U istraživanjima koja su provedena posljednjih godina došlo se do zabrinjavajućih rezultata o smanjenju dubokih struktura mozga, a  koja nastaju zbog smanjenja aerobnih aktivnosti , što može utjecati na smanjenje kognitivnih sposobnosti. Rane tjelesne aktivnosti imaju veliku važnost na aspektu zdravstvenog i tjelesnog razvoja, ali i nezanemariv utjecaj na intelektualni razvoj djeteta.

Prije se vjerovalo da je inteligencija nasljedna i da se ne može utjecati na kvocijent inteligencije. Međutim, danas se zna da je nasljedan samo potencijal, a koliko će se taj potencijal iskoristiti, ovisi o količini formiranih sinapsi. Mozak uspostavlja 75% svih neuronskih sinapsi do dobi od 7 godina, a od toga 50% nastane već do dobi od 5 godina.  Iz tog razloga potrebno je posvetiti veliku pozornost predškolskoj dobi, efektivnosti učenja i korištenju dječjeg pamćenja. Ukoliko naše formalno osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje radi s tada već samo 25% preostalih mogućnosti korištenja potencijala mozgovnog kapaciteta, onda je za nas važno kako se razvija dijete do 7. godine života.

Najveća  uloga u ranoj stimulaciji pripada upravo roditeljima jer, prema nekim istraživačima, sa stimulacijom se može početi još dok je dijete u majčinom trbuhu. Brzina formiranja neuronskih sinapsi u prvim mjesecima djetetova je toliko brza da se nikako ne smije zanemariti.

Da bi dijete prohodalo ono treba proći jedan prirodni slijed razvoja, od okretanja s trbuha na leđa, puzanja itd, koji bi dijete trebalo samostalno savladati. Kako bi se u djetetovom mozgu stvorile sinapse (koje će možda biti potrebne za uspješno čitanje ili za neke druge aktivnosti kada dijete bude starije), nije poželjno stavljati dijete u sjedeći položaj sve dok se dijete nije sposobno samostalno postaviti u taj položaj iz položaja puzanja. Spriječavanjem formiranja sinapsi zaduženih za taj pokret, dijete može kasnije imati poremećaj u razvoju npr. disleksiju ili sl. Dijete se mora razvijati prirodnim putem, kretanjem i samostalno, ali vlastitim tijelom, a ne uz pomoć hodalica i sličnih pomagala.

Različite aktivnosti formiraju veliki broj sinapsi u mozgu. Međutim, neuroznanost nedvosmisleno ukazuje da funkcije kao što su fina motorika, vid, govor, igre ravnoteža i rotacije, imaju značajnu ulogu u formiranju broja sinapsi. Stoga, ukoliko područja odgovorna za navedene funkcije ne budu dovoljno stimulirana, može se pretpostaviti i manje formiranih sinapsi u tim područjima, a dokazano je da kognitivne sposobnosti ovise uvelike i o ukupnom broju sinapsi, što je posebno značajno za pedagoški rad jer je moguće tu mrežu odgojno obrazovnim radom mijenjati – razvijati.

NTC - Sustav učenja, čiji je autor dr. Ranko Rajović,  stvorio je sistem učenja zasnovan na teorijskim osnovama neurologije, neuropsihologije, obiteljske pedagogije, didaktike i metodika za predškolski i osnovnoškolski uzrast. Ovaj sistem učenja je operacionalizacija tih teorijskih saznanja. Radi se o novom pristupu učenja, u kojem dominira misaona aktivnost djeteta i njegov uspješan razvoj. Sustav je vrlo dobro i do detalja razrađen, primjenljiv u obitelji, predškolskim ustanovama i u razrednoj nastavi osnovne škole. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karakteristike i putove ka povećanju IQ, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja.

Ranko Rajović uspio je operacionalizirati naučne spoznaje o razvoju inteligencije putem povećanja broja neurona u mozgu. Tako je nastao Projekt NTC - Sustav učenja i rada s djecom predškolskog uzrasta s namjerom da se ubrza razvoj inteligencije i stvaralačkog mišljenja, da se u tom procesu otkrivaju talenti i ubrza njihov razvoj.

