Na jednom velikom polju rasle su mnoge bundeve.
Bile su okrugle, narančaste i vesele.
Među njima je živjela najmanja bundeva — zvala se Bundolina.
Bundolina je svaki dan gledala kako njezine sestre rastu sve veće i veće.
Ona je ostala mala i tiha.
Šapnula je vjetru:
– “Ja sam najmanja… nitko me neće primijetiti.”
Vjetar ju je nježno pomilovao po listićima i tiho rekao:
– “Svaka bundeva ima svoje vrijeme i svoj razlog. Budi strpljiva.”
Ali Bundolina je i dalje bila tužna.
Kad su djeca dolazila na polje, svi su pokazivali na velike bundeve:
– “Pogledaj ovu ogromnu!”
– “Ova je savršena za lampion!”
Nitko nije pogledao Bundolinu.
U njezinom malom srdašcu rasla je tuga.
Jednog jutra, na polje je došla djevojčica Ema.
Nije gledala velike bundeve.
Zastala je kod Bundoline, čučnula i nasmiješila se:
– “Ti si savršena za mene. Male stvari stanu točno u male ruke.”
Ema ju je nježno ubrala i odnijela kući.
Stavila ju je na prozor, uz šarene listiće i svjećicu.
Bundolina je blistala!
Shvatila je da nije važno biti najveća —
važno je biti voljena baš takva kakva jesi.
I od tog dana Bundolina se više nikada nije osjećala mala.
Osjećala se posebna.
Emocionalni poticaji nakon čitanja:
- Kako se Bundolina osjećala na početku priče?
- Zašto je bila tužna?
- Kako se osjećala kad ju je Ema odabrala?
- Jesi li se ti nekad osjećao/la kao Bundolina?
- Što te tada razveselilo?
Savršeno za jesenje dane u vrtiću, školi ili kod kuće.
Kliknite “Kupi sada” i preuzmite svoj primjerak digitalne slikovnice odmah!
🛍️ Kupi sada – 2,00 €