Program edukacije „Mensa NTC sustav učenja“ odobren je od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta 18. kolovoza 2014. na temelju pozitivnog mišljena Agencije za odgoj i obrazovanje (KLASA: 007-02/14-01/0053, URBROJ: 561-06/22-14-2) od 15. srpnja 2014.

NTC program podijeljen je u tri faze:

1. razvoj mozga i neuronskih veza,
2. učenje djece da rade na fiziološki način, da koriste rezerve mozga koje su stalno uključene, ali ih ne koristimo (kroz apstraktne klasifi kacije i apstraktne serijacije djeca razvijaju  svoje razmišljanje ),
3. razvijanje funkcionalng znanja (razmišljanje i zaključivanje) po kojem smo među najgorima u Europi.

Roditelji čija su djeca u programu, program mogu provoditi kod kuće, u autu, parku ili šetnji. Dr. Rajović savjetuje da postavljate djetetu lagana pitanja, neka razmišlja.

Na  internet stranici  ntc.mensa. hr , roditelji i svi zainteresirani mogu vidjeti osnovne podatke o NTC-u, a odgajateljice se mogu  registrirati i razmjenjivati mišljenja i iskustva.

Izvori: 

1. Internet stranice ntc.mensa.hr

2. Ranko Rajović i Iva Rajović:  "NTC metoda: značaj pokreta za razvoj kognitivnih sposobnosti", 12. godišnja međunarodna konferencija Kondicijska priprema sportaša

Razvoj djece: Kako pomoći djetetu nositi se sa neugodnim osjećajima

Jedan od najvećih darova koje možemo dati svojem djetetu je pomoći mu da steknu zdravu samouvjerenost – osjećaj vrijednosti i vjere u sebe. Kako bi se dijete moglo nositi s neuspjehom, sramom, porazom ili gubitkom, jako je važno pomoći mu da stekne samopouzdanje.

Provodeći kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom, čitajući knjige, u igri ili jednostavno razgovorima, pomažete mu da se osjeća vrijedno. Razgovarajući o osjećajima, dijete uči da je posve normalno ponekad biti tužan, ljut ili preplašen.

Djeca koja se nauče nositi s neugodnim osjećajima stječu unutarnju sigurnost koja im pomaže u uspješnijim i kvalitetnijim interakcijama sa svojom okolinom.

Osjećaj straha u djeci mogu izazvati grmljavina, sjene u mraku,…ili strašilo od bundeve koje nas gleda u mraku. Razgovorom o strahovima jačamo djetetovo samopouzdanje te pomažemo djetetu da shvati kako je i najveći strah opet samo osjećaj koji će proći.

Osjećaj ljutnje je jedan od osjećaja s kojim se najteže nosimo. Djeca moraju znati da se svatko ponekad naljuti i da je to prirodan osjećaj, ali im pomoći razgovorom te usmjeravanjem na načine iskazivanja ljutnje koji su prihvatljivi.

Osjećaj tuge se u djeci može javiti u različitim situacijama. Kako bi se dijete moglo nositi s tugom, ono mora biti sposobno prepoznati taj osjećaj i shvatiti njihov uzrok.

Kako naučiti dijete da slobodno izrazi svoje osjećaje – bez da povrijedi druge

Iz knjige «Odgajam li dobro svoje dijete»

prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander i Ane Karlović 

"Nagomilani osjećaji" su osjećaji koji su pod površinom, potisnuti ili zabranjeni, koji se ne mogu izraziti, ili nam važne druge osobe (najčešće roditelji) obeshrabruju njihovo izražavanje (na način da ih odbijaju, osuđuju, ismijavaju, okrivljavaju, kritiziraju, umanjuju), ili su ti osjećaji odgovor na traumu koja je toliko bolna da je dijete ne može svjesno pojmiti pa je pokušava potisnuti.

Stoga je važno da roditelji stvore okruženje u kojem dijete može sigurno i slobodno izraziti svoje osjećaje, bez da povrijedi druge. Djeci treba aktivno slušanje, dozvola za zdravo izražavanje ljutnje te priznavanje i vrednovanje osjećaja (uključujući ljutnju, strah, tugu, veselje, uzbuđenje...).

Kako bi pomogli djetetu da prepozna i izrazi svoje emocije, što je neophodno za zdrav emocionalni razvoj djeteta i emocionalnu stabilnost u odrasloj dobi, roditeljima se savjetuje:

1. Priznajte i izrazite vlastite osjećaje («Ljut sam», «Tužan sam», «Sretan sam», «Zabrinut sam»). Neka vas djeca vide kad se smijete, plačete, kad ste tužni, veseli, ljuti. Na taj način djeca uče da je u redu osjećati i izražavati svoje osjećaje.

2. Ne poričite da ste tužni kad su vam oči pune suza, i ne govorite «Nisam ljut!» kad ste zapravo ljuti, jer ćete na taj način djeci poslati dvostruku, zbunjujuću poruku. Dopustite da i vaše tijelo proživi i izrazi emocije koje osjećate.

3. Pokažite pred djecom pozitivne načine nošenja s teškim emocijama («To mogu prihvatiti», «Ja to mogu», «Snaći ću se», «Ovaj put nisam uspjela, ali sljedeći put ću napraviti drugačije»). Ove tvrdnje stvaraju osjećaj moći i kontrole nad životom te djeca uče da i ona mogu imati tu moć. Time uče da ne prihvaćaju pasivno probleme s kojima se susretnu.

4. Pokažite djetetu svojim primjerom kako se, na konstruktivan način, može nositi s osjećajima, posebno s uznemirujućim osjećajima, poput ljutnje. Porazgovarajte i pokažite mu na koje sve načine može izraziti ljutnju. Npr. recite mu da može:

• Reći nekome ili igrački : «Ja sam ljut jer...».
• Duboko udahnuti nekoliko puta.
• Pisati ljuto pismo koje kasnije može poderati.
• Zapisati to u svoj dnevnik.
• Išarati stare novine koristeći puno boja.
• Nacrtati kako se osjeća ili što bi želio/željela da može napraviti.
• Snimiti na audio kazetu kako se osjeća – onda je prebrisati.
• Zgužvati papir u loptu i baciti na prazan dio zida ili u koš.
• Brzo hodati ili trčati. Tjelesnom aktivnošću oslobađamo se velike količine negativne energije i brzo se počinjemo bolje osjećati.

Na ovaj način dijete uči da je odgovorno za svoje ponašanje, tj. izražava ljutnju bez da ozlijedi ljude ili uništi predmete. Naravno, postoje i mnogi drugi načini, koje možete otkriti zajedno s djecom.

Nekad se u dječjoj psihologiji smatralo dobrim poticati djecu da fizički izražavaju bijes, npr. da udare jastuk ili loptu, viču u jastuk ili pod tušem, da udare po podu nogom i sl., međutim ove se tehnike u novije vrijeme ne preporučuju jer je dokazano da zapravo pojačavaju bijes i nakon njih djetetu je potrebno duže vrijeme da se smiri.

5. Priznajte i prihvatite osjećaje svoje djece kao stvarnu činjenicu, bez prosuđivanja tih osjećaja, i bez ponude brzih rješenja. Bolje je reći: «Čini mi se da si tužna jer si se posvađala s prijateljicom. Hoćeš da porazgovaramo o tome?», nego: «Nemoj biti tužna što si se posvađala s prijateljicom, pozovi si drugu prijateljicu.» Tako djeca uče da su njihovi osjećaji važni, da im vjerujemo da se mogu uspješno nositi s tim osjećajima i da je u redu računati na podršku drugih ljudi.

6. Pokažite djetetu da ste dovoljno snažni da se nosite s njegovim osjećajima(kako se ne bi dogodilo da vam se dijete boji ispričati neki problem, da vas ne bi uznemirilo) te da ste sposobni preuzeti odgovornost u situacijama kojima dijete nije doraslo.

Pazite da ne ugrozite vlastite osjećaje i potrebe – tj. vlastite granice, pokušavajući «ne uznemiriti» dijete i pretjerano mu ugoditi. Možete dozvoliti djetetu da ima osjećaje, ali je važno da sačuvate svijest o svojim osjećajima i vodite o njima računa. Npr.: «Možeš biti ljut na mene što tražim da se okupaš, ali svejedno hoću da se sad okupaš.» ili: «Naravno da si ljuta što ne možeš koristiti telefon. Ali želim da prvo završiš ovo što sad radiš, pa ćeš onda moći telefonirati.» ili «Stvarno mi smeta što sad slušaš glasno muziku, hoću se odmoriti.». «Sad želim čitati i odmoriti se, u 7 idemo u kino.».

Mobil od školjaka i naplavine/Seashells mobile

Vratili ste se s mora, a za uspomenu ste si donijeli različite školjke, naplavine, oblutke .... a ako ne znate što bi s njima, evo jedne ideje za izradu mobila koji će, ako ga izlakirate, dugo krasiti vaš vrt, balkon ili bilo koje drugo mjesto po vašoj želji. Sve što vam je potrebno su školjke, naplavina i prirodna špagica.


Do you have some seashell you don't know what to do with? This is a great idea for making a seashell mobile which could decorate your balcony or garden.

Na školjkicama izbušite bušilicom rupicu, a na naplavini dvije, provucite špagicu kao na slici i mobil je gotov. Naravno, ako je naplavina duža može i više rupica za veći mobil. Ne zaboravite zavezati čvorove na špagici (na mjestima gdje želite da školjkice vise) kako bi školjkice visile kao na slici. Mogućnosti su različite, a na vama je da se poigrate s njima.


Make a hole with a drill on every seashell, and two holes on a piece of wooden stick. Pull some string as shown on the picture. Don't forget to make knots on the sting where you want seashells to hang.

Sa školjkom na uhu

Reci potiho more.

Zatim ponovi to tiše.

Čut' ćeš kako pućina diše

i kako se mjesečev sjaj

sav zlatan na valima njiše.

Kažeš li s naglaskom more!

Vidjet ćeš kako bura

zviždeći silazi s gore

i kako levanat pučinu bez ralica ore.

Vali se kostriješe

i međusobom bore

i jedan drugog ruše u ponore.

Kažeš li naprosto more.

Čut ćeš kako ferali

na palubama gore

i umorni mornari rogobore.

Andro Vid Mihičić

Djeca i maca

Novi!!!

Pecamo i učimo oblike/Magnetic fishing game craft

Djeca uživaju u manipulativnim aktivnostima kao što su igre magnetima. Interes za igru pecanja ribica možemo iskoristiti za razvijanje matematičkih kompetencija, odnosno učenje oblika, ali i razvijanje socijalnih kompetencija kao što su dogovor, pridržavanje pravila, čekanje na red i sl.

Children enjoy doing manipulative activities and playing with magnets. This game is a great way to practice hand-eye coordination but it can  also be a great way to teach children shapes.

Za izradu igre je potrebno/ materialls:

• kolaž papir/collage paper
• crni flomaster/black felt pen
• drveni štap/wooden stick
• vuna ili špagica sl./string
• magnet/magnet
• spajalice za papir./paper clip

Kada od kolaž papira izrežete mnogo ribica, nacrtajte na svaku po jedan oblik koji želite da djeca usvoje ili želite provjeriti njihovo poznavanje tih oblika. Ja sam nacrtala krug, trokut, kvadrat, pravokutnik i srce za početak.

First you need to cut out a bunch of fish from construction paper and draw shapes on them. If you want them to last, laminate them. Place a paper clip on each of them.

Radi dugotrajnosti ribice plastificirajte te po želji ukrasite markerom. Zatim na svaku ribicu zakačite spajalicu, a na štap zavežite vunu na čijem ste kraju zalijepili magnet kako bi dobili štap za pecanje.

Make a fishing rod with stick by attaching magnet on a string.

Igrati se može individualno, ali najbolje je sa više igrača kao društvena igra "Upecaj sve oblike". Na papirima koji će dobiti svaki igrač (može i u paru tako da jedan peca, a drugi boji oblike) nacrtajte sve oblike kao i na ribicama, a cilj je upecati i obojiti sve oblike. Nakon što  dijete upeca ribicu potaknite ga da svaki put imenuje upecani oblik. Nakon što dijete upeca  ribicu te otkrije znak, ribicu "vraća" ponovo u more i igra se nastavlja.

The fishing game can be played individually but the best way to play it is with more players. Draw the same shapes you drew on the fish and give each child one sample. As they fish the shape ,they say the shape and  color it. The goal is to fish all the shapes.

U svijetu sporta 2/ Sports crafts for children

Već duže vrijeme planiram nadovezati se na već započetu temu "U svijetu sporta". Međutim, u pomanjkanju vremena nikako da dovršim započeti post (a započela sam prije gotovo mjesec dana dodavši fotografije) do kraja. 

U danšnjem postu opisat ću još nekoliko aktivnosti na navedenu temu kojima možete razvijati različite kompetencije djece kao i znanja npr. o slobodnom padu i sl.

Padalica za loptice za istraživanje slobodnog pada

Padalica za loptice oduševit će djecu i zaokupiti njihovu pažnju duže vrijeme. Ako djeci ponudite mnoštov šarenih loptica njihov interes i oduševljenje bit će još veće. 

Potrebno:

• tuljci od wc papira
• skalpel
• vruče ljepilo
• tempere u različitim bojama i kistovi kojima će djeca obojati tuljce
• pvc posudice
• veći karton ili hamer papir na koji ćete zalijepiti wc tuljce.

Postupak:

Sve možete zaključiti prema fotografiji.

Labirint

Što veći napravite, djeci će biti interesantniji. Za ovu aktivnost potrebno je dvoje djece. Svako dijete drži labirint na jednom kraju te u suradnji pokušavaju premjestiti lopticu s jednog kraja labirinta na drugi. Ovom aktivnošći djeca razvijaju socijalne kompetencije kao što su dogovaranje, suradnja, strpljivost itd..

Zadatak možete otežati dodavajući dodatne loptice te postavljajući prepreke unutar labirinta kao što je prikazano na slici.

Potrebno:

• veliki kartoni
• vruče ljepilo
• loptice za stolni tenis

Stolni nogomet

Ovo sredstvo napravila sam prije četiri godine, Povremeno ga popravim i doradim i opet je u funkciji za igru.

Potrebno:

• deblja stiropor ploča
• zelena tempera
• korektor
• tanja šperploča za stranice koje ograđuju igralište
• pvc posudica od povrća (od mrkve, peršina ili sl. koju prerežete na pola
• kašir smjesa
• novinski papir 
• drveni štapovi
• deblji karton
• vruče ljepilo

Postupak:

Prekaširati ploču stiropora te obojati u zeleno (sve rade djeca naravno). Izmjeriti stranice te po mjeri izrezati šperploču te na suprotnim strana izbušiti bušilicom (to je radio muž :))po dvije rupe kroz koje ćetet provući drvene štapove (ručkice kojima manipuliramo igračima). Korektorom označiti nogometno polje, a od kartona izrezati igrače te ih zalijepiti na štapove nakon što provučete štapove kroz rupe šperploče. Zalijepiti golove dodati lopticu i igra može početi. Naravno, vi možete napraviti puno veće igralište pa postaviti još dva dodatna štapa za više igrača. U ovoj verziji svaki igrač igra jednom rukom. 

Imam još nekoliko zanimljivih aktivnosti, ali to će doći na red neki drugi put. Za danas je to sve, a ja vam želim ugodnu zabavu!